Koliko borbe i snage treba da se ostvari pravda u Bosni i Hercegovini najbolje pokazuje slučaj ubijenog Davida Dragičevića, koji i nakon tolikih napora roditelja, članova grupe “Pravda za Davida” i građana, još uvijek nije riješen. Nadležne institucije odgovora nemaju, a prema svemu sudeći ovaj slučaj uskoro bi mogao biti prebačen u Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, gdje će se vjerovatno agonija samo nastaviti, jer ni sličan slučaj Dženan Memić još uvijek nije riješen. Suzana Radanović, majka Davida Dragičevića, za Interview.ba govorila je o nestanku Davora Dragičevića, pozivu u PU Banjaluka na ispitivanje, međunarodnim organizacijama, svojoj djeci, kao i nastavku javnih okupljanja.
VLAST ŽELI DA „UKLONI“ DAVORA: „On ako se pojavi živ i zdrav mislim da će ga htjeti ukloniti. Trenutno u BiH ne postoji čovjek sa harizmom Davora Dragičevića koji može da pokrene toliki broj ljudi, svih vjera, od doktora do čistačica. Njegov cilj je ispravan, ljudski, moralan i opravdan na sve načine. Svi koji imaju imalo empatije, ljudskosti i srca vide i prepoznaju da je to ljubav oca prema djetetu. Da to nije interes, korist ili bilo šta od svih onih gadnih odvratnih riječi kojim Davora terete“.
INTERVIEW.BA: Davora Dragičević se ne pojavljuje već nekoliko dana. MUP RS je raspisao potjernicu za pet osoba, među kojima je i Davor. Da li ste u kontaktu s njim? Znate li gdje se nalazi?
RADANOVIĆ: Moj advokat i Davorov advokat kazali su da ne postoji potjernica. Ne znam gdje je raspisana, ali advokati kažu da je nema. Davora treba tražiti kod policije. Meni se nije javljao. Danas sam bila u policiji, a kao što znate zvali su me na saslušanje. Pitala sam ih da nije kod njih Davor? Dobila sam negativan odgovor. Oni mene pitaju znam li ja gdje, a ja njih pitam znaju li oni i tako u krug.
INTERVIEW.BA: Bili ste danas u PU Banjaluka na poziv koji Vam je jučer upućen zbog postojanja osnova sumnje da ste izvršili krivično djelo “Prisluškivanje i tonsko snimanje” iz člana 155 KZ RS. Šta su Vas pitali?
RADANOVIĆ: Htjeli su da me pitaju da li sam kriva ili nisam kriva. Naravno da nisam kriva. Ako dođe do suda neka izvole pa tamo pitaju. U krajnjoj liniji taj audio snimak je objavljen putem Facebooka, neka pozovu ministarstvo pravde u Americi, kome pripada Facebook, pa neka traže, od mene toliko što se njih tiče.
INTERVIEW.BA: Da li se plašite da ćete biti uhapšeni?
RADANOVIĆ: Ne plašim se ničega. Jučer su mi donijeli taj poziv i otišla sam bez problema. Čega da se plašim? Ja kao majka što tražim istinu za svoje dijete? Čega da se plašim? Oni se plaše zato što ne smiju da kažu istinu i da priznaju zločin koji su napravili.
INTERVIEW.BA: Plašite li se za Vašu djecu?
RADANOVIĆ: Vjerujte da mi nije svejedno, ali ne mogu ja pustiti svog Davida iz straha za drugu djecu. Osim toga ja ne živim u Banjaluci, pa ako će doći do Austrije neka izvole.
INTERVIEW.BA: Kako drugo dvoje djece podnose ovu cjelokupnu situaciju?
RADANOVIĆ: Mlađi sin ima tri godine i on zasad nije svjestan. Mada, ovdje kada dođemo u Banjaluku dijete ne jede. Osjeti nervozu. Teodora ima 13 godina i ona je za ovih deset mjeseci baš sazrela. Mislim da je sad deset godina starija u glavi. Vjerujem da će imati posljedice od ovog svega. Moraju ostati posljedice, mora ostati trauma. Teodoru vodim psihologu u Austriji. Mora neko s njom da priča jer ona je u pubertetu tako da želim da je sačuvam koliko god mogu.
INTERVIEW.BA: Kako komentirate izjave da određeni političari koji dolaze da podrže Vas i Davora, kao i članove grupe “Pravda za Davida”, ostvaruju tako svoje političke interese?
RADANOVIĆ: Njima na obraz. Nemam šta da kažem. Ovo nekoliko ljudi što je došlo kazali su da su došli kao očevi. Realno gledano na Trgu stoji 100 ljudi. Od tih 100 ljudi 70 je u nekim strankama, jer danas su svi vezani za neku stranku. Ne tražim njihovu karticu da vidim kojoj stranci pripadaju. Svi koji dolaze da nas podrže kao roditelji i kao ljudi su dobrodošli. Ovi što prave neke promocije, neka prave, njima na čast!
