Nezaposlenost u Bosni i Hercegovini je jedan od najvećih problema koji se godinama ne rješava na adekvatan način. Ovu tvrdnju argumentuje sve veći odlazak mladih zbog toga što ne mogu pronaći odgovarajući posao. Nezaposlenost je jedan od značajnih problema i općine Kiseljak, koji bi mogao biti lako riješen kada bi se iskoristili svi potencijali ovog prostora. Za Interview.ba o nezaposlenosti u Kiseljaku, metodama rješavanja nezaposlenosti, kao i razlozima koji dovode do nezaposlenosti govorio je Namik Čolaković, profesor Univerziteta u Travniku – Fakultet za menadžment i poslovnu ekonomiju, koji ima svoju podružnicu u Kiseljaku.
ZA BOLJU ZAPOSLENOST U KISELJAKU “Neophodno je raditi na stvaranju kvalitetnog poduzetničkog ambijenta, koji je uvjetovan kvalitetom oficijelnih politika i programa, infrastrukture, dostupnosti finansija, dinamike i otvorenosti tržišta. Poduzetništvo treba učiniti održivom opcijom za mlade nezaposlene osobe, a investiranjem u njihov poduzetnički kapacitet trebao bi osigurati pristup vještinama i resursima za osnivanje vlastitih biznisa”.
INTERVIEW.BA: Kakva je situacija kada je u pitanju nezaposlenost u Kiseljaku?
ČOLAKOVIĆ: Prema podacima iz dokumenta “Socioekonomski pokazatelji po općinama BiH u 2016. Godini” procenat radnoaktivnog stanovništva u Kiseljaku u odnosu na ukupan broj prisutnih stanovnika je 70,6 posto, pri čemu je broj zaposlenih 3785, a nezaposlenih 2492. Vjerovatno je da su se u posljednje dvije godine ovi brojevi promijenili, kao uostalom i u svim općinama Bosne i Hercegovine, ali i u susjednim zemljama. Naravno, smanjenje nezaposlenosti se prvenstveno odnosi na to što je mnogo osoba potražilo radni angažman u drugim zemljama, ne vidjeći razloga da čekaju na ponudu za posao u matičnim sredinama. U vremenu koje slijedi Kiseljak će, zajedno sa svim općinama u Bosni i Hercegovini, svoje razvojne perspektive morati graditi kroz jednu relativno novu dimenziju i saglasno tome dati adekvatnu pozornost. Ta dimenzija je vezana za iseljeničku populaciju i suštinski se odnosi na spremnost te strukture da participira u društvenom i ekonomskom razvijanju svoje zemlje.
Iseljenička populacija predstavlja izvor brojnih resursa: ljudskih, finansijskih, poduzetničkih, socijalnih, emocionalnih i lokalnih.
Za sve ovo nužna je reforma sistema obrazovanja i to posebno srednjoškolskog, koja treba težiti porastu usklađenosti postojeće ponude rada i potreba na tržištu rada. Neophodno je raditi na stvaranju kvalitetnog poduzetničkog ambijenta, koji je uvjetovan kvalitetom oficijelnih politika i programa, infrastrukture, dostupnosti finansija, dinamike i otvorenosti tržišta. Poduzetništvo treba učiniti održivom opcijom za mlade nezaposlene osobe, a investiranjem u njihov poduzetnički kapacitet trebao bi osigurati pristup vještinama i resursima za osnivanje vlastitih biznisa.
INTERVIEW.BA: Kojim potencijalima pogoduje Kiseljak kada je u pitanju zapošljavanje?
