Godinu iza nas ćemo, sasvim sigurno, pamtiti po koronavirusu. Dok su građani Bosne i Hercegovine strahovali od bolesti, ali i za egzistenciju, politika i pravosuđe se „nisu snašli“ u onome što im je posao – obezbijediti zdravstvenu i ekonomsku sigurnost svojim građanima i ublažiti posljedice pandemije. „Snašli“ su se u onome u čemu su vični.
Piše Mirna Stanković – Luković
– U periodu kada smo mi bili najviše zabavljeni i zabrinuti pandemijom – zdravljem i poslovanjem, oni su se bavili time kako da što više novca pronevjere kroz brojne nabavke medicinske opreme, a vidimo da to sada ima neki epilog kod tužilaštva, kaže za Interview.ba politička analitičarka Ivana Marić.
Iako je afera „Respiratori“ vjerovatno najzvučnija, podsjetimo se još nekih koje su obilježile 2020. godinu:
Nabavka pokretne bolnice u Republici Srpskoj – Odluku o nabavci pokretne bolnice za smještaj zaraženih korona virusom Vlada Republike Srpske je donijela 21. marta, po hitnom postupku, bez raspisivanja javnog tendera. Predmet u vezi sa ovom nabavkom je, nakon pritiska javnosti, formiran početkom juna 2020. godine, a pokretna bolnica vraćena dobavljaču. Plažena je 4,3 miliona maraka.
Nabavka COVID-19 testova preko proizvođača namještaja – sredinom marta, firma Cubicus, registrovana za proizvodnju namještaja, proslijedila je kliničkim centrima u Sarajevu, Mostaru i Tuzli 20 hiljada testova. Iako je Vlada Federacije tvrdila da su ovi testovi stigli iz Južne Koreje, testovi su stigli iz Turske. Plaćeni su 400 hiljada eura!
Nabavka medicinske zaštitne opreme – vrijedna 2.794.545 KM obavljena je preko turističke agencije „Travel for Fun“ iz Banje Luke.
Ovo su samo neke od sumnjivih nabavki provedenih tokom pandemije koronavirusa.
Procjenjuje se da je vrijednost nabavki tokom pandemije premašila 100 miliona KM.
Ali uprkos hitnosti ovih nabavki i milionima potrošenim na netransparentan način, Bosna i Hercegovina je danas četvrta zemlja u svijetu po broju umrlih od posljedica izazvanih koronavirusom.
– To je ono što je najviše obilježilo 2020. godinu, da smo vidjeli da se ne možemo osloniti na vlasti ni po pitanju zdravstvene brige, a posebno ne brige o poslovanju, jer vidimo da niti su imali neki plan, niti bilo šta drugo. Umjesto da sankcioniraju prekršioce, oni su pronalazili opravdanja za njih. Ako to nije bilo dovoljno građanima BiH da vide za koga glasaju, ako i pored toga dozvole da glasanje „za naše“ bude prioritet, jer su bolji „naši“ kriminalci nego „njihovi“ pošteni ljudi, onda ne znam šta bi moglo da nas opameti, kaže Ivana Marić.
Smatra da je prošlu godinu obilježila nesposobnost vlasti BiH i to što nam je pokazalo da imamo mnogo institucija koje nam apsolutno ne trebaju.
– Uspjeli čak i kroz najveću krizu da prođemo, a da one i ne funkcioniraju nikako. Vladu Federacije nikad nismo uspostavili nakon izbora 2018. godine, Vijeće ministara nije zasijedalo, kao ni državni Parlament, Parlament Federacije također nije zasijedao… Jedino kada su se nalazili jeste da uzmu nove kredite. Vidjeli smo da ova država sama funkcionira od sebe – nismo imali određene krizne mjere, već smo doslovno bili prepušteni sami sebi, kaže Marić i dodaje da pored takve situacije su čak i lokalni izbori protekli u sjeni pandemije.
Jedino što su bh. vlasti radile u 2020. godini, smatra Marić, jeste da su učestvovali u aferama, a što se tiče odluka, donosili su ih kao da ih izvlače iz šešira.
– Te odluke nisu imale nikakvu vezu sa stvarnom situacijom na terenu. Imamo paradoks da, kada je čitava Evropa zatvorena, da građani ne mogu izaći iz kuće i da im ograničavaju kretanje na po nekoliko kilometara, naši krizni štabovi, kojih imamo najviše, a najmanje su efikasni, su odredile policijski sat, iako ionako niko ne hoda iza tog vremena. Bitno im je samo da se nešto vodi. Prošla godina je pokazala koliko je nesposobna vladajuća koalicija, da nisu u stanju da osiguraju pomoć za poduzetnike, pa su zbog toga riskirali živote građana i zbog toga držimo četvrto mjesto po broju smrtnosti u svijetu u odnosu na broj stanovnika, kaže Ivana Marić.
– Ono što je vlast pokazala da zna jeste friziranje podataka i afere, kaže Marić i dodaje da umjesto da zdravstvene institucije imaju najviše posla tokom pandemije, kod nas je to bilo tužilaštvo.
