Kako političari Bosne i Hercegovine mogu mirno spavati dok internetom kruže slike migranta koji se u papučama i šorcu kupaju na snijegu hladnom izvorskom vodom usred zime u brdima pokraj Bihaća?
Da li ih u snivanju barem nakratko poremeti pomisao da je večeras neko legao gladan, na hladan i blatnjav pod, na ulici, u šumi ili nekom bijednom šatoru? Pitaju li se ikada zaslužuje li bilo koje biće da živi u takvim uvjetima na minusu koji ledi krv u žilama?
Vjerojatno nije li dovoljno da se okrenu oko sebe, pogledaju svoju djecu, svoje drage osobe, i samo na trenutak pomisle kako bi se osjećali da neko njihov živi takav paćenički život.
Ovo čemu svjedočimo u Bosni i Hercegovini je mučenje! Ovdje ljudi PREŽIVLJAVAJU dane bez ičega, i osuđeni su na milost ovih hladnokrvnih bosanskohercegovačkih lidera koji se i u ovakvoj situaciji svađaju ko će biti na čijem dijelu teritorije, umjesto da složno pristupe rješavanju problema i spase živote ove djece i mladića.
Migranti nemaju čim da se ugriju dok se predstavnici vlasti u Bosni i Hercegovini prepiru ko je postavio šatore, te da li je trebao ili nije, i natežu se hoće li uopće djelovati u određenom kampu, poštujući procedure, koje nikada ne poštuju, ali eto našli su sada da ih poštuju kada ljudi umiru tijekom zime.
Nemoguće je da su se tolika novčana sredstva SLILA u ovu državu, a da migranti PATE, te da im pritom niko ništa ne objašnjava, već ih samo MUČI kao da smo u robovlasničkim sistemima, a ne demokratskim, kako se predstavljamo. Je li ovako izgleda demokracija Bosno i Hercegovini i Europo? Ako je ovo praktičan primjer demokracije, bolje da nam djeca o tome ne uče! Ja ne želim da živim demokraciju u kojoj ne postoji minimum ljudskih prava, u kojoj su ljudi zarobljeni, i osuđeni na nehuman tretman. Trebali smo davno premašiti logore, prošle su godine, valjda se trebalo nešto naučiti.
S druge strane, nevladine organizacije koje bi trebale ostvariti minimum ljudskog dostojanstva govore o parama koje dijele s predstavnicima vlasti, pa se međusobno posvađaju, jedni druge načepe, pa opet skupa. Priča se i o europskim standardima! Ako je Lipa europski standard, onda se postavlja pitanje ko je i na koji način određivao kriterije minimuma ljudskog dostojanstva, jer ono nije kamp, ono je MUČILIŠTE. I baš onog ko je takav kamp proglasio uvjetnim treba dovesti i pustiti ga da tu provede ne mjesec dana, ni godinu, već samo jedan dan s drugih hiljadu ljudi.
Ono što je posebno žalosno jeste da Bosna i Hercegovina kao država ne poštuje vlastite zakone i ne omogućava osnovna prava osoba u pokretu. Azil u ovoj državi dobiti je skoro pa nemoguće, baš kao ni ono što vas zakonom sljeduje ako ste tražitelj azila. Opće je poznato da su naši političari potpisali sve što se moglo potpisati dok se trebalo fotkati i smijati, a kada se to treba implementirati tada nastupa milijun problema.
U ovoj državi nivoi vlasti su neusklađeni, a njihovi predstavnici apsolutno nesposobni da uspostave funkcionalan sistem. Ne postoji adekvatna koordinacija, niti želja da se surađuje, a to se vidi najbolje kroz suradnju država-entitet-kanton-općina. I onda se postavlja pitanje kako se ne mogu dogovoriti oko suradnje s nekom drugom državom, pa kako će kada se ne mogu dogovoriti u svojoj državi! A kada ih pitate o znanju, svi sve znaju, niko ni za šta ne odgovara. Odlična pozicija da radite šta želite i da upravljate nečijim životima kako vam volja, jer nažalost oni ovise od toga hoćete li im se vi smilovati ili ne. Postavlja se ozbiljno pitanje, ko će odgovarati za mučenje ovih osoba zatočenih u granicama Bosne i Hercegovine?
Kada smo mi u pitanju, navikli godinama unazad da političari u Bosni i Hercegovini apsolutno ne mare za svoje građane, već vlastite interese. Na televizijama nam serviraju priče o velikoj ljubavi i borbi za vlastiti narod, dok nas transparentno kradu, truju zagađenim zrakom, ne otkrivaju ubice… Situacija s migrantima, samo je potvrdila disfunkcionalnost ove države, odnosno postojanje sistema kojeg niko ne poštuje.
Slijedom toga, prosto je za zaključiti da se isto nama, kao građanima ove države dešava nešto ovako da bi nas pustili da crkavamo dok se oni parčaju oko dijelova teritorije i pune vlastite džepove. Njima bismo i mi isto tako bili nebitni i imali bismo najvjerojatnije sličan tretman. Večeras će opat ljudi zaspati u hladnoći i gladnih stomaka, a političari će jačati svoje imovinske kartone, i uživati u luksuzu koji su nakupili na leđima nas. I da, važno je napomenuti, ovim migrantima da nema dobrih Bosanaca i Hercegovaca, aktivista, ljudi spremni za pomoć, napatili bi se i gore.
Vlasti u Bosni i Hercegovini ne rade ni ono što mogu, ni što su obavezne, ni što bi s ljudske strane se očekivalo od njih. Ne mogu oni riješiti problem izbjegličkih kretanja, ali mogu pružiti osnova ljudska prava ovih osoba i olakšati im život dok borave ovdje. Lipa kamp to sigurno nije, tržni centri ispred kojih spava na stotine migranata to sigurno nisu, ulice Sarajeva, parkovi, šume, livade…sigurno to nije. Ovo nije samo sramota za Bosnu i Hercegovinu, već i cijelu Europu, a samim time i Europsku uniju koja je zatvorila svoje granice, snove, vizije mladih ljudi željnih promjene. Vjerojatno je ovako nisu vizualizirali.
