Francuz Antony D’Oliveria autostopom i pješačenjem obišao je 80 država svijeta. Prije dva dana stigao je i u Bosnu i Hercegovinu. Sreli smo ga danas u Sarajevu, gdje je na hladne ploče naše Ferhadije zalijepio fotografije koje je zabilježio putujući državama svijeta, te s građanima/kama razgovarao o svom iskustvu.
Piše: Adin Šabić
Na putovanje s ruksakom i nekoliko osnovnih životnih namirnica odlučio se krenuti 2013. godine, a jedan od glavnih razloga je bio želja da upozna ljude širom svijeta, da promiče ideju jednakosti svih nas bez obzira na razlike, te da spozna samog sebe.
“Hodam sam sa svojim ruksakom, a to su idealni trenuci da zagrebem u unutarnji dio sebe, da se spoznam koliko god je to moguće. To zaista volim. No, ono što me čini još sretnijim jeste da upoznajem i druge ljude, kulture i običaje, što je jedna divna karakteristika ove moje avanture”, kaže Antony.
Tijekom ovih sedam godina putovanja zabilježio je brojna iskustva sa stanovnicima/ama država koje je posjetio.
“Bilo mi je jako teško u Venecueli, Južnoj Africi i Maroku. A posljednje teško iskustvo bila je Koreja. Ljudi su misli da sam migrant i to je značajno otežavalo moje putovanje”, kaže ovaj mladić, te dodaje da uvijek ima i finih iskustava.
Najviše je oduševljen gostoprimstvom ljudi iz Madagaskara. “Od svih država koje sam posjetio tamo sam najviše uživao. Ostao sam tamo 30 dana i upoznao mnoge prijatelje. Naprosto uživate u predivnoj prirodi ovog područja, ali i različitosti među ljudima, zasta je to unikatan prostor. Divne ljude sam upoznao u Indiji i Kolumbiji. A prilikom putovanja u Tel Avivu upoznao sam predivne Palestince”, priča nam ovaj Francuz.
Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, kaže kako je većina stanovnika vrlo susretljiva.
“Prije BiH bio sam u Hrvatskoj i vidim veliku razliku u smislu ljudske povezanosti. Kada je došao u BiH policija na granici me je pregledala, ali sam vidio da su veoma susretljivi. Međutim, kada radim izložbe mislim da pojedini ljudi u Sarajevu imaju stereotipe. Dođu pogledaju i onda krenu s osuđivanjem, što me malo čini nervoznim. Mislim da nema potrebe nikoga osuđivati, dok ga ne upoznate”, poručuje.
Putovanje, kako priča, nosi više izazova od samog susreta s ljudima, pogotovo ako pješačite ili koristite nešto nesigurniji prijevoz. “Kada sam bio u Kostariki sjećam se da sam čamcem htio da pređem rijeku i skoro sam pao u vodu. U sljedećem trenutku vidio sam ogromnog krokodila, koji nije bio baš tako daleko od mene i koji se kretao u mom smjeru. Ponekad moram biti oprezan kada su u pitanju priroda, životinje, ali i ljudi”, ističe Antony.
Da opreznosti nikad nije dosta svjedoči i iskustvo iz Egipta, kada je prvi put vidio kamilu, životinju koja naseljava sjeverni i istočni dio Afrike, te Bliski istok. “Odlučio sam da priđem bliže kamili, u tom trenutku jedna od njih je ustala i počela trčati prema meni, bila je jako brza, a ja sam od straha bježao. Nisam se baš nadao da će se takvo nešto desiti”, govori kroz smijeh.
S obzirom na to da tijekom putovanja, osim što mu je nužan prijevoz, koji ostvaruje autostopom, mora imati hranu, pitali smo ga kako zarađuje novac kojim si omogućuje da upoznaje kulture širom svijeta.
“Novac zarađujem svojim izložbama. Nakon sedam godina putovanja moram biti odgovoran. Trenutno pokušavam da skupim kupim novac za nastavak putovanja, ali i produciranje dokumentarnog filma o ljudskoj jednakosti. Sve donacije koje skupljam pomoći će mi da ostvarim svoje želje. Nadam se da ću u tome uspjeti”, kaže Antony.
Cilj mu je da jednog dana posjeti sve države svijeta, te da o svom iskustvu izvještava ljude putem svoje Facebook stranice, ali i uživo sastajući se s njima, te da širi pozitivnu ideju jednakosti jer, kako kaže, razlike ne treba shvaćati kao prepreke, već kao ljepotu življenja i mogućnosti učenja o svima nama.
