Boška Ćavar, kandidatkinja Naše stranke: Mene pozivaju u svojstvu osumnjičenika?! Za šta ja mogu biti optužena?

Nakon što je uspjela zaustaviti nelegalnu gradnju ispred svoje zgrade, Boška Ćavar, kandidatkinja Naše Stranke na području Jugozapad, dobila je poziv za saslušanje kao – osumnjičena. Prijavu protiv nje su, prema pisanju medija, podnijeli investitori zaustavljenog projekta: Ante Vidačak i Božo Krstanović.

Razgovarala: Mirna Stanković – Luković

U julu ove godine, poslije dvije godine pravne borbe, gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić je potpisao rješenje kojim se investitorima kompaniji Promark d.o.o. Mostar te Anti Vidačku, Boži Krstanoviću, Anti Šainu, Draženu Erešu i Miji Mariću naređuje zatrpavanje građevinske jame. Pola godine kasnije, jama još uvijek nije zatrpana i pretvara se u divlju deponiju, a Boška Ćavar je osumnjičena za, za sada, nepoznato krivično djelo.

Za Interview.ba, kandidatkinja na predstojećim lokalnim izborima je govorila o optužbama, pritiscima na kandidate opozicije, prvim lokalnim izborima u Mostaru nakon 12 godina i jami u dvorištu zgrade u ulici Kneza Domagoja.

 

INTERVIEW: Da li znate za šta ste osumnjičeni?

Ćavar: Ja još ne znam za šta sam ja osumnjičena. Putem svojih izvora sam saznala o čemu se radi, jer ja uz poziv nisam dobila nikakav dokument. Dobila sam informaciju da se mijenjao zakon, tako da vas ne moraju ni obavijestiti zbog čega vas pozivaju. Doživjela sam stres zbog svega toga, jer kad vam u sedam sati navečer dođe policija na vrata i donese vam poziv, a uz to policajac dođe bez maske i rukavica… Ja nisam konfliktna osoba i nikada u životu nisam ništa uradila što je suprotno zakonu i moralu i meni je taj njihov dolazak bio takav šok da se nisam odmah mogla snaći. Mene pozivaju u svojstvu osumnjičenika?! Za šta ja mogu biti optužena? Ja zaista nisam imala nikakve ideje za šta sam mogla biti osumnjičena.

Ispitivanje je sutra i ja ću otići u policiju i nadam se da ću tada vidjeti kako izgleda ta optužnica. Nadam se da će oni imati i dokaze za to što su me optužili. Ja to očekujem da bude prilog, jer znam da kada podnosite prijavu protiv nekog morate priložiti i dokaze.

INTERVIEW: Policija je uvečer došla da Vam uruči poziv za saslušanje, a samo saslušavanje je zakazano za pet sati poslijepodne. Da li je ovo rad i nakon završetka radnog vremena?

Ćavar: Policajci su mi rekli da policija radi u dvije smjene, ali ja poziv nisam htjela uzeti u sedam uveče, a posebno od nekog ko ne nosi masku i rukavice. Na kraju krajeva, ja živim sama, mrak je i poslije jednog umornog i sumornog dana da mi se uručuje poziv na takav način, to mi je bilo interesantno. Kada sam to podijelila sa mojom prijateljicom, ona mi je rekla da ih očekujem ujutro u sedam. Sutra ujutro u osam sati su došla dva policajca i donijeli mi taj poziv, koji je bio hitan. To je pravi pritisak na mene, jer su našli način da me uznemiravaju, da bih ja izgubila dio života i dio svoga mira.

INTERVIEW: Vi niste jedina osoba na koju se vrši neka vrsta pritiska, s obzirom da je i protiv Vašeg kolege Marka Vračevića pokrenut disciplinski postupak na Sveučilištu u Mostaru. Zbog čega njega disciplinski gone?

