Dino Šaran: Puno toga ima da se izvadi iz bunara u nama

Približava se datum dugo očekivanog i Sarajlijama važnog Film festivala, a u okiviru kojeg će biti održan i Festival “Sensation Bridge”, na kojem će 20. avgusta na Eiffelovom mostu zasvirati Letu Štuke. Sa frontmenom ovoga rado slušanog i koncertno aktivnog sarajevskog benda, i jednim od zasigurno najboljih domaćih kantautora, pjesnika i izvođača bh. i regionalne muzičke scene, Dinom Šaranom, u opuštenoj atmosferi ljetnih vrućina razgovarali smo i pitali ga o brojnim stvarima koje do sada nismo znali: porukama pojedinih pjesama sa posljednjeg objavljenog albuma „Topla voda“, značenju stihova sa prijašnjih albuma, Bogu, knjigama, filmovima, ženama…i dobili zanimljive odgovore.

BIJEG U MIKROSVIJET: Ljudi su prinuđeni i ne rade im se stvari, nije im do borbe nikakve i onda pokušavaju da pobjegnu u neki konformizam koji nazivaju mikrosvijetom. Jedno je mikrosvijet- to može biti tvoja porodica kao uža zajednica, a drugo držati glavu u pijesku, u pijesku nema mikrosvijeta.

INTERVIEW.BA: Na Vašem albumu „Topla voda“ iz 2018. nalazi se istoimena pjesma u kojoj otvoreno postavljate pitanje o tome šta su:  ljubav, sreća, sloboda, moral – „Za šta smo spremni obraz da damo“… Kome su upućena takva pitanja sa onim Vašim „reci“ u pjesmi, odnosno, ko na njih treba dati odgovor?

ŠARAN: Pjesma je pitanje upućeno svima, osim što je sigurno upućena određenoj imaginarnoj ili stvarnoj osobi, vjerovatno ili sigurno suprotnog spola. Generalno je ovo pitanje „šta su ljubav, sreća i sloboda“ upućeno svima, i ja nisam htio da ja sad budem taj koji će dati odgovor na ovo pitanje kao neki profesor ili neko ko je pametan onako nadobudno „ja znam, ti ne znaš“, nego ostavljam slobodu slušateljima sa tim u smislu  „recite mi vi šta su, odgovorite profesoru, ne znam ni ja“. 

INTERVIEW.BA: Vidim da se kritički odnosite i prema modernim tehnologijama, institucionalizaciji vjere u Vašim stihovima „Adam i Eva, i roblje gugla…dok đavo pretvara misao u materiju…“. Da li ste Vi religiozni i kojoj teoriji o postanku svijeta se priklanjate?

ŠARAN:  Vjerujem u Boga na način da je Bog stvorio svijet, čovjeka na svoju sliku, vjerovatno u nekom duhovnom smislu. Rođen sam u muslimanskoj porodici, ali nisu moji roditelji bili nešto religiozni, bili su u komunizmu, a kasnije su me tjerali da se u krajnjoj konsekvenci obratimo stvoritelju. Majka je umrla, a otac sada jeste jako religiozan. Nisam vjernik po kanonima, ne praktikujem te vjerske obrede i molitve. Bog od nas traži da mu se vjerovatno na kraju na neki način obratimo kao taj neki feedback za njegovu kreaciju.

INTERVIEW.BA: U mnogo Vaših pjesama koje sam preslušala čujem obraćanje nekome, da povremeno stičem utisak da se zaista radi o nekoj konkretnoj osobi. Tako je i sa pjesmom „Kule“, baš kao i sa onom „Simple song“ sa Vašeg albuma „Brojevi računa“, u kojoj navodite:  „Ja sam hrabar, njih se dvoje boje“?

ŠARAN:   U pjesmi „Kule“ obraćam se i pojedinačno i kolektivno. Onako je fluidna i ni meni samom nije jasna…ni ja ne volim da se sve onako ogoli do kraja, da je sve jasno tako da se može objasniti, poredati i staviti u ladicu, klasificirati. U toj pjesmi pozivam se na neki način na svijest i savjest ljudsku.

