Bend Insane Insan kao novitet na bh.muzičkoj sceni, pravo je osvježenje za sve poklonike alternativnog žanra sklone eksperimentisanju. Oformljen prošle godine, ovaj bend je fuzija muzičkih pravaca poput funkya, soula, hip-hopa i jazza, a svoj repertoar izvode na njemačkom, francuskom, turskom, engleskom, te kao novitet i farsi- perzijskom jeziku. Iza sebe već imaju album „Insanax“, koji je dostupan za downloadovanje na svima nam poznatim online platformama poput Deezera, Spotifya, CD Babya, Amazona i drugih, a danas su promotivno objavili i spot za novu pjesmu „Married Man“. Karizmatični frontmen benda tursko-njemačkih korijena, Tayfun Kesgin, samo za interview.ba sa nama je podijelio svoju životnu priču koja ga je od Izmira gdje je proveo djetinjstvo, preko Dortmunda u kojem je odrastao i školovao se, do Liverpoola gdje je studirao umjetnost i produkciju, najzad dovela i do Sarajeva.
SVE SMO URADILI SAMI PREKO SVOJIH LEĐA: „U vremenu kada mi još uvijek nemamo svoj CD u fizičkom obliku, nego ga realiziramo virtuelno kao materijal dostupan kao download ili streaming, još uvijek nemamo sredstava za izdavanje CD-a u klasičnom smislu, jer sve radimo sami. Mi smo i producenti, i autori i izvođači istovremeno, mi smo izdavači, sami svoja etiketa i omot, mi smo i booking agenti i sve redom“.
INTERVIEW.BA: Pjevate na njemačkom, turskom, francuskom, engleskom…Odakle proističe Vaša potreba da se na takav način razlikujete od drugih, šta time želite postići?
KESGIN: To je spontano urađeno, a ja sam imao sreću da sretnem ljude koji su muzički dovoljno otvoreni za eksperimentisanje. Ovdje kod nas je teško naći bend koji želi pjevati na tri različita jezika, tako da je i meni bilo teško pronaći ljude koji su dovoljno otvoreni da se upuste u takav rizik. Kod mene je to nekako i prirodno došlo s obzirom na to da sam odrastao u sredinama u kojima su se prožimala tri jezika- turski i njemački kao moji maternji jezici, i engleski jezik po mom dolasku u Englesku na studij. U nekim pjesmama, za mene je bilo jedino prirodno da se izrazim na turskom, recimo u pjesmi „Rahat“, jer je ovu riječ veoma teško prevesti na njemački jezik, pošto i nemate baš puno „rahatluka“ u njemačkom jeziku. Doslovno ga je teško prevesti i na engleski jezik, pa sam se onda odlučio za turski, jer mi je to bila najbliža solucija. Mi imamo zajednički koncept za to, zajedničko značenje riječi „rahatluk“ ili „ćejf“, pa ga je lakše i prevesti na turski nego na neki drugi jezik. Druga priča je sa pjesmom „Insane insan“, jer je to njemački rap, a šta bi moglo biti blisko njemu, nego repovanje na turskom, i odlučili smo da pokušamo to objediniti.
INTERVIEW.BA: Koji je razlog za takvo kalkulisanje muzičara, mislim na izvođače koji ne žele pjevati na stranim jezicima?
KESGIN: Mislim da je razlog bojazan da neće biti dovoljno slušani. Mislim da nisu upravu, jer mi živimo u svijetu gdje ljudi, pođev od djece konkretno, govore više jezika istovremeno. Moja kćerka npr. govori bosanski, engleski i turski. Muzičari kalkulišu s tim da se usude uraditi nešto takvo, jer je veoma teško to ispromovisati i iznijeti na tržište. Oni misle da neće uspjeti prodati muziku na tri jezika, jer to ljudi neće slušati. Ja sam odrastao u kulturi ’90-tih u Njemačkoj, gdje njemački rap niko nije htio da sluša. To je uvijek tako kada pokušavate raditi nešto drugačije i hrabro, eksperimentisati, a recimo repovanje na njemačkom bilo je izrazito lakše nego na engleskom u Njemačkoj, naročito meni koji sam turskih korijena. Nama nije problem nastupati bilo gdje, ali mislim da ljudi u BiH, pri tome mislim na booking agencije, organizatore koncerata, klubove i prostore gdje se održavaju svirke, nemaju dovoljno hrabrosti da ponude neki novi koncept, da zovu neke druge, da ne kažem mlađe muzičare (jer sam i ja već stariji), koji bi ponudili nešto svoje i nešto novo što ćemo čuti, nego stalno istupaju sa istim muzičkim imenima i programima.
