Učenici nekoliko srednjih škola iz Bosne i Hercegovine sudjelovali su u aktivnosti transformacija javne površine (Paintback), koja je održana 22. maja u Zenici u okviru projekta „Mobilizing Youth for Reconciliation – Be the Inspiration” (Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija) koji je podržan od strane Agencije Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID BiH), a implementira ga Nacionalni Demokratski Institut (NDI BiH) u saradnji s Inicijativom mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini (YIHR BiH) i Fondacijom INFOHOUSE (IH). Mladi iz Sarajeva, Tuzle, Zenice, Maglaja i Travnika su zajedničkim snagama prefarbali neprihvatljive grafite s nacionalističkim sadržajima i transformirali ih u svojevrsni umjetnički mural. Učenik Gimnazije „Edhem Mulabdić“ Haris Mustabašić iz Maglaja i učenica Gimnazije „Meša Selimović“ Maja Mešković iz Tuzle su srednjoškolci koji su sudjelovali u akciji i koji su poručili da ne žele biti pasivni, te da žele promjene!
RAZLIKA KOJA JE POVEZALA SREDNJOŠKOLCE IZ BH. GRADOVA: „Shvatili smo da mi mladi u bilo kojem trenutku možemo na svoju inicijativu ukloniti nešto neprihvatljivo s javnih površina. Mislim da je ta spoznaja ustvari razlika koju je preslikavanje poruka mržnje napravilo“.
INTERVIEW.BA: Krajem maja ove godine sudjelovali ste u aktivnosti transformacija javne površine (Paintback), koja je održana u Zenici. Tom prilikom preslikali ste neprihvatljive grafite. Kakav je bio vaš osjećaj kada ste zidove s porukama mržnje pretvorili u umjetničko djelo?
MEŠKOVIĆ: Imati priliku doslovno uzeti stvar u svoje ruke i četkama i valjcima preći preko svastika, homofobičnih i drugih poruka mržnje bio je fenomenalan osjećaj. Vjerovali smo da smo mi mladi svojim radom uklonili i izbrisali mržnju. Svi smo se osjećali bar malo sigurnije u sam proces koračanja prema boljem društvu i zajednici, koja će nadam se biti malo više naprednija kao i koračanja prema zajednici u kojoj pojedinci neće osjetiti potrebu da šalju poruke mržnje, niti da tu samu mržnju prema drugom i drugačijem osjećaju
MUSTABAŠIĆ: Preslikavanjem neprihvatljivih grafita osjećao sam da radim pravu stvar. Prvenstveno zbog toga što smo uklonili ono što je napravljeno s mržnjom, a umjesto toga smo mi mladi napravili mural veselih boja koji će uljepšati taj dio Zenice.
INTERVIEW.BA: Koja je glavna poruka koji ste htjeli poslati Vašim učešćem u ovoj aktivnosti drugim srednjoškolcima, ali i generalno građanima?
MEŠKOVIĆ: Poruka koju smo kao učesnici Paintback-a htjeli da pošaljemo svima, pri čemu prije svega mislim na druge srednjoškolce za koje sam uvjerena da se slažu s nama, jeste da mi kao mlade osobe nemamo nikakav problem s poduzimanjem bilo kakvih radnja što se samog procesa pomirenja tiče. Htjeli smo na neki način istaći da nismo i ne želimo biti pasivni. Istaći da smo spremni otvoriti diskusiju.
MUSTABAŠIĆ: Željeli smo poručiti da mržnju u nama trebamo potisnuti i trebamo početi razmišljati na neki pozitivniji i vedriji način. Svako biće je zaslužilo život bez nasilja i zlostavljanja jer ćemo samo tako krenuti u sretniju budućnost. Svako ko uradi dobro djelo i pomogne nekome zaista se osjeća sretno, a sreća je ustvari i smisao života. Mi smo se tog dana osjećali sretno.
INTERVIEW.BA: Ako se vratite nekoliko koraka unazad, koliko se promijenio Vaš pogled na neprihvatljive grafite. Da li ste sada dobili želju da ih preslikate i u sredinama iz kojih vi dolazite?