ČOLAKOVIĆ: Najvažniji prirodni resurs je postojanje izvora mineralne vode, što je bio i opredjeljujući historijski faktor za nastanak naseljenog mjesta Kiseljak i kasnijeg razvoja banjskog turizma na bazi mineralne vode. Razvoj wellness turizma samo u 2015.godini svijetu je donio više od dva miliona novih radnih mjesta. U Bosni i Hercegovini se ne slijede ovi pozitivni trendovi i najveći broj postojećih banjskih centara stagnira ili bilježi silazan trend, što se može tumačiti kao posljedica objektivnih i subjektivnih slabosti koji se prvenstveno ogledaju u prevaziđenosti ponude, organizacionim slabostima, lošoj privatizaciji, zastarjelim tehničkim pretpostavkama, neadekvatnim ljudskim resursima, nemogućnošću pristupa kvalitetnim finansijskim sredstvima, neuvažavanjem principa ,,benchmarking-a“, koje su produkt postratnog perioda i nestabilne političke i ekonomske pozicije Bosne i Hercegovine. Povećanje turističkog prometa i potrošnje u ugostiteljstvu, saobraćaju, trgovini i turističkim preduzećima posredno se odražava i na povećanje obima proizvodnje u raznim granama industrije, u poljoprivredi, zanatstvu, zatim na povećanje zaposlenosti i društvenog proizvoda u tim djelatnostima. Sve ovo pokazuje koliko bi bilo bitno funkcionalno u Kiseljaku staviti akcenat turističkih potencijala
INTERVIEW.BA: Koji su to razlozi koji generalno dovode do nezaposlenosti?
ČOLAKOVIĆ: Kad su u pitanju faktori i subjekti koji najviše utiču na generiranje nezaposlenosti, onda se prvo mora pomenuti država, jer su makroekonomska i fiskalna politika odgovorne za kreiranje generalnih uvjeta u kojima funkcionira tržište rada. Prema podacima Međunarodne organizacije rada (ILO) trend smanjenja stope nezaposlenosti zahvatio je zemlje Zapadnog Balkana, među kojima je i Bosna i Hercegovina, iako je u svim ovim zemljama još uvijek izražena vrlo visoka stopa. Odlivi stanovništva iz područja Zapadnog Balkana u razvijene zemlje su već postali zabrinjavajući, a naročito mogu biti alarmantni početkom 2019. godine. Ti odlasci su vezani za popunjavanje mjesta koje iskazuje tržišna tražnja, a uglavnom se radi o nižerangiranim poslovima iz ranga „3D“ (dirty, dangerous, difficult jobs), koji se karakterišu kao prljavi, opasni i teški. Matično stanovništvo tih zemalja nema afinitet za rad na tim poslovima, nego su zainteresirani za dobro plaćena zanimanja, jer ih njihova zarada u principu društveno rangira. Nepristajanje matičnog stanovništva da radi niskorangirane poslove suštinski otvara prostor za pronalaženje posla nezaposlenim licima, povećavajući njihov očekivani dohodak.
INTERVIEW.BA: Kojim metodama se može rješavati problem nezaposlenosti?
ČOLAKOVIĆ: Određena stopa nezaposlenosti je neizbježna, zato što ljudi prave promjene u karijeri, a preduzeća mijenjaju proizvodnju da bi dostigla nove ciljeve i uposlila novu tehnologiju. Stvaran politički problem predstavlja pitanje kolika nezaposlenost je tolerantna da bi se omogućio ekonomski rast, kako bi tu nezaposlenost trebalo rasporediti među stanovništvom, itd. Zato se vlade svih zemalja odlučuju na primjenu posrednih i neposrednih mjera. Posredne mjere se zasnivaju na poticanju proizvodnje i u njih se ubrajaju privatizacija državne imovine, stvaranje fondova za kreditiranje malih i srednjih kompanija, smanjenje poreskih opterećenja poslodavcima, naročito za svakog novozaposlenog radnika i sl. Neposrednim mjerama se podiže kupovna moć stanovništva s ciljem povećanja ukupne potražnje za dobrima i uslugama, jer inače povećana proizvodnja ne bi imala smisla. U te mjere se ubrajaju otvaranje novih radnih mjesta kroz javne radove, posredovanje i savjetovanje od strane službi zapošljavanja, stručno osposobljavanje, prekvalifikacija, pomoć kod samozapošljavanja i sufinanciranje zapošljavanja, poticanje geografske, profesionalne i ekonomske aktivnosti i smanjenje iznosa naknade za nezaposlene.
Pročitajte i ovo: Građani Kiseljaka sa Amarom Stupac: Problemi su u zdravstvu i privredi ali budućnost je u razvoju Kiseljaka kao studentskog grada
