Zdravstveni troškovi za bolesti nastale uslijed zagađenog zraka, prema procjeni Svjetske banke, iznose 5.7 triliona dolara na globalnom nivou, što je 4,8 posto ukupnog globalnog BDP-a. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina 20 posto od ukupnog BDP-, odnosno 18 milijardi eura, troši se na posljedice kvalitete zraka.
Studije sprovedene za Argentinu, Bangladeš, Boliviju, Brazil, Kinu, Kolumbiju, Indiju, Laoški PDR, Maroko, Nepal, Pakistan, Peru i Zambiju, ukazuju da troškovi zbog bolesti nastaju uslijed posljedica onečišćenje zraka na otvorenom i u kućanstvu.
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović navodi kako siromašne zemlje kao reagent koriste ono što im je raspoloživo, odnosno pri ruci i što je jeftino.
– Pošto mi nemamao nikakve sisteme stimulacije alternativnih izvora energije kao što je korištenje sunčeve energije, mi koristimo ono što je raspoloživo, a to su drvo i ugalj koji su izraziti zagađivači vazduha. Mi smo zemlja koja je kaznila korisnike plina u automobilima i nametnula im istu naknadu za izgradnju autoputeva kao i za duga goriva koja su dva puta skuplja. Nepošteno je da oni koji koriste ekološki čistije reagente plaćaju dva puta veću obavezu nego oni koji koriste one reagente koji zagađuju.
Mi nemamo politiku koncipiranu za korištenje čistih izvora energije, nemamo koncepciju da podržavamo bilo koji oblik privatne proizvodnje električne energije za spostvene potrebe. Tako da kada sve to sagledamo još smo i slabo zagađeni kada govorimo o vazduhu – kaže Pavlović.
Koncipiranu politiku nemamo jer očigledno ne pratimo dešavanja u Evropi, smatra Damir Miljević, ekonomski analitičar. Mišljenja je da Bosna i Hercegovina treba krenuti putem zelene ekonomije, koja se može sagledati iz dva aspekta.
– Jedan je da kroz energetsku tranziciju i prelazak na obnovljive izvore energije dolazimo u situaciju da razvijamo modele proizvodnje za vlastite potrebe. To sa ekonomskog stajališta znači da oni koji proizvode vlastitu energiju snižavaju vlastite trškove, odnosno ne uzimaju energiju iz sistema. Drugi aspekt podrazumijeva da se kroz zaštitu čovjekove okoline i razvoj obnovljivih izvora energije, pogotovo onih koji se tiču energije sunca, odnosno stavljanja velikog broja solarnih instalacija na krovove kuća, omogući veliki broj novih održivih radnih mjesta u BiH. To su osnovna dva aspekta koja doprinose razvoju ekonomije BiH, a s druge strane poboljšava život u okolini gdje živimo – smatra Miljević.
A kao razlog zašto Bosna i Hercegovina još uvijek nije krenula ovim putem navodi nedostatak politikče volje, nedovoljno nivo znanja, ali i sposobnosti da se dese promjene: „Druge razloge vidim u tome što su postojeći energetski lobiji, prevenstveno lobij u uglju i nafti, toliko jaki, da oni iz svojih intersa sprječavaju razvoj na drugačiji način iz jednog jednostavnog razloga zato što će čitav proces energetske tranzicije i dekarbonizacije njih da ostavi bez posla“.
Međutim, na pitanje da li vječito gubitak poslova može biti izgovor da se ne krene putem energetske tranzicije, Miljević odgovara:
– Mislim da ne može. Postoji priča „A šta ćemo s 12 hiljada rudara?“. Međutim, u BiH nema 12 hiljada rudara, već postoji 12800 ljudi zaposleno u sektoru vezano za ugalj, rudara ima jedno tri-četiri hiljade, ostali rade u nadgradnji tih rudara, i taj broj zaspolenih čini svega 1,5 posto od ukupnog broja u BiH. To se sad nama ispostavlja kao ozbiljan problem, a istovremeno nam nije problem što je preko 20 hiljada ljudi u zadnjih šest-sedam ostalo bez posla zbog pandemije. Takva argumentacija jednostavno ne stoji. Vrijeme je da se počnu praviti planovi – poručuje Miljević.
Iznosi i podatak da smo u posljednjih pet godina kroz naknadu za obnovljive izvore kao građani/ke ove države dali 120 miliona KM kojim su financirane premije za povlaštene proizvođače energije u malim hidro i solarnim elektranama.
– Od tih sredstava što smo dali investitorima, mogli smo uzeti 20 do 30 miliona KM i podijeliti besplatno stanovništvu led sijalice. Uštedjeli bismo više energije, nego što je ukupna proizvodnja ovih kojima smo dali premiju. Nije ekonomska situacija jednog društva prepreka za tranziciju. EU je sada odobrila paket od 9 milijardi eura u kojem je 1/3 sredstava predviđena za energetsku tranziciju, samim time otpada argument o siromašnoj zemlji – mišljenja je Miljević.
Zagađenje zraka pogađa i zdravlje naših građana/ki, ali i ekonomiju, što se označava kao gubitak na dva fronta. Istraživanja u našoj državi pokazuju da svaki sedmi građanin/ka u BiH umire od posljedica zagađenog zraka.
Prema podacima iz 2017. godine od 4,13 do 5,39 miliona ljudi umrlo je na globalnoj razini od izloženosti PM2,5 – jednog od najštetnijih oblika zagađenja zraka. To je više od ukupnog broja ljudi koji su umrli od HIV-a / AIDS-a, tuberkuloze i malarije zajedno.
Prema izvještaju State of Global Air u 2019. godini je skoro pola miliona djece u svijetu umrlo u prvom mjesecu života zbog zagađenja zraka. Ovdje valja podsjetiti da je Bosna i Hercegovina jedna od najzagađenijih država svijeta i da se nerijetko stavlja u rang s Indijom, Kinom, Pakistanom i drugim zrakom zagađenim državama.
Zagađenje zraka na otvorenom jedan je od vodećih rizičnih faktora za preuranjenu smrt, koji je odgovoran za 3.4 miliona umrilih svake godine. Procjene su da je zagađen zrak na otvorenom odgovoran za svaku desetu smrt u pojedinim državama.
U vremnu pandemije Korona virusa posebno se istražuje povezanost zagađenog zraka i virusa COVID-19. Istraživanja pokazuju da je 15 posto smrti od COVID-19 u svijetu povezano a zagađenim zrakom.
Nedavno je objavljeno istraživanje u časopisu Cardiovascular Research u kojem su autori istraživali u kolikoj mjeri je zagađenje zraka povezano sa smrti COVID-19 oboljelih. U Evropi je u 19 posto slučajeva zagađen zrak bio jedan od glavnih faktora zašto je došlo do smrti. Autori su naveli da je izloženost česticama u zraku vjerojatno pogoršala “popratne bolesti koje dovode do smrtnih ishoda” infekcije SARS-CoV-2 , virus koji uzrokuje COVID-19.
Jos Lelieveld, sa hemijskog instituta Max Planck rekao je da njihove procjene sugeriraju da bi se više od 6100 smrtnih slučajeva od Korona virusa u Ujedinjenom Kraljevstvu moglo pripisati zagađenom zraku, dok u SAD-u ta brojka iznosi približno 40000. Prema podacima Sveučilišta Johns Hopkins, više od 1,1 milijuna ljudi širom svijeta umrlo je od COVID-19 od početka pandemije.
