Profesorica hrvatskog jezika, Martina Vičić- Crnković s timom učenika iz Karlovca sudjelovala je na sedmodnevnoj sesiji Modela međunarodnog krivičnog suda (MICC WeB), koja je održana 20. do 27. septembra u Sarajevu, u okviru projekta „Mobilizing Youth for Reconciliation – Be the Inspiration” (Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija) koji je podržan od strane Agencije Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID BiH), a implementira ga Nacionalni Demokratski Institut (NDI BiH) u saradnji s Inicijativom mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini (YIHR BiH) i Fondacijom INFOHOUSE (IH). Za Interview.ba je kazala kako je ova sesija bila prilika da učenici iz Hrvatske, Srbije i BiH koji nisu bili direktni sudionici u ratnim zbivanjima, dobiju sliku o onome šta se dogodilo, ali i da se druže i povežu jedni s drugima.
IZNIMNO VAŽNO UČITI O ISTINITIM ČINJENICAMA: „Povijest pišu pobjednici, a ko je za koga pobjednik, to je pitanje. Iznimno je važno da se s ovom temom upoznaju na racionalan način koji nije politički obojen“.
INTERVIEW.BA: Koliko je simulacija Međunarodnog krivičnog suda bitna u kontekstu pomirenja među mladima iz tri zemlje sudionice na sesiji?
VIČIĆ-CRNKOVIĆ: Kada je riječ o pomirenju, osobito u BiH mislim da je riječ o jako bitnoj temi. Prije svega jer pruža mogućnost da se mladi upoznaju i druže, što mislim da inače nemaju priliku zbog neke vrste antagonizma koji vuku iz obitelji traumatiziranih ratom. Takve obitelji možda imaju i direktne posljedice ratnih zbivanja, kao što je smrt nekoga iz bliže obitelji pa je ovo dobra prilika da učenici iz jedne neutralnije pozicije promotre situaciju koja nije tako jako subjektivna.
INTERVIEW.BA: Da li prema Vašem mišljenju djeca dobivaju dovoljno informacija u školskim klupama kada je riječ o sukobima na području bivše Jugoslavije? Uče li o pomirenju?
VIČIĆ-CRNKOVIĆ: Ekipu učenika iz Karlovca sam dovela vođena iskustvom s prethodne sesije na kojoj sam imala priliku sudjelovati 2015. godine. Razlog zbog kojeg sam to uradila jesu jako dobri dojmovi jer ovakav vid aktivnosti pruža upravo to, znanje koje ne mogu dobiti u okviru nastavnog plana i programa u Hrvatskoj, a bojim se ni u ostalim zemljama regije, a radi se o problemima kojima se stalno vraćamo u svojoj svakodnevnici. Naša društva se iznova sapliću u povijesne momente koji su nerazrješivi.
INTERVIEW.BA: Kakva je sredina iz koje dolazite, da li ima srednjoškolaca druge nacionalnosti? Postoji li određeni vid netrpeljivosti?
VIČIĆ-CRNKOVIĆ: Karlovac je nastao 1579. kao dio Vojne krajine za potrebu obrane od Turaka, a nakon prestanka turske opasnosti postao je trgovački grad u kojem su živjeli i trgovali Hrvati, ali i Židovi, Nijemci, Srbi, Muslimani. Dakle, bio je stoljećima multikulturalni grad. Nakon Domovinskog rata situacija nije ista. To danas ne znači da nema bilo koje od ovih grupa stanovnika, ali je taj ukupni broj manji. Postoji li netrpeljivost? Ne bih rekla iako mislim da su političari skloni baciti kamenčić spoticanja pod noge svaki puta kad trebaju provesti odluku koja njima odgovara, onda se vratimo na temu ustaša, četnika i partizana.
INTERVIEW.BA: Kada su mladi u pitanju, da li je njima potrebno pomirenje?
VIČIĆ-CRNKOVIĆ: Mladima je prije svega potrebno upoznavanje sa situacijom. Ona se ne može riješiti dok se dobro ne upozna. Nisam sigurna koliko se kurikulumi povijesti u regionu uopće bave temom rata i na koji način. Povijest pišu pobjednici, a ko je za koga pobjednik, to je pitanje. Iznimno je važno da se s ovom temom upoznaju na racionalan način koji nije politički obojen.
INTERVIEW.BA: Smatrate li da mladim učešće u ovakvim aktivnostima mogu pomoći da u budućnosti budu više uključeni u svakodnevnicu?
VIČIĆ-CRNKOVIĆ: Mladi su danas poprilično inertni i čekaju da im se ponude riješene stvari. Vole uređene sustave i to je razlog zbog kojeg su skloni emigracijama u takve sisteme umjesto da građanskim aktivizmom promijene sliku u vlastitoj zemlji. Traže uređene sustave, ali ih ne žele inicirati. To je nešto što nedostaje. Nedostaje svijesti da možemo jako puno promijeniti ako to želimo.
INTERVIEW.BA: Kakvi su Vaši utisci o protekloj sesiji? Da li biste ponovo pristali dovesti učenike na jednu od ovakvih aktivnosti koje se realizira u okviru projekta „Budi inspiracija“?
VIČIĆ-CRNKOVIĆ: Apsolutno. Mladima sesije poput ove mogu samo koristiti što su i sami naglasili u razgovorima koje obavljamo. Iznimno su zadovoljni, a to je najvažnije. Cilj sesije i jeste bio da mladi ne budu jedni drugima daleki ili ne daj Bože neprijatelji.
Ovaj tekst je urađen u okviru projekta “Bosna i Hercegovina: Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija” koji se sprovodi uz podršku USAID BiH, a implementira ga Nacionalni demokratski institute BiH (NDI BiH) uz podršku YIHR BiH I Fondacije INFOHOUSE. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost redakcije.
