Jadranka Kosor zasigurno će ostati zapisana kao jedna od najmoćnijih političarki susjedne Hrvatske. Mjesto premijerke preuzela je u julu 2009. godine, nakon što je tu funkciju napustio Ivo Sanader, te je obnašala do kraja 2011. godine. Kosor za Interview.ba kaže da su to bile iscrpljujuće godine za Hrvatsku – zbog borbe protiv korupcije i zbog blokade i završetka pregovora za pristupanje u Evropsku uniju, ali da ništa ne bi mijenjala. U razgovoru je otkrila da političare dijeli samo na one poštene i nepoštene, kao i da svi političari koji nose teret bilo kojih protuzakonitih radnji, ne mogu donositi napredak društvu. Aktivna je na Twitteru, a da li će se ponovo aktivirati u političkom životu, pročitajte u nastavku intervjua.
INTERVIEW.BA: Tokom svoje borbe protiv korupcije, da li ste kao članica stranke i žena, osjećali da ste bili usamljeni u toj borbi? O čemu bilo koja političarka koja se bori protiv korupcije treba da vodi računa?
KOSOR: Političare ne dijelim na muškarce i žene, već na poštene i nepoštene, pametne i glupe, sposobne i nesposobne, korumpirane i nekorumpirane. Nema to veze sa spolom. Ako je netko žena u politici, ne mora značiti da nije potkupljiva ili korumpirana i obrnuto. Ja sam u toj borbi imala potporu mojih suradnika, muškaraca. Međutim, ja sam udarala tempo, proklamirala načelo nulte tolerancije prema korupciji, bez obzira na ime i prezime i funkciju koju je netko obnašao. Borba protiv korupcije, zapravo je borba za osnaživanje ekonomije, a s druge strane, borba za temeljna ljudska prava. Jedino društvo koje je u velikoj koje skida breme korupcije na svim razinama društva, odnosno vlasti, jest slobodno društvo. To je i borba za malog čovjeka, bez obzira na imovinsko stanje, veze, ali i borba za pravnu državu bez koje, uz vladavinu prava, nema napretka.
INTERVEW.BA: Statistički podaci pokazuju da vlade zemalja koje vode žene, poput Njemačke i Švedske, imaju manju stopu nezaposlenosti, te da su u njima manje zastupljena koruptivna djela. Da li su takve, ženske, vlade odgovor na stabilno državno poslovanje ili su to puke slučajnosti?
KOSOR: Smatram da napredak i hrabro vođenje vlade nemaju veze sa spolom, nego s tim kako je netko građen, odgojen, školovan i kakva su mu životna načela. U politici zagovaram samo hrabre ljude, što hrabrije – to bolje. Iskustvo pokazuje da kukavice u politici na visokim dužnostima čine ogromnu štetu, jer ne moraju biti korumpirani, ali su u strahu i neće se suprostaviti korupciji.
INTERVIEW.BA: Spomenuli ste hrabrost političara. Da li narod u Hrvatskoj i regionu ima hrabrosti da se suoči sa svojim vođama i zahtjeva poštivanje građanskih prava?
KOSOR: Iskustvo Hrvatske pokazuje da na izbore, nažalost, ne izlaze mnogi. A oni koji izlaze, često ne kažnjavaju političare koji nose neki korupcijski ili drugi teret. Suočeni smo sa primjerima na lokalnim i državnim nivoima, da birači ili dovoljno ne znaju ili kao praštaju, tako da su svoje povjerenje vrlo lako dali onima koji su pod istragama ili kojima se sudi. Mislim da tu mora proći vrijeme u kojem će se dovoljno hrabro ukazivati na to da političari koji nose teret, bilo kojih protuzakonitih radnji, ne mogu donositi boljitak društvu i ne mogu voditi naprijed. Jer su okovani vlastitim strahovima i strepnjama.
INTERVIEW.BA: Aktivni ste na Twitteer-u, a zbog svojih objava, dobivali ste i različite prijetnje. Da li su društvene mreže dopustile da se sloboda mišljenja tumači na drugačiji način?
KOSOR: Aktivna sam samo na Twitteru, ostale su mi mreže prilično strane. No, zanimljivo mi je gledati i kako često i na ovoj društvenoj mreži bukti netrpeljivost, prostakluk i nesklonost bilo kakvom dijalogu, što me i šokira i fascinira. Na primjer, jedan od kandidata za Evropski parlament, predstavnik sprske nacionalne manjine Dejan Jović u kampanji me blokirao jer se nije složio s mojom konstatacijom kojom samo prenosim poruku Haškog suda da akcija „Oluja“ nije bila etničko čišćenje. Netko tko želi u EP mora prihvaćati presude Međunarodnog kazenog suda. S druge strane, fascinira me kako neki političari u BiH se ne oglašavaju o slučaju Karadžića koji je osuđen kao ratni zločinac, kao i Mladić. Prijetnje dobivam na Twitteru i prijavljujem ih, ali i prijetnje iz anonimnih pisama.
INTERVIEW.BA: Svi smo svjesni šta je ustavno i neustavno, kao i da ratni zločinci ne bi trebali biti odlikovani i koja vrsta pjesama i poruka podržava govor mržnje, ali, sve to ostaje uporno na poliitčkoj sceni, dok se svi pozivaju da prate Evropsku uniju i vladavinu prava. Ali, ništa se ne mijenja?
