Odlukom Vlade Kantona Sarajevo od 27. novemrbra, naredne godine bi u Sarajevu trebalo biti zabranjeno posjedovanje i korištenje uglja. Odluku još uvijek treba da potvrdi Skupština KS, a ukoliko do toga dođe, odluka će stupiti na snagu 30 dana nakon objave u Slubenom listu.
Piše: Mirna Stanković
Foto: N1
„Ova Odluka je bitna za zdravlje ljudi. I ko god kaže „neće mene niko natjerat’“, OK, niko nikog ne može natjerati da ne vozi Titovom 200 na sat, ali sutra ćeš živjeti posljedice svog današnjeg djelovanja“, kaže za Interview.ba ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS, Faruk Kapidžić.
Zabrana korištenja uglja, barem onog koji se koristi u domaćinstvima, zapravo je odavno na snazi. Vlada Kantona Sarajevo je još 2015. godine donijela Odluku o zaštiti i poboljšanju kvaliteta zraka u KS kojom je propisana zabrana nabavke, prometa i upotrebe uglja koji sadrži više od 1% sumpora.
Kako za Interview.ba pojašnjava prof. dr. Azrudin Husika, stručnjak za energetsku efikasnost, ovom odlukom je praktično zabranjeno svako korištenje uglja, osim uglja iz rudnika Stanari.
„Problem koji imamo je u neprovođenju, tako da je irelevantno pričati o potpunoj zabrani uglja, a nismo ni postojeću zabranu ne možemo sprovesti. I ovo što smo do sada imali je zabrana, jer ni tona uglja ne bi bila u Kantonu Sarajevo da se provodi ova sadašnja Odluka. Vi ne možete kupiti ugalj iz rudnika Stanari, jer on sav ide u veleprodaju, u termoelektrane“, kaže Husika.
I ministar Kapidžić je svjestan problema provođenja odluka koje su već na snazi. Odluka iz 2015. godine je izmijenjena u julu ove godine, a dozvoljeni udio sumpora je smanjen sa 1% na 0,6%, i ističe da takav ugalj na tržištu ne postoji i da „nema teorije da može otići u slobodnu prodaju“.
„Pošto je sve ovo ovdje formalno, kompletne službe, svi koji rade u javnom sektoru, sve je to formalno, tako je i ta Odluka formalna, kao i ona prije nje. A zašto? Zato što bilo jedan posto ili 0,6% to niko ne može iskontrolisati. Ko će iskontrolisati na Bistriku, na primjer, da uzme ugalj iz nekog domaćinstva i nosi ga na analizu? To je totalna formalnost, da kompletan ovaj aparat opravda sebe da nešto radi. Ja kad sam to vidio, rekao sam – od ovog nema ništa. Možete vi formalno usvajati, ja odoh sutra, vi se i dalje igrajte Kantona, čistog zraka i urbanizma. Ja ako ću uraditi tu odluku, uradit ću je sa Članom 17a koji zabranjuje korištenje uglja“, kaže Kapidžić i dodaje da čak ni sa uvođenjem zabrane korištenja, neće biti moguće kontrolisati šta se loži. Zbog toga je insistirao da se Odlukam zabrani i posjedovanje uglja.
„Drugim riječima da otvaram mogućnost da se ugalj u Kantonu Sarajevo, bilo kakav ugalj, bilo koje kaloričnosti, tretira kao švercovana roba – kao cigarete bez etikete, kao iegalno nošenje oružja, itd. Onda policija, a ne inspekcija i eko-policajci, na osnovu prijave, jer se vidi kad ložiš, dođe na lice mjesta sa papirom da mogu ući i pogledati da li oni imaju drogu, oružje i ćumur. Ako uđu i utvrde da neko u svojoj šupi ili stanu posjeduje vrežu uglja, onda ide krivična prijava, prekršajni nalog i kazne mogu biti 500 KM, ka za saobraćajni prekršaj“, kaže ministar Kapidžić.
Da bi zabrana korištenja i posjedovanja uglja stupila na snagu, u narednih godinu dana će biti potrebno izmijeniti niz zakona i na kantonalnom, ali i na federalnom nivou – od zakona o inspekcijskim poslovima, do krivičnog zakona. Prema Članu 17a, na kojem je insistirao ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša, ukoliko se do 31. oktobra naredne godine izmijene ovi zakoni, izradi desetogodišnji Akcioni plan, formira Komisija za praženje i izvještavanje o realizaciji ovog Akcionog plana, te obezbijede sredstva u budžetu i sredstva međunarodnih finansijskih institucija, Sarajevo će biti bez uglja.
