Bosna i Hercegovina je udžbenički primjer drugim državama za sve ono što NE TREBA raditi.
Piše: Adin Šabić za Interview.ba
Apsurd je pravi termin da se opiše sve ono što se dešava na političkom planu Bosne i Hercegovine, ali i generalno u društvu. Potječe od latinske riječi apsurdus što znači logički nemoguć ili besmislen.
Tako bi u svakoj normalnoj državi bilo nemoguće da se čovjek koji nema diplomu uopće kandidira za direktora institucije kao što je to kod nas Obavještajno-sigurnosna agencija. Međutim, iako je Univerzitet za poslovne studije Banjaluka poništio diplomu Osmana Mehmedagića za koju je Republička prosvjetna inspekcija utvrdila da je stečena nezakonito, dotični gospodin je ozbiljan kandidat za direktora ove institucije, što je nekoliko puta potvrdio i Fahrudin Radončić, ministar sigurnosti BiH.
I da se ne lažemo, nije on jedini. Sad da se zađe u reviziju stečenih diploma sigurno bismo našli mnoštvo onih s takozvanih lakih fakulteta koje neću imenovati jer svi znamo koji su. A vjerojatno mnogi među njima su isključivo ostali na srednjoj školi, što je prema našim standardima očigledno dovoljno da se sjedi u udobnim stolicama parlamenata, dok nam obrazovani mladi odlaze da rade u Njemačkoj, Austriji ili nekoj drugoj državi gdje će im se ukazati bolja prilika i gdje će ih više cijeniti.
Kod nas se još uvijek slave ratni zločinci, veličaju ratne ideologije, dodjeljuju nagrade, oličenja, i što je najžalosnije zapošljavaju se oni koji su u ratu ubijali ili naređivali da se ubija. U svakom normalnom društvu postoji stid, obraz, pokajanje, a kod nas na sve tri strane besramno se veličaju oni koji su klali, umanjuju se žrtve i patnja porodica.
Samo ovdje je moguće da zbog svog demokratskog prava da izađete i protestirate kao građani i građanke zbog onoga što vam ne odgovara dobijete 178.445 KM odštete zato što ste tobože onemogućili proslavu Nove godine. A to što u sudovima stoje godinama neriješeni slučajevi, što se ne traga za ubicama djece i omladine, to je nama mnogo manje važno.
Dok svugdje politički predstavnici i predstavnice teže ka tome da sačuvaju zdravlje svojih građana i građanki, u našoj Divnoj nas truju. A onda se prepiru za stolice preko teme zagađenja zraka. I dok te mame i medom te hrane, a kada dođu i dobiju moć da o tome odlučuju, sve se završi na pustim obećanjima. Pa onda ovi drugi Kofole ozbiljno shvate situaciju, pa smijene prve, kao zbog toga što građani i građanke disati ne mogu, a mi nikad prodisali otkad su nas oni poveli ni bukvalni, ni metaforički.
Sve ove naše ispade i gluposti neko tamo vjerojatno bilježi i dosad smo nagurali najmanje na hiljadu stranica udžbenika o tome šta ne treba raditi ako želite da budete uspješna država sa sretnim stanovništvom.
Mnoštvo toga je logički nemoguće u drugim državama, ali za našu BiH je itekako ostvarivo, provjereno, što bi rekli u narodu ispipano. Što je najžalosnije kod nas se niko ne stidi svojih postupaka. Ovdje su stid i obraz izumrli. I glavna parola nam je samo da ne bude kao u svog normalnog svijeta. Baš zato što nam nije kao u svog normalnog svijeta mi smo država apsurda. I apsurd je živjeti ovdje, a to najbolje pokazuju podaci da se skoro našeg pola stanovništva odselilo.