INTERVIEW.BA: Kako pomoći ljudima u zemlji „Dembeliji“ o kojoj pjevate, smatrate li da biste Vi uspjeli u tome?

ŠARAN: Ne znam baš mnogo objašnjavati pjesme, jer su one i napisane, snimljene i objavljene zapravo tako da ih svako može percipirati onako kako hoće, svako na svoj način, da se ta individualnost i „individualitet“ na neki način „poguraju“ da nije sve jednoobrazno, objašnjeno, „ukucaj google“ i „How to do?“ . Danas je takvo vrijeme kada ljudi, kolege pišu džinglove, sms-ove, to su takve forme tekstova, nije ni bolje ni gore, ni dobro ni loše. Ne možeš ni pomoći nekome ko neće da mu se pomogne, ko ne želi  da mu se pomogne, ne smatra da mu to treba, što je isto legitimno. Ova pjesma se odnosi na BiH i na cijeli region. Ljudi su prinuđeni i ne rade im se stvari, nije im do borbe nikakve i onda pokušavaju da pobjegnu u neki konformizam koji nazivaju mikrosvijetom. Jedno je mikrosvijet- to može biti tvoja porodica kao uža zajednica, a drugo držati glavu u pijesku, u pijesku nema mikrosvijeta.

INTERVIEW.BA: Da li je pjesma „PSYCHO“ metafora za naš bosanski mentalitet? Kako su Vam uopšte pali na pamet tako neobični stihovi kojima ste ljude opisali kao zaista posebnu sortu, postoji li u našem društvu neka naročito „rizična“ ili Vama lično antipatična populacija kojoj ste posvetili stihove ove pjesme?

ŠARAN:   Pjesma „Psycho“ je pjesma o tome kako prilika stvara lopova, ubicu, da taj „psycho“ živi u svakome od nas. To je zapravo recidiv na protekle ratne događaje i na konstantne ratne događaje, kriminalne radnje, razna ubistva, nemire u svijetu. Sve je to opet do pojedinca. Prilika čini lopova, čini i ubicu također, i to je pjesma o tome. Stih „Koga sada voli Angelina Jolie“ je o spinovima, o spinovanju.

INTERVIEW.BA: Snažan utisak na mene je ostavila Vaša pjesma „Ljudi crne puti“. Da li je ova pjesma na neki način esencijalno povezana sa kultnom pjesmom „Minimalizam“ sa Vašeg prvog albuma, koja Vas je na neki način i približila publici, pošto nosi poruku o bremenu vremena jednog političkog sistema koji je prošao?

ŠARAN: Jedno vrijeme sam žvio u Africi, a razmišljao sam o toj rasnoj segregaciji. Inače mi je motiv za album „Brojevi računa“ i za pjesmu „Ljudi crne puti“, inspiracija u društvenom kontekstu,  Arapsko proljeće i sve što je uslijedilo poslije njega, a što nam je za posljedicu danas donijelo migrante. To je zapravo proizvod prepucavanja velikih nuklearnih sila, a to su ljudi koji su došli u potrazi za boljim životom jer su im države razorene. U kratkom vremenskom periodu došlo je do razaranja, razmontirano je više država na tom Bliskom Istoku, i šta se sada dešava sa infrastrukturama tih država, sa vojnim i obavještajnim službama, gdje su svi ti ljudi zapravo našli svoje uporište, utočište i svoj sljedeći angažman, jer nešto se raditi mora?  Ko je stvorio i razvio, projektovao terorizam sam po sebi, a i izbjegličku krizu? Ona je proizvod djelovanja kako ISIL-a, tako i najvećih sila, konstantnog bombardovanja i razaranja gradova i zemalja.    

INTERVIEW.BA: „Paranoja„ je pjesma koja, koliko sam je razumjela, šaljivim, narodnim melosom pravi parodiju na narodnjake. Postoji li neki izvođač, interpretator narodne muzike kojeg volite da slušate ili izdvajate? Slažete li se Vi s tim što su meni rekli da muzičari-rokeri sa ovih prostora, ovdje konkretno mislim na BiH kao mikrosredinu, vole sevdah (koji se naravno, to ne treba ni pominjati, dijametralno mnogo razlikuje od popularnog turbo-folka)? 