Ćavar: Njega gone zato što je pokrenuo procese protiv uprave Sveučilišta i tražio da se studentima smanje školarine u vrijeme korone jer studenti ne borave na fakultetima, ne troše ništa, njihovi roditelji imaju niža primanja i svi grcamo u besparici. Ostavili su iste iznose za školarinu koje studenti nisu u mogućnosti platiti. Marko je momak koji je svjestan i koji zna šta hoće i protiv čega se treba buniti. U isto vrijeme, taj isti dekan koji ne da da se smanje školarine, pravi vile. Ovdje je jedan totalni raskorak između ljudi koji su na položajima i nas, običnih smrtnika koji hodamo pješke ulicom i deremo svoje cipele.

INTERVIEW: Da li se u Mostaru koriste još neke metode zastrašivanja i diskreditacije političkih protivnika?

Ćavar: Irmu Baraliju za sada ne zastrašuju na ovakav način iz institucija, kao Marka i mene, ali na nju vrše pritiske preko medija i raznoraznih botova. Mi svi radimo nešto da nam svima sutra bude bolje i onda naiđe masa njihovih stranačkih kadrova koji su spremni da vam na svaki način prljaju život. Meni nije ostalo dugo života, manje mi je ostalo naprijed, nego nazad što sam proživjela. Meni je svaki moj trenutak važan. Ja želim da čitam knjigu, a ne da se bavim mostarskim lopovima i tajkunima. Ali to što su oni pokušali kod nas uraditi, u našem dvorištu, to oni neće ostvariti! Mogu me razapeti! Jedino da me zatvore u zatvor, pa da onda grade, ali inače, ja mogu sići u onu rupu, pa neka me zatrpaju.

INTERVIEW: Ko će pobijediti u Mostaru?

Ćavar: Ja se iskreno nadam da će svijet prepoznati ono što radi Koalicija BH blok. Međutim, problem je što neki koji su zauzeli stan i dobru poziciju, ne vide razlog da bilo šta mijenjaju, ali nisu svjesni da, ako su danas zaposleni u Elektroprivredi, bolnici ili školi, na državnim jaslama, da će se to sutra sve urušiti. Ljudi će, poslije ovih izbora otići iz grada Mostara ako se ne dogode nikakve promjene. Ostat će im grad koji će biti pust!

INTERVIEW: Očekujete li neke izborne „namještaljke“?

Ćavar: Svakako, to se već zna! Zna se da su popisani svi prosvjetni radnici i da im je rečeno da se zna ko gdje treba glasati i za koga trebaju glasati. Druga stvar, pošto su dvije vodeće ličnosti u izbornim jedinicama za Centar ljekari, čuli smo da su njihove stranke pokupile dokumentaciju, odnosno osobne karte od osoba koje neće moći doći na izbore zbog korone ili nekog drugog razloga, tako da će neko raditi u njihovo ime, odnosno da će mobilni timovi za njih upisivati izborne glasove. U svakom slučaju, to je velika mogućnost i ko zna koliko je takvih potvrda izdato, jer kažu da mobilni timovi mogu ići samo tamo gdje glasači imaju potvrde da su bolesni.

INTERVIEW: Da li postoji način da spriječite te nepravilnosti kad ste već upoznati sa svim tim?

Ćavar: To je trebalo da provede Centralna izborna komisija. Trebali su da provedu jasnu obuku svih ljudi koji rade u tim mobilnim timovima i da se provedu kontrole. Međutim, CIK mnogo toga nije uradio, odnosno Gradska izborna komisija. Ja znam koliko sam ja zakinuta od ljudi koji glasaju putem pošte. Spiskovi za Mostar su se radili prije sedam godina, a grad je sada podijeljen u šest izbornih jedinica i Gradsko područje, ljude su upisivali kako se to njima sviđalo. Imam konkretan primjer gdje moji prijatelji, žena i muž, žive u istom stanu od 2013. godine i on glasa u jednom izbornom području, ona u drugom! To je direktno kršenje tih zakonskih propisa i za to je odgovorna Centralna izborna komisija. Oni nisu uradili ništa, skratili su rokove da se ne može ništa prijavljivati, tako da tu ima jako puno mahinacija koje će iskoristiti vladajuće stranke. Oni već imaju svoju mašineriju i znaju kako će to „odrađivati“.