MEŠKOVIĆ: Želja da neprihvatljive grafite iz svoje sredine uklonim mi se uvijek vrtjela u mislima, međutim samo uklanjanje nisam smatrala realističnom opcijom dok na pripremi za Paintback nismo počeli pričati o grafitima, porukama mržnje i kako oni utiču na sredinu. Nakon same akcije i nakon rezultata koje smo postigli, shvatili smo da je ustvari ideja uklanjanja grafita ostvariva. Shvatili smo da mi mladi u bilo kojem trenutku možemo na svoju inicijativu ukloniti nešto neprihvatljivo s javnih površina. Mislim da je ta spoznaja ustvari razlika koju je preslikavanje poruka mržnje napravilo. Razlika koja nas je povezala.
MUSTABAŠIĆ: Taj pogled se itekako promijenio, obzirom da ranije uopće nisam primjećivao slične grafite, a sada sam svjestan koliko tih grafita zapravo ima. Na sreću, u Maglaju iz kojeg ja dolazim gotovo da i nema takvih grafita, ali kada bi bilo siguran sam da bih bio spreman da pokrenem akciju za preslikavanje tih grafita.
INTERVIEW.BA: Kako ste Vašim vršnjacima opisali aktivnost transformacija javne površine (Paintback) i jesu li i oni poželjeli da sudjeluju u nekoj od narednih aktivnosti koje se održavaju u okviru projekta “Mobilizing Youth for Reconciliation – Be the Inspiration” (Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija)?
MEŠKOVIĆ: Grupa iz naše škole koja je bila dio akcije Paintback sa sobom je donijela mnoštvo uspomena, novih iskustava i poznanstva. Vršnjaci i kolege iz razreda i škole bili su upućeni u ideju preslikavanja i svi su izrazili želju za sudjelovanje u nekoj od narednih sličnih aktivnosti, što me naročito raduje.
MUSTABAŠIĆ: Kroz priču i slike o doživljenom upoznao sam ih s našim aktivnostima i mnogi su bili oduševljeni zbog čega su i sami poželjeli da učestvuju u narednim aktivnostima u sklopu “Budi inspiracije”.
INTERVIEW.BA: Koliko se u školama koje pohađate govori o pomirenju kao jednim od najznačajnijih procesa u BiH?
MEŠKOVIĆ: U školi koju ja pohađam u Tuzli, na pomirenje i proces pomirenja gleda se kao na nešto što se podrazumijeva i nešto što je obavezno da se desi. O pomirenju u našoj maloj zajednici pričamo kao o nečemu što se u suštini trebalo već preći u godinama iza nas, ali nakon sudjelovanja u aktivnostima u sklopu projekta „Budi Inspiracija“ shvatila sam i ja, ali i moji kolege, da ustvari pogled na pomirenje varira od sredine do sredine. Shvatili smo da sve dok svi ne budemo imali neko zdravo mišljenje o pomirenju, prilike za takvo nešto neće biti. Nakon razgovora s koordinatorima s projekta i prijateljima iz drugih država, nastojimo što više da na tu situaciju gledamo objektivno i da što aktivnije pričamo o pomirenju. Da nit svijesti o pomirenju prenesemo na druge.
MUSTABAŠIĆ: Smatram da je to koliko se govori o pomirenju nedovoljno iako su svi duboko svjesni da bez pomirenja nema blistave i sigurne budućnosti za buduće naraštaje.
INTERVIEW.BA: Jeste li stekli nove prijatelje i koliko vas je ova aktivnost zbližila sa srednjoškolcima iz drugih gradova?
MEŠKOVIĆ: Bogatstvo koje smo stekli na druženjima u sklopu projekta je neprocjenjivo i to baš u vidu novih prijatelja. Povezali smo se s vršnjacima iz drugih gradova iz BiH, ali i susjednih zemalja. Ono što je važno je da još uvijek aktivno planiramo nove susrete i nakon sudjelovanja u projektu.
MUSTABAŠIĆ: Neke od mladih koji su sudjelovali sam poznavao i ranije, ali sam stekao i nove prijatelje. S obzirom na to da sam i ranije učestvovao u projektima od “Budi inspiracije” tako da mi je aktivnost pomogla da se još više zbližim s njima. To je ono zbog čega bih ponovo učestvovao na sličnim aktivnostima. Važno je da se upoznajemo, kako bismo imali svijetlu budućnost u našoj zemlji.
Ovaj tekst je urađen u okviru projekta “Bosna i Hercegovina: Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija” koji se sprovodi uz podršku USAID BiH, a implementira ga Nacionalni demokratski institute BiH (NDI BiH) uz podršku YIHR BiH I Fondacije INFOHOUSE. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost redakcije.