ŠARAN: Ova pjesma nije neko pljuvanje po nekome, nije mi to bio cilj da ispljujem narodnjake, nego je ovo klasična rock’n’roll, hard rock za*ebancija koju sam pisao negdje po dernecima i godinama je po dernecima svirao, i bilo je čak klackanje po tome da li će se kao takva uopšte naći na albumu. Sukob nije, jer je sukob uvijek, i ovdje je kod nas uvijek neki sukob, neko je protiv nekoga i neke su podjele.  Volim izvornu narodnu muziku, arhaičnu čak. To ne mora biti isključivo sevdah, i ne mora biti isključivo ni iz Bosne, ni iz regije. Može to biti i afrička muzika. Može naravno biti i narodna, regionalna i sevdah, i ne mora. Inače, muziku dijelim na dobru i lošu, postoji ono što mi se sviđa i što mi se ne sviđa, ali ako sam ja samom sebi taj parametar za neki svoj, vlastiti ukus, onda je to do mene šta ću ja konzumirati. Štaviše, u ovom je vremenu neke političke i svake druge korektnosti i glupo uopšte postavljati standarde, jer ta nas je korektnost i dovela do toga da na kraju i ne postavljamo standarde ni u čemu, jer zaboga, neko voli ovo-neko voli ono, neko je vegetarijanac, neko nije…

INTERVIEW.BA: U danima Sarajevo Film Festivala održaćete koncert 20. avgusta u sklopu Sensation bridgea. Da li ćete biti u prilici pogledati i neki film, zanima li Vas nešto određeno što biste voljeli pogledati na ovogodišnjem repertoaru Film festivala, kakve filmove inače gledate? 

ŠARAN:  Ne znam da li ću ići na Film festival, da li ću tu biti u to vrijeme osim na  Sensation bridgeu, sumnjam, mada možda ako dođem do nekih karata. Privatno imam obaveza jer nisam još bio ni na moru, a imamo svirke cijelo ljeto. Pogledam međutim povremeno ponešto. Volim filmove zasnovane na istinitim događajima. Volim dokumentarce. Volim i science fiction ako je interesantan, volim drame, istorijske filmove. Nedavno sam gledao dokumentarac „Černobil“, to je serija ustvari nije film, ali pošto sam odgledao u komadu, meni je film. Nisam nešto limitiran žanrovima, nego kako mi naleti, ako mi se svidi, gledam i dogledam.

INTERVIEW.BA:  Na kojim autorima ste odrastali, koje pisce volite?

ŠARAN:  Puno toga ima da se izvadi iz bunara u nama. Kad sam bio klinac čitao sam puno Remarka, mislio sam da je on top. Imaš tih klasika, sve se to čitalo, ruske pisce volim, npr. Tolstoja.  Volim puno domaće pisce. Poštujem puno, i volim Andrića i Selimovića, ali sam uvijek puno više volio Krležu. Krleža mi je nekako rokerskija linija. Imamo mi puno dobrih domaćih pisaca, Kiš npr. jedan od najvećih sigurno. Zanimljiv mi je Marinković, Aleksandar Hemon od ovih modernih domaćih pisaca, zaista sjajan sarajevski pisac novije generacije i na neki način moj poznanik, prijatelj, gledao sam sinoć i intervju sa njim.

INTERVIEW.BA: Imate li neki određeni tip ženske ljepote?

ŠARAN:   Generalno, nisam tip od generalizacije i tipiziranja, pa mi je nekako glupo tipizirati i to,  ali skloniji sam crnkama nego plavušama. Nisam međutim isključiv ni po tom pitanju, jer fizički izgled može biti bitan, ali nije presudan. Sve je vibracija između ljudi. Energija je sve u životu i energija koja se podudara. Energija je sve i u nama i oko nas.

Prethodna vijest

Adnan Hamidović – Frenki: Vjeru u pomirenje su mi vratila putovanja i muzika

Naredna vijest

Sanda Mešinović, instruktorica kundalini yoge: Žena je Boginja i toga treba da se sjeti