Lana Prlić: Niko ne može ostati imun na vapaje Dragičevića i Memića

Lana Prlić je u politiku je ušla sa sedamnaest godina, a danas je najmlađa visoko rangirana političarka u Bosni i Hercegovini. Na izborima održanim u oktobru ove godine Lana Prlić je dobila 2120 glas što je bilo dovoljno da dobije mandat u Parlamentu Federacije BiH. Za kraj ove burne godine za Interview.ba Lana govori o Davoru Dragičeviću i Murizu Memiću, o Bosni i Hercegovini, o Mostaru. Manje o politici, više o životu…

BEZVLAŠĆE ZONA KOMFORA: Ta ista gradska vlast se jako dobro slaže kada je u pitanju donošenje nacrta javnog budžeta. Zapravo, slažu se u svemu osim u tome da ovaj grad izvedu iz krize. Jedini logičan zaključak je da je ovo projektovana kriza. Bezvlašće je zona komfora za vladajuće stranke i ja zaista iskreno smatram da je vrijeme da kao građani kažemo, da nam je dosta takvog stanja.

INTERVIEW.BA: Mjesecima građani Banja Luke prosvjeduju zbog ubistva Davida Dragičevića i istrage koja se nije pomjerila s mrtve tačke. Posljednjih dana, nakon odluke da se “očisti Trg Krajina” protesti okupljaju sve više ljudi. Podržani su i u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Zagrebu, Beogradu. Da li ovaj građanski bunt može “prodrmati vlast”, natjerati sistem da funkcioniše?

PRLIĆ: David Dragičević, Dženan Memić, ali i sve ostale žrtve danas su u Bosni i Hercegovini simbol borbe za pravedniju i pošteniju BiH, u kojoj moramo uspostavitii vladavinu prava i u kojoj će svi građani biti jednakopravni, ali i imati jednaku odgovornost pred zakonom. Žao mi je da nas ujedinjuju samo nesreće bile one uzrokovane prirodom ili čovjekom, što se može vidjeti i kroz slučaj Davida Dragičevića. Dijelimo iste probleme i trpimo istu nepravdu. I to nam je zajedničko. Niko ne može ostati imun na vapaje Davora Dragičevića, Muriza Memića i ostalih kojima su želja za pravdom i istinom glavni životni ciljevi. 

INTERVIEW.BA: U Mostaru se na protestima okupilo oko dvije stotine građana. Znamo kako je u ovom gradu teško natjerati javnost da reaguje, ovolika podrška je mnoge pozitivno iznenadila?

PRLIĆ: Smatram da dvije stotine ljudi na protestima koji trebaju da otkriju nalogodavce i počinioce nedužno nastradale djece nije neki “novi vjetar” i žao mi je što u Mostaru nije bilo većeg skupa. Jer to nije problem samo Banja Luke ili Sarajeva, već svih nas. S druge strane to jeste napredak za grad koji već 10 godina živi u bezvlašću protiv kojeg nećemo ili ne smijemo da ustanemo. Naučili smo šutiti.

INTERVIEW.BA: Ovu godinu obilježio je i odlazak mladih ljudi. I ne samo osoba koje nemaju posao, već dobro situiranih porodica. Žele normalan život i sigurnost?

PRLIĆ: Problem počinje kada izađete iz kuće ili zgrade, a komunalno nije očistilo kontejnere. Zatim kupite novine u kojima su glavne vijesti ustvari crna hronika. Problem zbog kojeg će ova zemlja ostati pusta je u kulturi življenja koja je za stanovništvo BiH postala misaona imenica. Svi ti ljudi koji odlaze su siti friziranih problema koje nam nacionalne stranke serviraju u svakodnevnom životu, predizbornim kampanjama, postizbornim prevarama itd. Smatram da trebamo početi od sebe, kao pojedinci mijenjati svoj mikrosvijet, otklanjati smetnje na koje možemo uticati. I da, tražiti odgovornost političkih predstavnika za probleme koji jesu vitalni nacionalni interes…imati posao, sigurnost, normalno okruženje. Iznimno sam ponosna na izradu Plana za mlade koji smo uradili u okviru razvojne strategije, obzirom da je SDP BiH jedina politička partija koja je tretirala taj problem i posvetila mu veliku pažnju.

INTERVIEW.BA: Vi ste odlučili ostati. Ušli ste u politiku. Predstavljate novu generaciju u Parlamentu od kojih se očekuje energija i vizionarstvo. Ima li toga u politici?