INTERVIEW.BA: Zvučite zaista odlično, ali tekstove Vaših pjesama ne može razumjeti neko ko ne poznaje jezike na kojima ih izvodite. O čemu pjevaju Vaše pjesme „Ich weiss“ i „Hep o ayni his“ (jezik ove prve je njemački, a drugi, ako se ne varam, turski?)
KESGIN: „Ich weiss“ je šaljiva pjesma, pošto koncept benda i jeste taj da kroz šalu stvaramo. Mi smo svi muškarci u bendu i imamo jednu djevojku koja je mlađa od nas. Kada imate muškarce u krizi srednjih godina, kao što je u našem slučaju, i niste u tom klišeu da imate djevojku dvadeset godina od vas mlađu, onda se s tim pokušavate našaliti. Znate li za muzičara Barrya Whitea i njegove seksi pjesme, humor, i kada vodim ljubav, rekao sam kako volim slušati Barrya Whitea, jer je to fantastičan osjećaj. Tako da je pjesma „Ich weiss“ osmišljena u stilu Barrya Whitea, u fazonu „Znam da ću te okrenuti“, ono što se u narodu kaže „obrlatiti“ tj. uspjeti u tome da ti se svidim, da „padneš“ na mene. To je zapravo pjesma „Ich weiss“ što znači „I know“ ili „ja znam“ i ide: „Oh, I know I can turn you on“. Međutim, svi su slušali to na engleskom, i to nam je izgledalo kao kliše, pa sam ja predložio da to pokušam napisati na njemačkom. Nije to neka pamet, radi se o muškom egu koji kaže „I make you hot“ , što u prevodu znači u stilu- znam da u tebi mogu zapaliti vatru. Pjesma „Hep o ayni his“ je o razmjeni energije između dvoje ljudi, o vibracijama, i ako su oni na istoj frekvenciji, nije im teško u tom slučaju razumjeti jedno drugo. Kada se zaljubite u osobu, često to nije njen fizički izgled, nego upravo zajednička vibracija koju imate, zajednička energija koju razmjenjujete i koja vas ujedinjuje, mada ovo nije neka filozofska pjesma, ovo je zapravo životno i u praksi vrlo jednostavno primjenjivo.
INTERVIEW.BA: Na kakvu ste publiku ciljali, da li Vam je možda prvenstveni cilj bilo probijanje na inostrano tržište?
KESGIN: Pošto smo mi relativno mlad bend, jer smo formirani prije godinu dana, možemo ipak reći nešto što smo razjasnili na samom početku, a to je da želimo nastupati na festivalima i koncertima vani. U vremenu kada mi još uvijek nemamo svoj CD u fizičkom obliku, nego ga realiziramo virtuelno kao materijal dostupan kao download ili streaming, još uvijek nemamo sredstava za izdavanje CD-a u klasičnom smislu, jer sve radimo sami. Mi smo i producenti, i autori i izvođači istovremeno, mi smo izdavači, sami svoja etiketa i omot, mi smo i booking agenti i sve redom. Sve smo uradili sami preko svojih leđa. Naravno da bi bilo divno imati managera i booking agenta da nam pomogne oko tih stvari, jer ako idete svirati negdje vani npr., onda su ti ljudi odgovorni da imate prevoz, smještaj i sve dalje. Mi za sada sve sami radimo.
INTERVIEW.BA: Smatrate li da možete biti dovoljno atraktivni za lokalnu publiku koja većinom preferira drugačiji zvuk, a i u slučaju strane muzike, uglavnom sluša izvođače koji pjevaju na engleskom jeziku, pribojavate li se Vi komercijalnog neuspjeha?
