Svega nas dijeli nekoliko sati od izborne šutnje. U ovih mjesec dana kao i svake izbore slušali/e smo brojna obećanja, svjedočili/e raznim gafovima i gledali/e lica izverzirana da besramno lažu.
Lica koja tijekom prethodne četiri godine nikada nisu došla među narod. Viđali/e smo ih na televizijama kako prelaze dva metra udaljenosti do svog automobila dok im vozač drži kišobran ili kako se svađaju i blokiraju sve što se može blokirati, toliko da smo i danas, kada nam govore kako će oni nešto mijenjati, blokirani. Imali/e smo čast da njihove automobile ponekad vidimo na cesti kada bi blokirali cijeli saobraćaj i omogućili/e nam divno iskustvo da zakasnimo na posao, faks ili u školu. Među nama mnogih od njih za ove četiri godine nikada nije bilo!
U posljednjih mjesec dana su više prošetali/e kroz narod nego što su za pune četiri godine. Išli/e su od vrata do vrata, fotografirali/e se s djecom, bakama i dekama, dijelili/e promotivne materijale, održavali/e skupove, pravili/e čokolade sa svojim likom i djelom. Jednom riječju i vrlo suptilno MOLILI/E! Iako mi još uvijek nismo svjesni da, nažalost, jednom u dvije godine dođemo u poziciju kada se samo mi pitamo, a oni mole.
Oni/e su svjesni da za četiri godine luksuza i nerada vrijedi dati guzice mjesec dana. Vrijedi se, kako misle, „spustiti“ do onih smrtnika i kazati im „Mi vas volimo. Od naše ljubavi ćete sigurno živjeti. Mi ćemo vas našom ljubavlju hraniti, vraćati vam kredit, slati djecu u školu. Sve ćemo mi našom ljubavlju i patriotizmom“.
Vrijedi odvojiti malo para pa zamaskirati oči ljudima. Raditi na putevima, začepljati rupe, dizati spomenike, čistiti granje, staviti znak da se RADI! Vrijedi ažurirati oficijalne stranice više nego ikada, izvještavati o svemu što se uradilo u posljednjih mjesec dana i sve to predstaviti kao da je svjetskih pothvat, a ne kontejner ili bandera, koji se by the way SVEČANO OTVARAJU. Sve to njima zapravo vrijedi jer znaju da će tako jeftino kupiti sebi vlast!
Svega nas dijeli nekoliko sati do izborne šutnje. Možda bismo sutrašnji dan trebali/e iskoristi da se prisjetimo svega onoga što smo prešutjeli/e, a nismo smjeli/e i svega onoga što smo htjeli/e da mijenjamo, ali tada nismo mogli/e.
Možda je ovo pravi trenutak da se sjetimo djece iz Pazarića koja su bila vezana za krevete, Asimove afere, Srebrene maline i nabavke respiratora vrijedne milijune KM, kupljenih automobila i slika usred pandemijom Korona virusa, te čuvenog „Ja, i“.
Možda bi se trebali/e prisjetiti i svih onih žena i muškaraca koji/e su izgubili/e svoja radna mjesta, a koja se u hiljadama broje. Kako zaboraviti mito vrijedan 2000 KM, mečku parkiranu usred Ferhadije na trotoaru, imovinske kartone, kuće i vile koje su nastale preko naših grbača?
Ne smijemo smetnuti ni ove koji nas u zdravstvenoj krizi vode, a nisu sposobni ni maske da stave. Koji nalažu mjere, a ni sami ih ne poštuju! Isto tako su nezanemarivi doktori koji nas pozivaju na strpljenje, da se čuvamo, i koji nam govore da je situacija sve teža dok sjede u prvim redovima krcatih predizbornih skupova.
Neka nam padnu na pamet i majke koje svoju djecu ovdje nisu mogle liječiti, kao što je majka od Nadin. Valjda će se pojaviti neke slike protesta na kojima se čuju glasovi „Svi smo mi Nadin“.
Valjda ćemo roveći tako po sjećanju doći i do toga da nam je glavni čovjek Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine bio bez diplome, a možda će se negdje provući i 178 hiljada KM koje kao kaznu dobijete zato što ste u jednom od bosanskohercegovačkih gradova koristili svoje osnovno ljudsko pravo da protestujete.
Vjerojatno će vam pasti na pamet i potraga za pečatom u Skupštini Kantona Sarajevo, zastava Republike Srpske u Predsjedništvu BiH ili šamaranje u Narodnoj skupštini RS. I nemojte da ste slučajno zaboravili/e one koji/e ne čitaju knjige i ne idu u muzeje, NJIHA ne smijemo izostaviti. Niko od njih nije zanemariv jer sve se politike donose s vrha.
Uzmite sutra sat vremena i sjetite se svega ovoga. I na kraju razmislite kome ćete zaista dati vaš glas. Mislite o promjeni, o boljitku, o budućim generacijama. Mislite o ovoj zemlji i njenoj budućnosti, njenom regionalnom i međunarodnom predstavljanju. Mislite o Vama, Vašoj djeci, ženi, ocu, majci. Dajte šansu ženama, dajte šansu mladima, dajte šansu obrazovanima i ljudima koji imaju viziju, ideju i program koji je moguće realizirati. Nemojte sjediti kući, izađite na izbore, iskoristite svoje pravo, birajte pravedno i ravnopravno!
I obavezno kada se svega što sam rekao sjetite, nemojte zaboraviti gdje nas je šutnja dovela.