INTERVIEW: Kada je u pitanju bespravna gradnja koju ste zaustavili, da li vi imate svu dokumentaciju? Šta se sada dešava na toj lokaciji?

Ćavar: Da, ja imam svu dokumentaciju. Prvo što je tu pogrešno urađeno jeste privatizacija koju je proveo Soko, jer se nije moglo privatizirati dvorište. Na jednom KC je rađena zgrada i dvorište. Nekad se prije mislilo da kad se pravi zgrada, da će ljudima trebati i dvorište. Mi smo tu imali i tobogan za djecu, i klupe i još uvijek stoji vratilo. To je bio jedan pitomi prostor i onda se nađu ovi koji su došli i osvojili grad da misle da bi bilo dobro da na to malo zelene površine iskopaju podzemne garaže na dvije etaže i nastave graditi zgradu.

Imamo mi stanara u ove dvije zgrade koji kažu „ne možete vi njima ništa, vi ne znate s kim imate posla, pustite ljude nek grade“, međutim ja nisam u toj kategoriji, ja sam cijeloga života poštivala zakone i znam da tu ne može biti zgrada, jer niko nas koji živimo tu ništa nije pitao.

Oni su to od petka do ponedeljka iskopali. Kada sam vidjela to u ponedeljak, nazvala sam inspekciju i poslala pismo gradonačelniku. Inspektor je izašao na teren, vidio da nema table i što je bilo najupečatljivije, nikakvog obavještenja šta se tu gradi, ko gradi i zašto gradi i kako će se to graditi. Inspektor je to pregledao i tražio da se dostavi još dokumentacije, jer to što su oni imali nije ličilo ni na šta, ogradio gradilište, zaustavio gradnju. Za mjesec dana, pošto im niko nije htio dati tu dokumentaciju koju su oni još trebali da pribave, završen je postupak i doneseno rješenje da se rupa treba zatrpati. Poslije su donesena tri zaključka o izvršenju, a nijedno od ta tri nije cjelovito napravljeno, tako da se ne zna ko šta treba da uradi – problem vode odjel za urbanizam i inspekcija. Inspektor kaže da nije na njemu da organizira zatrpavanje, a Odjel za urbanizam kaže da jeste na inspekciji. To je jedan problem i propust tog zaključka kojeg rade pravnici u Odjelu za urbanizam, a drugi problem je što se nikada ne obavijeste sve instance koje bi trebale da učestvuju da se ta rupa zatrpa. Jednu tu odluku, zaključak o zatrpavanju potpiše jedna osoba, druge dvije druga osoba, pa to sve dođe u jednoj koverti, ali ta rupa još uvijek stoji i opasnost je za sve nas. Tu se odbacuje smeće, to je već postala nova deponija, tu već imate namještaja, guma, kesa, posteljine. Cijeli taj dio se urušava, a mi tuda prolazimo, idemo autima, dijete tu može upasti, svašta se tu može dogoditi. To je jedno užasno krivično djelo koje su napravili ljudi koji su tu kopali i radili i oni koji to ne zatrpavaju. Sve njih zajedno možemo staviti u jedan koš i sve ih osuditi za uništavanje i naših života i za uništavanje javnog dobra. I onda se nađe neko iz te ekipe i podigne tužbu protiv mene da sam ja od njih iznuđivala novac, tražila dva stana, a ja ne znam ni šta ću od svog stana.

Prethodna vijest

Na Dan kad su političari utihnuli: Šta o proslavi Dana ljudskih prava u BiH misle Avdić, Nevesinjac, Feraget, Veličković i Duraković

Naredna vijest

16 dana aktivizma: I žene koje bježe od rata i progona su žrtve seksualnog i rodno zasnovanog nasilja