Krajem novembra, ni dvije sedmice prije 09. decembra, Međunarodnog dana borbe protiv korupcije, zaštićeni svjedok korupcije Emir Mešić je dobio otkaz u Upravi za indirektno oporezivanje.
Piše: Mirna Stanković – Luković
Prema saopštenju koje je UIO poslala nakon velikog broja medijskih upita stoji da je prestanak radnog odnosa Emira Mešića ishod disciplinskog postupka koji je protiv njega pokrenut u maju ove godine zbog teže povrede službene dužnosti. Pitanje na koje UIO nije dala odgovor jeste – kako to da je disciplinski postupak pokrenut u maju 2020 za povredu dužnosti koja se desila dvije godine ranije!
Odnosno, „da u više navrata tokom 2018. godine nije postupao u skladu sa pravilima službe…, te da je samim takvim činjenjem nastala materijalna obveza za UIO u iznosu većem od 6.500 maraka uvećano za iznos kamate“, piše portal Inforadar.
„Sam postupak je odmazda koja se i najavljivala jer su te činjenice bile UIO poznate i ranije i nije ovdje riječ o nekim novim pravilima, novom postupanju, nikakvo kršenje nikakvih propisa. Ovo je klasičan primjer osvete kojom se želi pokazati prije svega meni, ali i mojim kolegama, šta će se desiti prijavljivačima korupcije, onima koji rade po svojoj savjesti“, rekao je Mešić za Inforadar.
Kako za Interview.ba objašnjava Uglješa Vuković iz Transparency International u Bosni i Hercegovini, disciplinski postupci i degradacija na poslu su najčešći oblici pritisaka koje trpe ljudi koji se odluče prijaviti korupciju.
„Ono što uzbunjivači nama najčešće prijavljuju, šta oni doživljavaju nakon što prijave korupciju, to su najčešće primjeri profesionalne degradacije, pokreću se disciplinski postupci protiv njih zato što su prijavili korupciju, neki čak ostaju bez posla, donose se rješenja o prestanku radnog odnosa, bilo zbog disciplinskih postupaka ili zbog nekih drugih razloga, suočeni su često sa mobingom, ne daju im se zadaci koji su im se inače davali, , nemaju pristup podacima kojima su inače imali“, kaže Vuković.
Prema informacijama do kojih je došao Interview.ba, najveći broj prijava o moćoj korupciji dolazi iz Uprave za indirektno oporezivanje i Centralne Banke. Vuković potvrđuje ove navode i dodaje da je riječ o velikim institucijama sa velikim brojem uposlenika.
„Ono što smo još primjetili i što nas zabrinjava jeste da nakon što su ljudi iz tih institucija podnijeli prijavu, bili su suočeni sa disciplinskim progonom. Najčešće su to bili disciplinski postupci koji su pokretani protiv njih samo zato što su istupili u javnost ili čak samo zbog toga što su podnijeli prijave nekoj drugoj instituciji“, kaže Vuković i naglašava da lica koja prijave korupciju ne bi smjela trpiti posljedice zbog toga što su istupili u javnost ili zbog toga što su podnijeli prijavu.
„Čak je postojala situacija da je lice samo istupilo u javnost i da su se interni akti tih velikih institucija koristili kao osnova da se oni disciplinski gone zbog toga što su naštetili ugledu svoje institucije ili zbog toga što su navodno izašli van okvira svojih ovlaštenja, jer to nisu lica koja inače obavljaju poslove kao što su odnosi s javnošću“, kaže Vuković.
Uprava za indirektno oporezivanje BiH u svom saopštenju navodi da je tokom disciplinskog postupka, a zbog činjenice da Emir Mešić ima status zaštićenog prijavitelja korupcije, tražila mišljenje Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) koja je Mešiću i dodijelila status.
Mišljenjem APIK-a je „potvrđeno da dodijeljeni status zaposlenog ne abolira od obaveze poštivanja i postupanja u skladu sa zakonskim propisima i internim aktima institucije u kojoj je zaposlen, te da prema istom nisu učinjene štetne radnje.
Također, po zahtjevu APIK-a u Upravi je izvršen i inspekcijski nadzor od strane Upravnog inspektorata pri Ministarstvu pravde BiH, kojom prilikom nisu utvrđene nepravilnosti u postupanju Uprave za indirektno oporezivanje u odnosu na Mešić Emira“, stoji u saopštenju UIO.