KESGIN: Kada je u pitanju publika, sve zavisi od toga o kakvim se sredinama radi. Npr., ukoliko se radi o zemljama kao što su Njemačka ili Francuska, gdje ima mnogo Turaka, mnogo ljudi uz ta dva jezika govori i turski npr., ili situacija sa odlaskom ljudi iz BiH, nažalost po nju, gdje je pola stanovništva već odselilo, može slučajno učiniti da za deset godina u Njemačkoj, ljudi tamo uz njemački govore i bosanski jezik. To je logično, jer će ljudi porijeklom iz BiH imati djecu sa Njemcima, i onda će se podrazumijevati da se ona služe i njemačkim i bosanskim jezikom. Pitanje je da li želite da nešto radite ili ne želite. Naša muzika je univerzalna i namijenjena je svima koji to žele. Engleski je globalni jezik i na njemu svi pjevaju, da to katkad postaje i pomalo otrcano. Ovdje kod nas je potreba da se izražavate isključivo na maternjem jeziku, što ja smatram glupim. Svijet je tako umrežen i sve je povezano na globalnom planu, što je prednost. Nedostatak je taj što imate mnogo fantastičnih muzičara širom svijeta koji konkuriraju jedni drugima, jer bi svako želio da bude slušan i da se za njega zna, ali je danas teško zadržati nečiji fokus samo na njemu. Mislim da će trend u BiH u narednim godinama, ili u narednim dekadama, biti pravljenje muzike na različitim jezicima, jer je to moderno vrijeme i nešto sa čim mlađe generacije nemaju problema. Današnji klinci npr. nemaju problem sa jezičkim barijerama, oni uče i govore više stranih jezika istovremeno. To je dobro za naše tržište.
INTERVIEW.BA: Jedni ste od rijetkih iz primjera naše svakodnevne prakse koji se razlikuju i po svom odnosu prema izbjeglicama, kojih je sada u BiH zaista mnogo. Kako je došlo do te saradnje?
KESGIN: Kao Insane Insan, mi sada radimo projekat sa izbjeglicama. Žena koja se zove Nidžara Ahmetašević koja održava radionice za migrantsku populaciju, rekla je da oni žele snimiti nešto, ali da nemaju studio u Sarajevu. To su dva muzičara iz Afganistana koja su unijela svoje iskustvo u ono što mi nemamo, jer mi kao bend privatno nemamo nekih egzistencijalnih problema u svakodnevnoj rutini. Na turskom sam onda ja napisao o tome kako ne marimo o ovim ljudima, kako ih gledamo kao robu, a individualno ih uopšte ne doživljavamo, oni individualno za nas i ne postoje. Onda je i Nina Gerin koja živi u Kelnu, napisala o tome kako ljudi ostaju bez svojih domova, o tome kako onda i naš rasizam i ksenofobija narastaju, i zaista smo sretni što smo se spojili sa ovim ljudima, jer je to nevjerovatno bogato iskustvo za nas. Sada putujemo u Francusku, Njemačku i zemlje EU, i želimo skupa sa ovim ljudima izvoditi svoju muziku i pričati o ovom problemu, jer u Evropi to nemate što smo mi uradili- mi smo im otvorili vrata svoga studija i trebamo mi biti zahvalni njima što nas kulturološki obogaćuju, što su oni sa nama podijelili svoju priču i iskustvo.
INTERVIEW.BA: Kako je došlo do saradnje sa svim tim muzičarima izvana, imaju li oni neki muzički backround otprije i gdje žive, u bendu imate i vokalisticu iz Kelna Ninu Gerin?
KESGIN: Enesa Zlatara – Bureta koji je svima poznat još od Siktera, znao sam otprije. Oduvijek sam imao želju da stvaram vlastitu muziku, a pošto smo se sreli na koncertu u Domu mladih gdje sam nastupao sa Sarajevo Big Bendom, nije znao da to ozbiljno znam da radim. Uz sve to, mi smo i komšije, minut udaljeni jedan od drugog. Tada mi je on rekao da ima muzički studio i da dođem da pokušamo nešto zajedno napraviti, i tako je počelo. Jednoga dana, sa nama je bio Thomas koji inače živi u Sarajevu, on je režiser i zna Enesa, a slučajno sam ga sreo kada sam pošao kod Enesa u studio. Pitao sam ga da li bi pošao samnom, i tamo smo snimili nešto, on je otpjevao na francuskom. Tako se slučajno desilo da imamo zajedničkog prijatelja, i da on pjeva na francuskom, pa smo skupa ušli u ovaj projekat. On je ranije radio sa Buretom i Dušanom Vranićem, tu je zatim Dragan Rokvić koji je također bio dio Siktera, i polako se bend širio. Amar Češljar je došao kao bubnjar, Mladen Tvrtković kao gitarista, a Enes je bio u Njemačkoj gdje je sreo Ninu Gerin koja je iz Sarajeva, ali je preselila u Keln radi mastera. Ona je rekla Enesu da bi voljela repovati, a on je pozvao da repuje za Insane Insane. Što se backgrounda tiče, Nina je imala doticaja sa muzikom kroz oca Gorana Gerina koji je muzičar, ali je njena želja bila da pravi svoju muziku. Naš član iz Francuske koji je inače režiser, doselio je u Sarajevo u namjeri da ovdje snima film o muzičkoj sceni u Sarajevu u godinama opsade, i on je pri kraju sa snimanjem i produciranjem tog filma. Inače je ranije radio sa Enesom, sa Sikterom i SCH, a i u Francuskoj također radi kao muzičar.