– Ne znam da li je bila ijedna nabavka koju su proveli da nije bila pod sumnjom na određene nepravilnosti. Vidjeli smo čak i sa vakcinama, a to su čak i priznali – ne žele da nabavljaju vakcine jer su se „opekli“ na respiratorima. To znači da oni ne znaju provesti nabavku po zakonu, već samo uz određenu dozu nepravilnosti, pa nas sada kažnjavaju što smo ih ulovili u prevari sa respiratorima, pa sad nećete dobiti ni vakcinu kad nas tužite, kaže Marić.
Faruk Hadžić, makroekonomski analitičar, smatra da je 2020. godina i pandemija do kraja otkrila sve naše strukturne, ekonomske slabosti, koje imamo.
– U tom kontekstu, može se posebno istaknuti nesnalaženje vlasti da se odgovori na krizu koja nam je u tom trenutku dolazila, što je u konačnici praćeno sa zakašnjelim i nedovoljno snažnim finansijskim mjerama. Krajnji rezultat su deseci hiljada otpuštenih radnika, veliki pad poreskih prihoda, pad vanjskotrgovinske razmjene, pad industrijske proizvodnje, te pad registrovanog prometa preko fiskalnih uređaja, kaže Hadžić.
Prema Hadžićevim riječima, iako kriza još uvijek traje, mi do danas nemamo uspostavljene krizne ekonomske štabove koji bi predlagali ekonomske mjere za oporavak.
– S obzirom na dubinu ekonomske krize koja nam je došla, već sada smo vraćeni barem tri godine unazad i trebat će proći više godina kako bi se naša ekonomija oporavila. Ako se u jednoj rečenici može zaključiti šta je obilježilo godinu, to je pandemija COVID i izostanak reakcije i pomoći vlasti kako bi se održao privredni sistem, kaže Hadžić.
Kraj prilično burne godine, kada su afere u pitanju, obilježio je audio snimak bivšeg predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milana Tegeltije i bivše članice VSTV-a Milijane Buhe. Razgovor se vodio u vezi sa imenovanjem sestre Milijane Buhe na jednu od pravosudnih funkcija, a audio zapis je vrlo brzo dobio naziv „Potkivanje 2“.
Sudija Branko Perić smatra da je bh. potpuno korumpirano društvo i da ljudi koriste institucije da završavaju svoje privatne poslove i još dobro zarađuju.
– Ono što je se vidi iz razgovora između Milana Tegeltije i Milijane Buhe, ono je prava slika pravosuđa! Tamo je sve rečeno, kao da je neko poslao novogodišnju čestitku da podsjeti kako se prima u pravosuđe, na koji način se sređuju stvari, šta se događa. Milijana Buha je svaki član VSTV-a! Svi su na isti način dogovarali s Tegeltijom! Hajde meni sredi ovo, ja ću tebi ono! Interesi su progutali instituciju, kaže Branko Perić.
Njegova je ocjena da je 2020. godinu u Bosni i Hercegovini obilježio potpuni slom pravosuđa.
– Sa pravosuđem je gotovo, ono se više nikada neće moći sastaviti, kategoričan je Perić i kaže da, što je najgore, nema ni države, država je davno propala, a pravosuđe je posljednje platilo ceh.
– Opšta destrukcija je na sceni. Ja nemam nade. Ništa se nije promijenilo i ništa se nije dogodilo po čemu bi trebala biti pamćena u sudstvu. Odlazak Milana Tegeltije ništa ne znači. Ja sam ranije napisao, da u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću sjedi 15 Tegeltija. Sada se to definitivno pokazalo kada je on podnio ostavku. Ova saga oko ostavke je pokazala da su svi oni potpuno isti, u smislu odsustva kompetencija, nemoralnosti…, kaže Perić.
Smatra da su „dva potkivanja“ dva skandala koji su prava slika pravosuđa!
– To niko nije htio da primjeti i svi su nešto čekali. I međunarodna zajednica je saučestvovala u tome. Sjede tamo njihovi ljudi, prate sjednice Vijeća 10 godina i misle da će nešto riješiti i promijeniti odluku njihovim pismima, kaže Perić i dodaje da nama nije potrebno da nam međunarodna zajednica rješava probleme.
– Sada stranci ne znaju ni šta će ni s kim će da rade. Nemaju s kim da rade! Ono što mene zabrinjava jeste situacija da je odlazak Tegeltije pokazao ko su ovi ljudi koji ostaju. Oni nisu znali na koji način da ga isprate, nego su ga amnestirali od odgovornosti, pružili mu šansu da podnese ostavku i onda okolo priča da je ostavku dao zato što je institucija kompromitovana. Umjesto da je pet njih tražilo sjednicu na kojoj će se raspravljati o njegovoj odgovornosti, oni su pustili da on priča budalaštine o ostavci sa odloženim dejstvom. Opšta sramota! Ovo je bila godina sramote pravosuđa, zaključuje Perić.
Iako smo u 2021. godinu ušli puni optimizma, s nadom da ćemo se uskoro moći vratiti normalnom životu, posljedice pandemije, ali prije svega vlasti koje su sopstvene interese i interese bliskog kruga ljudi stavili ispred interesa građana Bosne i Hercegovine ćemo još dugo osjećati. Sudija Branko Perić smatra da je sve mnogo gore u stvarnosti nego što on opisuje, ali zadržimo ipak malo optimizma. U prošloj godini smo, ako ništa drugo, kroz aferu Respiratori ipak naučili da pritisak javnosti može dovesti do nekih rezultata.
