Iako od koronavirusa mogu oboljeti svi, i na svakog ova bolest može imati negativne efekte, posebno su ugroženi_e građani_ke starije životne dobi. Naime, nedavno su u Sloveniji objavljeni podaci da je najveći broj umrlih od COVID-19 iz domova za starije osobe. Direktor USZ doma “Vitalis” Borislav Goić i direktorica Emina Mujezinović Staračkog doma “Sentivo” govorili su za Interview.ba o tome da li u njihovim domovima koji se nalaze u Sarajevu ima oboljelih, kakve su mjere poduzeli u skladu s novonastalom situacijom, te koje su to aktivnosti koje u ovim danima uveseljavaju naše građane_ke starije životne dobi.
– Mi smo otpočetka pratili sve ono što Zavod za javno zdravstvo daje kao upute svim zdravstvenim ustanovama, pa tako i staračkim domovima. Naime, već krajem januara kad još nije pandemija proglašena u cijelom svijetu mi smo imali skraćene posjete s tri sata na pola sata. Tada je bilo još uvijek dozvoljeno da familija može posjetiti. Mislim da je negdje tamo 28.2 Zavod za javno zdravstvo izdao upute svim staračkim domovima da se potpuno ukinu posjete, što smo mi napravili. Dan za danom, kako se situacija sve više pogoršavala uvodili smo i neke lične mjere. Ako neko dolazi da donese nekom nešto, zahtijevamo da on to ostavi pred vratima, da se odmake na distancu od metar i pol do dva, kako bi naše osoblje to preuzelo. Ne dozvoljavamo uopće ulaz nikom osim uposlenika. Sve što uđe pokušavamo što je više moguće da dezinfikujemo – objašnjava nam Borislav.
Iste mjere poduzela je i Emina u svom domu, prije nego što je stupila zvanična naredba Zavoda za javno zdravstvo o potpunoj obustavi posjeta.
– To štićenicima pada dosta teško i samo se telefonski mogu čuti sa svojim bližnjima. Naravno mi smo tu da malo ublažimo te neke posljedice socijalne distance koje imaju. Mnogi od njih imaju djecu koja nisu ovdje, svakako se viđaju jako rijetko pa je to dodatno nervoza. Njima je teško i objasniti šta se dešava, to su starije osobe i ne razumiju – priča nam ona.
U Domu “Vitalis”, prema riječima direktora, veliki broj korisnika su osobe s teškom demencijom, ili osobe koje se oporavljaju od moždanih udara, Alzheimerove bolesti.
– Od 80 ljudi kojih trenutno imamo, takvih je zasigurno 2/3. Kad govorimo o tim ljudima, onda moramo govoriti o nekoj njihovoj svjesnosti i uopće koliko postoji svjesnost o familiji, zajedničkom životu. Naravno da se svako obraduje kada mu neko njegov dođe, ali mi se trudimo da kroz socijalnog radnika na neki način nadomjestimo to što nemaju posjete u posljednjih mjesec i po dana. Mislim da taj neki zajednički život koji su imali i prije u staračkom domu, imaju i danas. Dosta njih ima familiju u inostranstvu te se ionako čuju samo telefonom. Jučer smo imali proslavu dva rođendana i obilježili smo to kao da je sve normalno – ističe Branislav.
Govori nam kako radnik_ica, u svrhu zaštite njihovih štićenika_ica, kada uđe u Dom mora dezinficirati ruke, odjeću skinuti i ostavi u prostoriju koja je daleko od korisnika.
Dezinfekcija je nužna u ovim ustanovama i bez virusa, kaže Emina, te dodaje kako se ipak ovih dana pojačano radi na tome i svakodnevno.
– Dezinfekcija ruku na ulazu, mjerenje temperature svom osoblju, nošenje zaštitnih maski koje je jako teško nabaviti i svih drugih sredstava. Mi smo se opskrbili kao i ostala privatna domaćinstva, kupili dovoljno hrane za koji mjesec da njih obezbjedimo, ipak je njih 60 i nešto tu smješteno, ne možemo rizikovati da nestane osnovnih potrepština – ističe ona.
Iako su u staračkim domovima, štićenici_ice imaju svoje aktivnosti koje obavljaju vani, i to im sada posebno nedostaje u vrijeme koronavirusa, osobito što je proljeće, ali kako tvrde naši sagovornici, nizom aktivnosti im pokušavaju skrenuti pažnju i zabaviti ih.
– Kod ljudi koji to mogu pratiti radni dan kreće s jutarnjom gimnastikom. Kasnije igraju društvene igre, čitamo im knjige naglas ili neke novina, izbjegavajući ove informacije o koronavirusu, zajedno gledamo TV ili razgovaramo o nekim temama. Nekad je i radost kad se iznese kafa pa zamiriše, a oni se okupe oko te kafe, pa je nešto drago čovjeku. Neka svakodnevnica koja je bila nastavljena je unutra staračkog doma. Trenutno izlazaka nema, ali mislim da će se to sve nadomjestiti – priča nam Borislav.
Kod Emine štićenici_ice su više ljubitelji_ice muzike, a posebno sevdalinke. Međutim, tu su i druge aktivnosti kako bi sati prošli brže.
– Imamo grupne i fizikalne vježbe s našom fizioterapeuticom, nasmijemo se malo, to je nešto što svakodnevno radimo, ali u ovim momentima posebno su važni. Ne možemo izlaziti vani, ali možemo malo na balkon – kaže ona.
Niti u jednom od ova dva doma do sada nije bilo zaraženih.
– Pratimo preko termometra da neko nema slučajno povišenu temperaturu, imamo komunikaciju sa šeficom Kriznog štaba KS. Rečeno nam je da ako dođe do nekih problema da se možemo direktno javiti. Zasad mogu reći da ovo što smo tražili da nam obezbjede, dezinfekcijska sredstva, obećano nam je i nadamo se da ćemo ih i dobiti. Dosad imao svega. Od Kriznog štaba KS nam je obećano da ćemo dobiti još maski, još dezinfekcijskih sredstava, pa ćemo vidjeti – navodi Branislav.
Pošto se radi o veoma osjetljivoj populaciji Emina se nada, baš kao i svi mi, da se neće desiti nijedan slučaj koronavirusa u staračkim domovima.
– Svakako smo u pripravnosti, ali bojimo se jedne takve situacije koja može biti katastrofalna za njih, i na običnu gripu oni su toliko osjetljivi. Ko je nepokretan i ima neko oboljenje, jako se brzo desi da obična gripa ode na upalu pluća i to ima negativan ishod, a pogotovo taj koronavirus, koji je baš osjetljiv na pluća. Nadamo se da će nas to sve mimoići – zaključila je.
