Poznati bosanskohercegovački biznismen Slaviša Krunić, koji je ranije upozoravao na prijetnje i torturu koju je nad njim provodila vlast Republike Srpske, ubijen je sinoć oko 22:30 sati u blizini porodičnog imanja. U jednom od svojih medijskih pojavljivanja kazao je kako je „kao rođeni Banjalučanin postao nepodoban“, kao i to da je doživljavao brojne pritiske za otkup njegovih firmi kako bi na čelo došao čovjek koji će biti „pod kontrolom“. Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Draško Stanivuković za Interview.ba je rekao kao je njegov tetak Krunić bio veliki humanitarac, te da nije poznavao ni vjeru ni naciju, nego je ljude dijelio na „čovjek“ i „nečovjek“. Istaknuo je da se ovim ubistvom nad Banjalukom nadvila jedna velika sjena koja treba da nas opominje kakav je čovjek trebao da živi, a kakvom čovjeku nisu dali da živi.
VELIKA TORTURA VLASTI RS: „Definitivno su mu pola života uzeli ovi koji čine vlast, koji vode RS, a drugu polovinu oni koji su naručili ubistvo i koji su ga ubili“.
INTERVIEW.BA: Krunić je ubijen sinoć pred ulazom na porodično imanje u mjestu Jablan kod Trna blizu Banje Luke. Još su nepoznati detalji cjelokupnog slučaja, a u toku su i privođenja velikog broja osoba za koje postoji sumnja da su počinili ubistva. Da li ste bili na licu mjesta i imate li više informacija trenutno?
STANIVUKOVIĆ: Bio sam na licu mjesta. Ubistvo je planirano duži vremenski period i to se jasno vidi iz činjenice da su znali kuda ide, kojim putem dolazi do kuće s obzirom na to da može iz dva pravca da dođe, gdje ga je najbolje sačekati, tačnije na jednom uglu gdje se skreće i auto najviše usporava, odnosno mora stati da bi skrenulo, i tu su prišli i ubili ga. S druge strane je vidljivo da je u komunikaciji bilo više osoba. Automobil je prije njegovog dolaska dva-tri puta išao i vraćao se imanju, a nijednom nisu pucali dok zvanično Slaviša nije sjeo, što znači da su čekali signal, nakon čega je neka treća grupa pucala. To je pripremljena likvidacija, ubistvo. Iza svega toga stoji kao i inače u ovoj državi i regionu krupni kapital i interes.
INTERVIEW.BA: Zašto je Krunić ubijen?
STANIVUKOVIĆ: Živio je svoj život i radio svoj posao i kao takav opet smetao. Sjedio sam više puta s njim i razgovarali sam u više navrata. Govorio mi je o torturi koju je imao s vlašću i koja je bila nemilosrdna prema njemu, samo iz jednog razloga, što nije bio neko koga mogu kupiti ili bolje rečeno neko koga mogu kontrolisati. Njima samo odgovaraju oni koje oni mogu kontrolisati. Jasno je da je imao veliku torturu i definitivno su mu pola života uzeli ovi koji čine vlast, koji vode RS, a drugu polovinu oni koji su naručili ubistvo i koji su ga ubili.
INTERVIEW.BA: Znaju li se imena naručilaca ubistva, ko najviše pada pod sumnju?
STANIVUKOVIĆ: Spominju se već neka imena, ali vidjet ćemo, ne bavim se istragom. Moje nije da upirem prstom, ali jeste da kažem ono što su činjenice. Svi su znali da je njegov život bio ugrožen i da nije bezveze imao obezbjeđenje, čovjeka koji je sjedio u auto kada je on na nekom piću ili kafi kako mu neko ne bi stavio bombu pod auto, ljude koji mu štite porodicu, a pritom se nije bavio nikakvim nečasnim radnjama.
INTERVIEW.BA: Kako komentarišete činjenicu da se povodom ubistva niko iz Grada Banjaluke nije oglasio?