INTERVIEW.BA: Igrate se riječima čak i u samom nazivu benda Insane Insan. Šta Vi nama ljudima odnosno insanima želite poručiti ovim Vašim kompletnim projektom, šta Insanax liječi?
KESGIN: Muzika zaista jeste nešto što spaja. To je ključna poruka, da je suština u slobodi- slobodi da praviš muziku i da svoje misli i emocije izražavaš neovisno o jeziku ili zemlji iz koje potičeš. Ako si 100 posto siguran u to što želiš, što osjećaš i misliš, nema potrebe opterećivati se time da li će to neko slušati. Sreo sam mnoge ljude koji kritikuju našeg umjetnika Božu Vreću, ali on je sjajan primjer ovakvog pristupa, jer se odvažio da nešto uradi, baš kao i Dubioza Kolektiv. Nama nije bitno to koliko imamo godina, pred koliko ljudi ćemo svirati, da li će ljudi u Bosni to slušati ili neće, jer ako ja želim napraviti pjesmu na bosanskom, ja ću je napraviti jer to iskreno želim, i niko me nema pravo odvraćati od toga. Sretan sam što sam sreo divne ljude koji misle isto kao ja. To bi možda bila poruka- da mi u bendu imamo i Francuza, i naturalizovanog Turčina, tj. mene koji sam njemačko-turskog porijekla, i Enesa koji je bosanskog porijekla. Naš prvi album, iako ga u fizičkom obliku nemamo, završen je početkom ove godine i zove se „Insanax“ što znači – pilula za našu muziku, muzika kao pilula koju kada konzumirate u vama izaziva sreću, dobro raspoloženje, euforiju, bilo koji vid zadovoljstva i pozitivne energije. To je u stilu kada vam doktor prepiše nešto da uzimate za određeni problem koji imate, vi prepišete sebi sami „Insanax“, odete na Amazon, odete na CD Baby i downloadujete muziku, ili kupite naš CD kada bude dostupan u fizičkom obliku.
INTERVIEW.BA: Jeste li Vi ovdje ikada osjećali pritisak toga ste, kako to ljudi nazivaju „stranac“ , odnosno da ovdje ne pripadate?
KESGIN: Meni se nije bilo teško adaptirati na Sarajevo. Kada sam ovdje došao, ono je za mene bilo savršeno mjesto za život, jer je objedinjavalo moja dotadašnja iskustva sa različitim kulturama sa kojima sam bio u doticaju, i u kojima sam živio. Mi u BiH možemo reći da smo imali stotine godina turske vladavine ovdje, ali Bosna još uvijek ima sevdalinku koja nije turska, već samo njena autohtona. Nemate taj spoj Turske i Njemačke kakav sam doživio u Bosni. Naravno da ovdje postoje brojni problemi, ali ovdje sam nekako između svjetova. I znate šta je još uticalo na moj takav doživljaj? Došao sam da počnem od nule, na početku stvaranja nečega, jer sam tek završio studij umjetnosti u Engleskoj. Većina Turske još uvijek nema evropski mentalitet, i veoma se teško bilo ponovo navići i meni koji sam tu proveo godine, a kamoli nekome ko ne zna turski jezik, ko ga mora učiti od početka, a ne može bez njega ništa. Zakoni datiraju još iz Otomanske imperije. Moja supruga i ja, koji formalno ne vjerujemo u brak na papiru, rekli smo da ćemo živjeti u partnerstvu čak i ako budemo imali dijete, da se nećemo vjenčati, ali na to nas je natjerao turski zakon, kada smo zbog toga što je meni bila puna kapa svega ovdje u jednom momentu, otišli iz Sarajeva da živimo u Turskoj na tri godine. Tamo su nam odmah rekli da moramo platiti zato što imamo dijete, a nismo vjenčani, jer je to neprihvatljivo za turski zakon, kao ni da ne možemo dobiti boravišnu dozvolu ako nismo vjenčani.