PRLIĆ: Energije i vizionarstva u Bosni i Hercegovini definitivno ne manjka. No, daleko su od politike, mjesta na kojem promjene realno mogu započeti. Ipak, raduje me broj mladih osoba u političkom životu danas i nadam se da ćemo svi skupa usmjeriti svoju energiju i promijeniti političku kulturu u BiH. Stvoriti zemlju za sve nas.

INTERVIEW.BA: Koliko mladi ljudi unutar svojih stranaka imaju slobodu da misle i djeluju svojom glavom?

PRLIĆ: Obzirom da sam ja potpredsjednica SDP BiH, u čije djelovanje sam duboko involvirana, mogu govoriti isključivo o mojoj političkoj opciji. Da podsjetim, 2014. godine kada smo izgubili izbore poslije vanrednog Kongresa SDP BiH, predsjednik Nermin Nikšić je dao priliku mladim ljudima i uključio ih u sam vrh partije. Mnogi nisu vjerovali da će to oporaviti partiju i prognozirali su nam propast. Međutim, radom, energijom, dobrim timom, mladom rajom i znanjem danas smo ponosni što smo bili djelom te priče. Ponosna sam na svoje drugove i drugarice i činjenicu da sam uspjela da iznesem zadatak kada sam imala. I nije se stalo na tome. U vladama kantona za ministre imenovani su mladi i stručni ljudi koji će, duboko vjerujem, svojim radom, trudom, znanjem i zalaganjem opravdati ukazano povjerenje.

INTERVIEW.BA: Vaš politički put nije bio lak. S teretom prezimena  i godinama koje daju energiju, ali ne i iskustvo, ostvarili ste jako mnogo u kratkom vremenu.

PRLIĆ:  Obzirom da ste i Vi iz Mostara (op.a. autor intervjua), prilično Vam je jasno koliko je teško bilo izboriti se, izaći iz okvira Mostara, dokazati svoje znanje i stručnost i krenuti u misiju predstavljanja Mostara i borbe za bolji grad kroz instituciju Parlamenta. Da je bilo jednostavno, nije, ali vrijedilo je. Jednog dana kad se okrenem iza sebe, želim da znam da sam pokušala i dala sve od sebe u toj borbi za pravedniji i napredniji Mostar i BiH. Želim svom gradu samo najbolje. Želim da nove generacije Mostaraca odrastaju na obalama Neretve, da treniraju na “Trimuši”, da u školama dobiju znanje, a ne podjele, da pišu, sviraju, stvaraju. Želim da mojim gradom u budućnosti hodaju građani, da slavimo i Božiće i Bajrame zajedno. Jer smo to mi. S velikim ponosom uvijek ističem projekt “Mostar Rock School” koji već godinama okuplja ljude koje spaja ljubav prema muzici. U toj školi rock`n`rolla rađa se, razvija i širi Mostar kakvim ga ja zamišljam.

INTERVIEW.BA: Veliki ste kritičar aktuelne mostarske politike. Je li moglo drugačije?

PRLIĆ: Kritikujem bezvlašće, nekontrolisano trošenje javnih sredstava, novca svih građana Mostara, javnog komunalnog preduzeća, dakle institucije grada generalno. Zašto? Iz prostog razloga što ovaj grad može izrasti u turistički, kulturni, ekonomski i sportski centar BiH i regije. Mostar definitivno ima sve predispozicije da to postane. Krajnje je vrijeme da građani aktivno utiču na formiranje javnog budžeta i mislim da Mostarci dijele moje mišljenje, jer mi to svakodnevno govore. To je i jedan od razloga zašto sam uputila u parlamentarnu proceduru amandman o javnoj raspravi javnog budžeta.

INTERVIEW.BA: Kome odgovara što Mostar i dalje nema izbora. Svi su, čini se, digli ruke od ovog grada?

PRLIĆ: Odgovara isključivo vladajućim strukturama u gradu Mostaru koje raspolažu budžetom. Bez ikakve odgovornosti prema građanima koje nelegalno zastupaju skoro desetljeće. Ta ista gradska vlast se jako dobro slaže kada je u pitanju donošenje nacrta javnog budžeta. Zapravo, slažu se u svemu osim u tome da ovaj grad izvedu iz krize. Jedini logičan zaključak je da je ovo projektovana kriza. Bezvlašće je zona komfora za vladajuće stranke i ja zaista iskreno smatram da je vrijeme da kao građani kažemo, da nam je dosta takvog stanja.