STANIVUKOVIĆ: Nema reakcije prvog čovjeka grada Banjaluke. Danas je primio dvoje-troje zvaničnika sve sa osmijehom, nema sažaljenja, nema milosti. Imate danas i sramotnu izjavu iz MUP-a koji kažu da je bezbjednost na zadovoljavajućem nivou. Ako je ovo na zadovoljavajućem nivou, onda mi jednostavno imamo osjećaj da živimo u različitim svjetovima. Neki ljudi ne poznaju smrt i tragediju.
INTERVIEW.BA: Šta se dešava u Banjaluci, u Republici Srpskoj, spisak postaje sve veći?
STANIVUKOVIĆ: Milan Vukelić, Jovan Arbutina, Nikola Đurović, David Dragičević, Slaviša Krunić, spisak se povećava iz dana u dan. Teško je reći šta se dešava, ali gubi se duša i suština bivstvovanja da u ovoj zemlji treba biti čovjek. Jednostavno krupni kapital i politički interesi preuzimaju sve poluge ovog života i onda oni ljudi koji dijele druge vrijednosti na ovaj način završe. Krupni kapital, profit, krupni interesi, građevinski lobi, farmaceutski, naftni, sve su to stvari koje postaju iznad života, iznad toga da je suština biti dobar čovjek. Kada se izgubi glavna nit i kada takve hijene dobiju poluge moć kako kapitalizmom, tako političkim funkcijama, onda dobijete da zemlja izgleda ovako.
INTERVIEW.BA: Gdje običan čovjek u svemu tome? Šta njemu preostaje?
STANIVUKOVIĆ: Svaki ovaj potez udaljava čovjeka od želje za borbom…nema Slaviše, nema Davida, nema Nikole…i kaže čovjek „pa neće biti ni mene“. Ja sam danas imao jedan neprijatan susret. Bila je pauza u Narodnoj Skupštini RS, izašao sam da telefoniram i dok sam telefonirao prilazi žena i kaže: „smiri se, smiri se, stišaj“, a ja kažem: „jeste li vdjeli ovo za Slavišu“, na šta ona meni: „joj šuti, ima toga i bit će još, samo šuti“. Ona je meni to rekla iz najbolje namjere, ali se oslikava suština današnjeg običnog čovjeka u Banjaluci, RS-u i FBiH. Oslikava se da oni meni iz najbolje namjere kažu da šutim, jer svako ko priča više ne priča, ne može, mrtav je! To je tako, bez bilo kakve paranoje i umišljaja, to je surova realnost. Nekad je bilo ono samo da se ne puca, ali počelo se i pucati.
INTERVIEW.BA: Šta i kuda dalje Draško, šta nam je činiti?
STANIVUKOVIĆ: Slaviše je bio moj prijatelj, rod, njegova kćerka iz prvog braka je moja nerođena sestra s kojom sam odrastao. Imamo motiv da se borimo. Imate časnog Milana Vukelića čiji je duh i dalje nad Banjalukom, duh čovjeka koji nije htio da uništi dušu ovog grada. Imate Slavišu koji je zapošljavao 2000 ljudi. Zbog tih ljudi moramo dići glavu i boriti se i vratiti dostojanstvo ovom gradu. Ovo kada sam danas saznao u meni su bile dvije struje. Prva je koja kaže: „pa čekaj kuda ovaj brod ide“, a druga je ona definitivno jača koja treba da prevagne u svakom čovjeku da je ipak ovo borba koja vrijedi. Neko će reći šta vrijedi? Slavišina djeca su ostala bez njega, ali duh koji on ostavlja je duh borbe. Sve što je on uradio će živjeti. Jeste neki taman oblak u pravom smislu danas nad Banjalukom, ali je taj duh taj oblak nad nama i mora nas tjerati naprijed. Iako gubimo nadu, niko drugi ne može vratiti osim nas koji smo sad živi. Ovdje treba pokrenuti inicijativu da postoji doživotna kazna za ovakve egzekutore za ovakve nalogodavce i time se ne treba baviti MUP. Očekujem da se proglasi dan žalosti zbog ovog ubistva.