INTERVIEW.BA: Da li ste pokušali svirati pred publikom vani da vidite kako Vas tamo prihvataju, pošto znamo da klupska scena u BiH i nije baš najzastupljenija kada su u pitanju prostori poput npr. jazz klubova?
KESGIN: Imamo planove svirati u Istanbulu, Njemačkoj, Francuskoj… Biće sjajno svirati u Njemačkoj jer ćemo dobiti priliku da nas vrte na lokalnim radio stanicama tamo, što je veliki uspjeh. Jedna od naših ciljanih skupina što se tiče publike mogu biti i Turci koji žive u Njemačkoj i Francuskoj, i koji mogu razumjeti našu muziku, ali ona nije ničije ekskluzivno pravo, nego je namijenjena apsolutno svima koji vole muziku i koji nas žele slušati. Ne mogu reći da je u Sarajevu baš toliko loše i da nemamo klubova, tu su npr. Jazzbina, Underground…, još uvijek imamo klubove sa underground, alternativnom, jazz muzikom, imamo Jazz fest. Nažalost, posljednjih pet do deset godina, mlađe generacije su počele da pune klubove sa drugačijom muzikom, njihovi trendovi su drugačiji. Tako je i u regionu i svugdje gdje je muzički šund i kič taj koji privlači i okuplja većinu omladine. Ti trendovi poput turbo folka, današnjeg popa ili hip-hopa su zabrinjavajući, ali kada pogledam moju kćerku, onda se sjetim da je i u moje vrijeme omladina slušala groznu muziku. Nije čudno da se kada ste mladi pokušavate uklopiti na takav način da budete „cool“, onako kako je to većina oko vas. Tako da ja još uvijek mislim da ti tinejdžeri to rade zato što je to moderno, što je „in“.
INTERVIEW.BA: Koja je to za Vas predobra muzika?
KESGIN: Jako volim muzičare kao što su Michael Jackson, Prince, old school hip-hop kao što je npr. Run DMC, volim generalno rock muziku ’60-tih kao što su Zeppelini, Pink Floyd, u grunge eri ’90-tih puno sam slušao Soundgarden, Nirvanu, Alice in Chains. Kada sam počeo studirati muziku, više sam se okrenuo jazzu, ali i dalje sa rock primjesama kakav je Sting još iz ere sa Policeom, pa nadalje, volim čak i Georgea Michaela koji je izuzetan muzičar, a za nekog rockera to je sramotno da kažete. Glenn Miller mi je sjajan muzičar, volim naravno neopisivo reggae od Marleya pa nadalje, volim tursku muziku, npr. bend Barish Mancho, sevdalinku i neke naše interpretatore poput Damira Imamovića, Divannhane npr. Volim i psihodeličan zvuk kakav imaju Indexi, ili kada etno spojite sa rockom poput Bijelog dugmeta, naša nova grupa Jindas ili bihaćka grupa The Babe Barbarella zaista su dobre, i uglavnom mi je drago zbog toga što ovdje kod nas još uvijek postoje bendovi koji prave svoju muziku, svoje autorske pjesme koje nisu coveri, nisu obrade.
INTERVIEW.BA: Kada gledam Vaše spotove, npr. „Rahat“ ili „Insane osjećam atmosferu sa ulica velikih evropskih gradova u koje ste očigledno putovali ili živjeli u njima. Može li „Insane Insan“ pomiriti različitosti takvih urbanih centara Zapada sa „šmekom“ orijenta, kakav između ostalog imamo i ovdje u Bosni zahvaljujući našim historijskim korijenima koji su dosta raznoliki?