„Akcioni plan se radi za period od deset godina, ali zabrana stupa na snagu već sljedeće godine, jer sam ja tako uradio da isforsiram. Možda buduće vlade neće uspjeti ni za deset godina sve to ispoštovati, pa će se to pomijerati, ali ono što se mene tiče, što ja znam da se može, to je bio ovaj rok od godinu dana“, kaže Kapidžić.
Ministar prostornog uređenja KS smatra da je uvrštavanjem Člana 17a u Odluku stvorio način da se mogu promijeniti zakoni na federalnom nivou.
„Dao sam uslove Kantona i to je osnova za mijenjanje zakona na Federaciji. Oni su do sada uvijek govorili „ne može dok ne promijeniš zakon u Federaciji“, a na federalnom nivou „ne može dok vi ne donesete na Kantonu“. Napravili su zatvoreni krug da se ništa ne radi. Pitanje je sada kako će i buduća Vlada i sve strukture pristupiti tome i da li će raditi ili će samo reći ne može“, kaže Faruk Kapidžić.
Tačan broj individualnih ložišta u Kantonu Sarajevo koja koriste čvrsta goriva nije poznat. Nadležno ministarstvo procjenjuje da ima oko 20 hiljada ložišta, dok nevladine organizacije koje se bave zaštitom okoliša procjenjuju da ima između 35 i 40 hiljada individualnih ložišta.
UNDP već radi na elaboratu od 100 hiljada ložišta, kojim će se utvrditi tačan broj ložišta, gdje se nalaze, koja socijalna struktura ih koristi, u kakvim uslovima lože, kakve su peći… Taj elaborat bi trebao biti završen do septembra.
„Ja procjenjujem da će od 20 hiljada ložišta tek oko tri ili četiri hiljade biti potrebno subvencioniranje zato što su u ozbiljnom, teškom materijalnom stanju. Za te subvencije će biti ustanovljeni i ko loži ugalj, a istovremeno plaća 300 ili 400 maraka za telefon i TV, i ko loži ugalj, a ima nelegalnu kuću, a pitanje legalizacije treba vezati sa loženjem čvrstog goriva… sve je to povezan proces koji, ako se bude ovako sprovodio, bez problema bi se ukinuo ugalj. Razliku u zraku bismo osjetili već naredne zime i više nikada ne bismo došli u prvih deset gradova u svijetu po zagađenju. I neka se iduća Vlada dobro namuči da to sprovede“, kaže ministar Kapidžić.
Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o zaštiti i poboljšanju kvaliteta zraka u KS također reguliše koje standarde moraju zadovoljavati peći i kotlovi za grijanje, ali i maksimalnu vlažnost drva za ogrijev. Ova pitanja, zajedno sa udjelom sumpora u uglju, su jako važna za kvalitet zraka.
„Što je veći udio sumpora u uglju, to je više sumpor-dioksida u izduvnim gasovima i onda je toga više u vazduhu koji udišemo. Ugljevi koji imaju više sumpora su posebno opasni za zdravlje. Nema uređaja za prečišćavanje – takvi uređaji su vrlo skupi, nemaju ga termoelektrane, a pogotovo kućna ložišta. Jedno je emisija sumpor-dioksida, a tu je i problem prašine. U Sarajevu je sada veći problem prašine koja se također javlja iz sagorjevanja uglja, ali i iz sagorijevanja drveta. Pogotovo ako je u pitanju loša kombinacija – peć koja nije ispitana, neefikasna, ako se koristi vlažno drvo… to je onda katastrofa“, kaže prof. dr. Azrudin Husika.
Da li će i kada odluka o zabrani korištenja i posjedovanja uglja u Kantonu Sarajevo stupiti na snagu zavisi od zastupnika Skupštine Kantona koji još uvijek nisu dobili tekst odluke, niti je poznato kada će se na skupštinskom dnevnom redu naći ovo pitanje. Stanovnici Sarajeva će se nastaviti gušiti u smogu i toksičnim maglama, a rješavanje ovog problema, djelimično uzrokovanog grijanjem na čvrsta goriva, zavisit će i od kantonalnih, ali i od federalnih zastupnika.