Uglješa Vuković iz TI BiH ističe da je ono što posebno zabrinjava to što su primjetili u posljednjih nekoliko predmeta koje su imali da se APIK, u slučajevima gdje bi se mogao dodijeliti status zaštićenog uzbunjivača i gdje se već dodijelio status zaštićenog uzbunjivača, ne odlučuje da iskoristi sva ovlaštenja koja su im data zakonom, odnosno ne odlučuju se da zaštite uzbunjivača, posebno u onom dijelu u kojem oni mugu da otklanjaju štetne radnje i štetne posljedice koje trpi uzbunjivač.
„To je ono što nas najviše zabrinjava kao organizaciju – da trenutni model pravne zaštite koji je garantovan na državnoj razini nije dovoljan i da se ne koriste sva zakonom data ovlaštenja koja Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije“, kaže Vuković.
Emir Mešić je jedan od samo osam osoba u Bosni i Hercegovini koje su od 2014. godine do danas dobile status zaštićenog prijavitelja korupcije. Za ovaj status se u posljednjih šest godina prijavilo ukupno 28 ljudi, ali samo osam je taj status i dobilo. U samo dva slučaja APIK je istakao zaštitne mjere kojima su prijavljivači vraćeni na posao.
„Mi smo imali jedan slučaj u RS gdje je jedno lice vraćeno na svoje prethodno radno mjesto putem privremene mjere obezbjeđenja koju je izrekao sud. Upravo u tome i jeste taj poseban kvalitet pravne zaštite koju moraju garantovati tijela kao što su sudovi i agencije, kada govorimo o uzbunjivačima. Međutim, na nivou BiH, kada govorimo o zaštiti koju pruža APIK, naša bojazan je da APIK ne koristi sva svoja zakonska ovlaštenja. Uzbunjivačima nije dovoljno samo reći „Evo, dobili ste status zaštićenog prijavitelja“ već je neophodno da im se pruži jedan poseban kvalitet pravne zaštite što se upravo može učiniti putem preduzimanja zaštitnih mjera. APIK ima to ovlaštenje, kada procijeni da je osnovano, da izda instrukciju rukovodiocu institucije da poništi sve štetne radnje koje su preduzete prema uzbunjivaču“, kaže Vuković.
Ovako mali broj prijavljivača korupcije je posebno zabrinjavajući, s obzirom da se procjenjuje da u državnim institucijama ima oko 22 hiljade uposlenih. Posljednji podaci koji su dostupni iz APIK-a su oni iz 2017. godine i kažu da su te godine primili 130 podnesaka sa indicijama koruptivnog ponašanja, od kojih je samo sedam bilo osnovano.
Podaci za 2018. i 2019. godinu nisu javno dostupni jer ne postoji Komisija za izbor i praćenje rada Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije. Zbog ove činjenice Parlament nije mogao razmatrati niti usvojiti izvještaje o radu Agencije, tako da su podaci o prijavljenim slučajevima korupcije do daljnjeg nedostupni.
Iz Transparency International kažu da mali broj prijava korupcije šalje signal o niskom povjerenju koje uposlenici državnih institucija imaju u APIK.
APIK može ponuditi zaštitu samo uposlenicima državnih institucija. U Republici Srpskoj je od 2017. na snazi Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju, a zaštitu dodjeljuju sudovi uposlenicima i entitetskih institucija, ali i prijavljivačima iz privatnog sektora. Distrikt Brčko također ima zakon, ali se još uvijek ne primjenjuje, a u Federaciji BiH Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije još uvijek nije usvojen. Kada bude usvojen, bit će sličan zakonu u Republici Srpskoj.
„I kada se usvoji zakon na nivou Federacije, Bosna i Hercegovina će se u jednom trenutku suočiti s time da će, kroz proces evropskih integracija, morati uskladiti te zakone sa evropskom pravnom stečevinom i u jednom trenutku sigurno morati usklađivati svoje zakonodavstvo koje se odnosi i na prijavitelje korupcije sa evropskim zakonodavstvom i to će biti trenutak kada će se svi ovi zakoni morati preispitati i kada će se morati garantovati veća zaštita licima koja prijavljuju korupciju“, kaže Uglješa Vuković za Interview.ba