KESGIN: Mi smo i željeli da ti spotovi izgledaju kao da su snimljeni negdje drugdje, a zapravo je ogroman dio spota za pjesmu „Rahat“ snimljen u Sarajevu na mjestima koja su ljudima manje poznata. Tu su Mejtaš, Historijski muzej, Zemaljski muzej, a na kraju smo na par dana otišli i na more. Jedan dio spota na moru sniman je u Baškim Vodama, ali 80 do 90 procenata video spota za pjesmu „Rahat“ snimljeno je u Sarajevu. To vam želim reći, u Sarajevu postoje mjesta gdje potpuno dobivate taj utisak koji nama treba, a to je da spot ne bude prostorno definisan. Orijent je orijent i može kao takav biti u Engleskoj, u Francuskoj, Turskoj, ovdje ili bilo gdje drugo, da ga ne možete identifikovati osim po tome što znate da je to orijent. To i jeste bilo pomalo teško, jer kada odete na Baščaršiju, znate da će vas npr. kadar odvesti gdje je džamija, ali vi u Sarajevu isto tako imate toliko mjesta koja su, kako je to i u Berlinu koji je podijeljen na njegovu istočnu i zapadnu stranu, spoj tradicionalnog i modernog, gdje je npr. onaj istočni dio Berlina pod uticajima nekadašnjeg istočnog bloka zemalja koje je držao Sovjetski Savez, a onaj zapadni dio gdje je Bauhaus npr., arhitektonski više evropski. Takav je i Istanbul koji je sastavljen iz svog evropskog i azijskog dijela, to ujedinjuje i Sarajevo.
INTERVIEW.BA: Mnogi slikaju naš bosanski mentalitet u svojim pjesmama. Pošto ste Vi na neki svoj način drugačiji bend od većine koju u BiH imamo, možete li nam otkriti nešto o konceptu Vaše pjesme „Komšu“, kako ste Vi pristupili ovoj tematici slikanja ljudi u BiH ili na Balkanu, koji je bio Vaš fokus?
KESGIN: Jezički koncept ove pjesme interesantan je kao i sam naziv, jer u turskom jeziku nemate rod- kod njih je „komšu“- komšija, izraz i za muški i za ženski rod, niti postoji „komšija“ ili „komšinica“ kao ovdje u bosanskom jeziku. Također, vi kada na engleskom jeziku kažete „neighbor“, mislite na susjeda ili na komšiju bez muškog i ženskog roda, kao zajednički termin za oboje. Napravili smo stoga jednu pjesmu o glupom komšiji, ali smo zamislili da se poigramo s rodnim identitetom tu u spotu, i iskoristimo to što „komšu“ u turskom jeziku nema muški i ženski rod, pa bi u spotu gay komšija sreo drugoga „komšu“ koji je također gay i komunicirao sa drugim komšijama gdje postoji i lezbejski par, biseksualni par, heteroseksualni par i tome slično. Ovaj koncept još nismo razradili, ali to nam je dalo neki input za pjesmu „Married man“ za koju smo snimili video, ali o kojem ukoliko vam sada otkrijem sve, neće biti iznenađenja kada 8. septembra izbacimo video.
INTERVIEW.BA: Vaša pjesma „Married man“ objavljena je danas, dan prije održavanja Prve bh. Povorke ponosa. Da li to ima neke veze jedno s drugim?
KESGIN: Pjesma se odnosi na sve heteroseksualne oženjene muškarce i udate žene, koji žude za one-night standovima, kratkim aferama i sličnim vanbračnim avanturama a pored toga se usudjuju da upere prst u one koji donose iskrene odluke, pa bilo da se to odnosi na seksualnu orijentaciju, spol itd. Umjesto da izigravamo čuvare staromodnih konvencionalnih vrijednosti, dok ih istovremeno i sami kršimo i narušavamo, dozvolimo onima koji su odlučili da skinu svoje maske u pogledu izbora koji su donijeli i održe svoju paradu dostojantveno boreći se za svoja prava i liberalni lifestyle bez straha i diskriminacije.
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=FVIGdRcci10&fbclid=IwAR3I4Tm8ltDE3R_3W96Dpgjjwl1HELXNSZO21aZeDVwypnu86UTsvjhtk4E{/youtube}
Na ovom linku možete preuzeti beslatan remix što je francuski DJ Click napravio za novu pjesmu „Marrried man“ https://drive.google.com/open?id=199J9U-gcGgYWG6BkgvfQiEv_39n1dcKd.
Originalni track i cijeli album INSANAX možete prvenstveno kupiti preko CD Baby(https://store.cdbaby.com/artist/InsaneInsan) i drugih legalnih streaming i download stranica.
Insansku postavu ovoga sarajevskog kolektiva sa različitim kulturnim utjecajima čine: Tayfun Kesgin, Enes Zlatar Bure, Thomas Crauk, Dušan Vranić Duco, Dragan Rokvić, Mladen Tvrtković, Amar Češljar i Nina Gerin.