INTERVIEW.BA: Koliko Mostara danas ima u Mostaru? Da li osobe vaših godina znaju ko je bio Meha Sefić, Aleksa Šantić, Duško Bajević, Mujaga Komadina…da će se Mostarci naljutiti ako kažete Zapadni i Istočni dio?

PRLIĆ: Moji vršnjaci, na žalost, ne znaju za mostarske legende ili pjesnike. Pohađala sam Gimnaziju Mostar gdje smo učili iz knjiga tiskanih u Zagrebu, i u srcu Mostara na Španskom trgu nismo u udžbenicima učili Aleksu Šantića u zgradi gimnazije koja je do rata nosila ime ovog velikog mostarskog pjesnika. Sreća moje generacije što smo imali profesore “stare škole” koji su nas mimo kurikuluma učili i o Šantiću, jer toga u knjigama nije bilo. Ja se ljutim kada bilo ko kaže “ova i ona strana”, ili Zapadni i Istočni Mostar. I sama sam netko ko je radne dane provodio u haustoru u “Centru 2” a vikende u sokaku u drugom dijelu grada, na Luci. Kada mi netko kaže “Istočni dio Mostara” ispravim i kažem “nemaju bolan dva Mostara”. I kada mi postave pitanje slično vašem, sjetim se jednog našeg sugrađana, tada srednjoškolca koji je kazao “da se Mostar dijeli na dvije vrste ljudi; one koji žive na jednoj obali, i druge koji žive na obje”.

INTERVIEW.BA: Kada vas neko pita ko ne živi u Mostaru da li je grad podjeljen, da li ljudi kontaktiraju, da li se mladi druže, šta im kažete?

PRLIĆ: Na žalost nitko ne priča o projektu Mostar Rock Škole, Red Bull Cliff Divingu, o tradicionalnim skokovima, o mostarskim liskama, Abraševiću i mnogim drugim stvarima, pozitivnim, onim mostarskim kojim bi se ohrabrile i druge dobre stvari. Mostar je često u centru javnosti kada se trebaju prebrojavati krvna zrnca i reći “kojih ima više”, a prava istina je da je najviše nezaposlenih, obespravljenih. Naravno da se mladi ljudi druže, to što se netko ne druži, to nije pojava, to je stvar pojedinca. Mislim da za većinu nije problem sjesti ispod Starog, uživati u Neretvi i suncu, uz kafu, kavu ili kahvu. I to jeste Mostar danas.

INTERVIEW.BA: Vrijeme je božićnih blagdana i tradicija po kojem se ovaj grad prepoznavao. Kako se vi “mirite sa različitostima u jedinstvu”? Dijete ste tzv. miješanog braka a opet građanskog, ljevičarskog opredjeljenja?

PRLIĆ: Mostar je uvijek imao dušu, i bio “Bosna i Hercegovina u malom”. Žao mi je svakog ko nije doživio, ili je izabrao da ne doživi zajedničke Božiće, Bajrame i Slave. Ja sam odgojena da dijelim ljude jedino po tome kakav je čovjek. Mislim da taj duh još živi, ipak manje nego prije. Ljudi nemaju novca, trpeze su siromašnije za onaj tanjur viška, a ne mogu se ni šape ni baklava napraviti bez oraha i masla.

INTERVIEW.BA: Još malo o vašem političkom angažmanu. Mnogo radite na promociji ženskog aktivizma, osnaživanju žena kroz ekonomski razvoj. Koliko se položaj žene u bh društvu promijenio?

PRLIĆ: Žene u BiH dobile su pravo glasa 1947. godine za vrijeme Jugoslavije, i čak prije Švicarske koja nam je danas uzor. Iako je BiH demokratska država već više od dva desetljeća moramo biti svjesni da nije položaj žene u društvu samo ono što vidite u urbanim sredinama. Što se tiče žena u politici, poznato je da žene imaju zagarantovana mjesta na listama, i da imamo otvorene liste. Međutim nemamo dovoljno žena u zakonodavnoj vlasti, a moram naglasiti da su upravo žene najveće biračko tijelo. Potrebno nam je više povjerenja upravo od žena. I naravno više borbe za prava žena. O tome sam govorila nedavno i na konferenciji koja je organizirana u Velikoj Britaniji u povodu stote obljetnice od kako su žene u ovoj zemlji dobile pravo glasa. Bila je čast i zadovoljstvo predstavljati BiH i podsjetiti na žene koje su bh društvo učinile boljim i progresivnijim.