INTERVIEW.BA: Vjerujete li ijednoj instituciji u Bosni i Hercegovini?
RADANOVIĆ: Apsolutno ne! Ne postoji institucija za koju bih mogla reći „evo njima vjerujem“. Nema je, ne postoji!
INTERVIEW.BA: Brane Vam okupljanja. Hoće li se ona nastaviti, kako i gdje?
RADANOVIĆ: Sad sam, kako nema, Davora započela ispred hrama Hrista Spasitelja svako veče u 18.00 sati paliti svijeću mirno i dostojanstveno. To će tako ostati dok se Davor ne pojavi na ovaj ili onaj način. Znate koji je onaj način… baš kao što se i moj David pojavio. Nadam se da to neće biti tako, ali vidite da je njima cilj da sklone Davora. On ako se pojavi živ i zdrav mislim da će ga htjeti ukloniti. Trenutno u BiH ne postoji čovjek sa harizmom Davora Dragičevića koji može da pokrene toliki broj ljudi, svih vjera, od doktora do čistačica. Njegov cilj je ispravan, ljudski, moralan i opravdan na sve načine. Svi koji imaju imalo empatije, ljudskosti i srca vide i prepoznaju da je to ljubav oca prema djetetu. Da to nije interes, korist ili bilo šta od svih onih gadnih odvratnih riječi kojim Davora terete. Meni crkva pravoslavna zatvara vrata. Ja krštena pravoslavka, otac moj slavi slavu i on meni zatvaraju vrata, a moje dijete ubijeno. To nigdje u svijetu nema. Puštaju mafiju u crkvu, a ne daju čestit narod da uđe i zapali svijeću. Kažu da smo mi sotone zato što dolazimo u 18.00 sati pred crkvu.
INTERVIEW.BA: Kad Vi i Davor ostanete sami, o čemu pričate?
RADANOVIĆ: Tješimo jedno drugo. Niko, niko, niko ne može mene utješiti kao on, niti njega kao što ja mogu. Ne razumiju ljudi. Ovo je naša zajednička borba. Davor je više u tome. Ja silom prilika ne živim ovdje. Mi smo se na početku dogovorili da ćemo ići na Trg od prvog dana, ali da ja nastavim život u Austriji sa svoje dvoje djece. On je odlučio da ostane ovdje. Ima svoju borbu. Ja ga podržavam koliko god mogu i kad god imam priliku tu sam da mu pomognem.
INTERVIEW.BA: Kako Vam pomažu organizacije međunarodne zajednice, osim što napišu saopćenje o zabrinutosti?
RADANOVIĆ: Nikako. Mada, mislim da nije međunarodne zajednice ovdje da bi oni nas pregazili i pobili, ali bukvalno pobili. Ovako malo drže uzde pa se vrate ili ne smiju ići do kraja.
INTERVIEW.BA: Zašto bi neko ubio 21. godišnjaka?
RADANOVIĆ: Ne postoji zločin da čovjek može napraviti da na takav način bude ubijen. U našem okruženju postoje ti mafijaški obračuni, pa se ispali metak i ubije čovjeka, ali ovako da neko muči dijete od 21. godinu? Koji je to nivo svijesti? Koji je to psihopata? Što je najstrašnije to nije jedan čovjek kojeg sistem štiti, već više njih. Sistem nije ništa bolji od te grupe.
INTERVIEW.BA: Da li i dalje stojite iza imena koja su već poznata javnosti kada je riječ o ubistvu Davida?
RADANOVIĆ: Naravno. Imena se ne mogu promijeniti. Možemo samo dodati još neka na spisak. To će Davor uraditi, ali to su ta imena. Vidimo, svjedočimo svemu, nismo slijepi.
INTERVIEW.BA: Zašto nije u cilju nadležnih institucija da otkriju ovaj slučaj?
RADANOVIĆ: Zato što je neko jak u pitanju. Uvezani su, drže jedni druge ucjenama, parama, zajedničkim biznisom. Na nivou čitave BiH komplet politika je mafija, to i laik vidi.
INTERVIEW.BA: Otkud tolika snaga?
RADANOVIĆ: Ja sam prije svega majka. Ljubav prema mom djetetu, huja, bijes, inat, sve nas tjera. Nisu smjeli na njega! Nije smjela prašina da padne, a kamoli gadovi da mu rade to šta su uradili. Ne smiješ! Ne možeš mi ubiti dijete! Neću pasti u krevet, neću tebi u inat, ne dam da me slomiš, ni Davor ne da ga slome. Past ću u krevet kad se sve završi. Onda mogu i umrijeti, ali do tad nema šanse iz inata.
