Agencija za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine (BiH) je krajem prošlog mjeseca donijela Preporuke za integrisanje perspektive ravnopravnosti polova u proces planiranja, donošenja i provođenja odluka, mjera i planova u borbi protiv pandemije COVID-19. Naime, nove društvene prilike, koje su prouzrokovane pandemijom, su dodatno i na specifičan način pogađale žene i djevojčice u našoj zemlji. Šta Preporuke obuhvataju nam na početku razgovora objašnjava Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije.
– Na prvom mjestu je sigurnost doma koja, očigledno i nažalost, nije svima zagarantovana, te nisu svi jednako sigurni. To je problem nasilja u porodici koji nije zastupljen samo u BiH nego u čitavom svijetu. Na njega je reagovala kompletna međunarodna zajednica, generalni sekretar UN-a i Evropska komisija. U Francuskoj i Belgiji su, naprimjer, ustupili hotele za smještaj žena koje se inače smještaju u sigurne kuće. No, moramo znati da su to države s velikim budžetima i uspostavljenim pravnim sistemima u kojima sve to puno brže i lakše funkcioniše – kaže Samra.
No, preporukama nisu obuhvaćene samo žene žrtve nasilja.
– Drugoj skupini pripadaju žene koje su na prvim odbranbenim linijama ove pandemije, pri čemu mislim na one koje rade u zdravstvu, trgovinama i drugim djelatnostima čiji rad nije obustavljen, a u kojima su žene zaposlene u većem broju. Tu je pitanje njihove zaštićenosti, prekovremenog rada i obavljanja poslova koji ih čeka kod kuće jer u doba pandemije imamo puno manje servisa, poput prevoza, koji u normalnim uslovima olakšavaju život. Sada su žene puno više opeterećene i privatnim i poslovnim obavezama. Trećoj kategoriji pripadaju žene koje su dobile otkaz. To je taj ekonomski aspekt koji se ne smije zanemariti jer obuhvata i povrijeđena radnička prava – objašnjava ona i dodaje da je Agencija uradila i kocept koji se odnosi na ekonomsko osnaživanje žena nakon pandemije.
Iako su zvanične preporuke izdali 28.04., Samra nam objašnjava da je Agencija sa svojima aktivnostima počela znatno ranije.
– Preporuke su zvaničan dokument Agencije za ravnopravnost polova BiH i bilo je neophodno da prođu određenu proceduru koja je, kao i konsultacije, zahtijevala dosta vremena. Međutim, Agencija je još u martu krenula s, da tako kažem, neformalnim preporukama, tačnije sa saopštenjima i upozorenjima nadležnim institucijama o opasnostima i posljedicama koje pandemija ima na žene i djevojčice naročito u oblasti nasilja u porodici. Odmah smo se povezali s NVO organizacija kako bismo prikupili podatke o tome šta i kako je potrebno preduzeti. Napravili smo i plan interventnih mjera sa ciljem da pomognemo žrtvama i smanjimo opasnost od nasilja. Koordinirali smo donatore i dogovorili se s UN Women da oni idu s prvim setom mjera pomoći sigurnim kućama – kaže Samra.
Ona ističe da će rezultati preporuka biti vidljivi tek nakon pandemije.
– O konkretnik koracima koji su preduzeti ne možemo govoriti jer je potrebno da se izvrši monitoring. Tek nakon zaustavljanja pandemije i uvođenja normalnog stanja će se moći vidjeti ko, šta i kako je poduzeo – objašnjava ona.
Samra objašnjava da se nije znalo koliko će pandemija trajati i kada će nadležni početi s popuštanjem mjera, ali da je riječ o preporukama koje se mogu primjeniti i nakon vanrednog stanja.
– Preporuke, ukoliko to nadležne institucije prepoznaju, a što bi trebali da se desi, mogu imati efekta i nakon pandemije. Ovo što smo mi predložili se može primjeniti i u „normalnim“ uslovima. Naprimjer, ukoliko uzmemo oblast poduzetništva i spašavanja ekonomije, ove preporuke, ukoliko bude sluha i ukoliko svi budu radili svoj posao, mogu pomoći da se poboljša situacija. One nadležnim institucijama ukazuju na određene vulnerabilne grupe koje postoje i među ženama. Nisu sve žene jednake. Naime, oni koji donose mjere moraju stvoriti senzibilitet o tome da postoje žene koje ostaju bez posla, žene s invaliditetom, LGBT osobe, Romkinje i tako dalje Sve može bolje funkcionisati kada imamo više ulaznih podataka i ukoliko imamo više osjetljivosti prema tim kategorijama – objašnjava Samra.
Otkriva nam koliko je BiH u mogućnosti da sprovede sve propisane preporuke.
– Kod nas je sve stvar budžeta. Rekla bih da nije stvar u tome da nema sredstava koliko je do njihovog raspoređivanja. Istina je da se naši budžeti ne mogu porediti s budžetima i mogućnostima nekih drugih država, međutim, država je, naprimjer, po Istanbulskoj konvenciji koju smo potpisali obavezna da osigura rad i adekvatno finansiranje sigurnih kuća. Recimo, Agencija je ove godine, iako se još uvijek finansiramo po odluci o privremenom finansiranju, predvidjela da sigurnim kućama obezbijedimo taj „hladni pogon“, tačnije sredstva za troškove koje imaju bez obzira na to da li imaju korisnica. Potrebno je da se, zajedno s institucijama, poboljšaju mehanizmi i protokoli, a to znači da svi od policije, tužilaštva, centra za socijalni rad, obrazovnih institucija i tako dalje rade kao jedan uhodan sat kako bi se pružila dovoljna zaštita. Nije dovoljno samo raditi na zaštiti nego i na prevenciji. No, trenutno je tu problem i ljudskih i finansijskih resursa. U centrima za socijalni rad često imate problem s ljudskim resursima. To su ljudi koji ne mogu da nose sav teret društva, a znamo da se u centrima zastupljene sve najteže pojave u društvu – objašnjava Samra.
(Interview.ba)