KOSOR: Sve dok birači to ne budu kažnjavali, dotle se ništa neće promijeniti. Zanimljiv je bio dolazak Dragana Čovića na proslavu dana RS-a, koji je proglašen neustavnim. Nitko od mojih bivših kolega to nije javno osudio, dok su mene zbog te primjedbe osuđivali. Stvara se naopaka percepcija kao da su domoljubi oni koji ne priznaju odluke sudova. U politici se danas mnoge stvari dovode do apsurda, ali se ne smijemo umoriti ukazivati na te činjenice. Ja se klonim vlastitih prosudbi, jer samo iznosim činjenice koje mnoge uzrujaju i zato me mnogi časte raznim imenima. Sve su to dokazi da se, nažalost, nismo odlijepili od zagrljaja prošlosti, kao i da mnogi nisu shvatili pojmove demokracija i vladavina prava.
INTERVIEW.BA: Da li to onda znači da birači imaju vlast kakvu zaslužuju, kad vidimo da se ništa ne mijenja i da tu su tu i dalje svi ono ljudi koji nas drže 20 godina u „ capture state“-u?
KOSOR: Birači zaslužuju ono što biraju. Zato se uvijek postavlja pitanje „A što misle oni koji nisu izašli na birališta“. Mnogi ne izlaze jer su malodušni i misle da ništa više ne mogu promijeniti, što je pogrešno. Ipak, ja nisam tako strašno pesimistična, mislim da će se stvari mijenjati kada dođe jedna nova generacija političara – hrabrih, nepotkupljivih, odličnih, pametnih, obrazovanih koji onda mogu promijeniti i odnose u regiji jer žvimo u stanju latentne napetosti. Ništa se ne događa, a nijedan problem između naših država se ne rješava, jer to nekima pogoduje. Mi smo tu zauvijek susjedi i ne možemo tu činjenicu promijeniti, pa moramo činiti sve što možemo da živimo u kakvom-takvom skladu.
INTERVIEW.BA: Da li je veza između bh. i hrvatskog HDZ-a prirodna ili bi bilo prirodno da ona odumre ili da bude tanja?
KOSOR: Uvijek je ta veza bila bliska, ali mislim da se u prošlim vremenima znatno jasnije povlačila ta crta između odluka koje se donose u jednoj i drugoj državi. Ipak su to dvije države i ja bih rekla, dvije različite stranke. Moje nije da sudim kako mijenjati, to se tiče Bosne i Hercegovine, stranaka u BiH i HDZ-a u BiH i na kraju, to je stvar birača i članova tih različitih stranaka.
INTERVIEW.BA: Ostali ste u sjećanju javnosti kao jedna hrabra i neustrašiva političarka. Kad retrospektivno pogledate prošli period, postoji li nešto što biste promijenili, da li su neke lekcije naučene na teži način?
KOSOR: Što se tiče mojih odluka u politici, i prema ljudima prije svega, ne bih tu ništa mijenjala, jer sve što sam činila je bilo iskreno, pa i povjerenje koje sam davala određenim ljudima u stranci i u vladi. Da sam znala sve što će mi se poslije dogoditi; odricanja mnogih ljudi i zaborav; ne bih ništa promijenila jer sam to ja, a povjerenje u ljude mi je davalo dodatnu snagu. To su bile iscrpljujuće godine: blokade pa završetak pregovora, borba protiv korupcije, borba za jačanje institucija…Vjerujem da će posao koji sam uradila ostati u povijesti i to je nešto što mi, ni oni koji su me izdali, ne mogu oduzeti. Vrijeme će pokazati da mnogi od njih neće ostaviti nikakvog traga.
INTERVIEW.BA: Kako je izgledala ta tranzicija između nekoga ko je bio bitan javnosti i ko je donosio odluke za milione ljude, do nekoga ko je prvenstveno sebi sada bitan, porodici i prijateljima?
KOSOR: Ja i danas putujem po svijetu, susrećem se sa bivšim predsjednicima, pozvana sam često i da govorim o svojim iskustvima, tako da mogu reći da sam mnogima bitna, dok s druge strane, stekla sam neki mir. A mnogi me i danas pokušavaju nagovoriti da se ponovo aktiviram, tako da to nije ni izdaleka miran život. Vjerovatno se neću dati nagovoriti na to, zato što znam koliko bi bure izazvao moj mogući angažman i koliko bi me to koštalo, prvenstveno zdravlja. Ipak, politika me nikada nije prestajala privlačiti, poput magneta. Međutim, ja stojim dovoljno čvrsto na nogama. Odbila sam i prijedloge i kombinacije za Evropski parlament. Nakon što su me 2013. godine izbacili iz HDZ-a, tadašnji predsjednik SDP-a Milanović mi je 2015. godine džentlmenski nudio da idem na njihovu listu kao nezavisna kandidatkinja kako bih ponovo ušla u hrvatski parlament, što sam odbila. Spominjem tu ponudu kao jednu lijepu gestu jer je on tokom vremena u opoziciji bio vrlo okrutan prema meni. Priznanja danas, za ono što sam radila kao predsjednica, mi ne znače ništa jer sam tada trebala potporu mnogih, a ona je izostala i od nekih mojih najbližih kolega. Ali, ne žalim ni za čim, vedro gledam u svaki dan preda mnom.
