„Pitam se kada će mene i moje dijete ostaviti na miru.“ Ovako je razgovor počela Fata Alić koja već godinama pokušava da riješi problem vršnjačkog nasilja u slučaju njenog sina. Čak ni nakon sudskih presuda njen sin se ne može mirno igrati ispred zgrade, jer su tu uvijek dvojica-trojica dječaka, koji su spremni da ga izazivaju i ismijavaju. U intervjuu za Interview.ba ova hrabra majka govori o podnesenim krivičnim prijavama i dobijenim odgovorima iz nadležnih pravosudnih institucija, kao i o tome kakvo je trenutno zdravstveno stanje njenog sina.
FIZIČKI I VERBALNO BI NAPALI MOG SINA SAMO DA IMAJU PRILIKU „Dječaci koji su vršili nasilje nad mojim sinom se nikada nisu smirili. Oni da imaju priliku oni bi moje dijete i verbalno i fizički napali. Dječak čija je majka osuđena, a koji živi dalje od mene, prije nekoliko dana je dolazi ispred zgrade u kojoj mi živimo s još neka dva dječaka, kako bi provocirao mog sina. On je prekršio ono što je Sud naredio drugi ili treći dan, a niko za to ne odgovara.“
INTERVIEW.BA: U prvom intervjuu koji smo radili s Vama kazali ste da ste podnijeli krivične prijave protiv roditelja djece koja su sudjelovala u nasilju nad Vašim sinom. Kakve ste odgovore dobili iz Općinskog suda u Zenici?
ALIĆ: Krivične prijave sam podnijela protiv troje roditelja 7. maja 2018. godine. Još nikad nisam pozvana da dam usmenu izjavu. Očekujem taj dan i vjerujem da će doći. Rješenje Općinskog suda u Zenici sam dobila kada je u pitanju jedna majka i ona je proglašena krivom. Osuđena je na šest mjeseci uvjetne kazne. Nije dobila nikakvu novčanu kaznu, ali se u rješenju navodi i novčana kazna od 300 KM ako njeno dijete ponovo počini neki prekršaj u roku od šest mjeseci.
INTERVIEW.BA: Da li su se dječaci koji su vršili nasilje nad Vašim sinom umirili nakon krivičnih prijava i odgovora suda ili su nastavili raditi iste prekršaje?
ALIĆ: Dječaci koji su vršili nasilje nad mojim sinom se nikada nisu smirili. U školi koju pohađaju, a u koju je išlo i moje dijete, se ponašaju isto. Moj sin poznaje određenu djecu iz škole tako da mu oni kažu da je situacija ista. Kada je u pitanju moje dijete, oni nikada nisu odustali, čak ni nakon silnog obraćanja različitim ustanovama. Oni da imaju priliku oni bi moje dijete i verbalno i fizički napali. Dječak čija je majka osuđena, a koji živi dalje od mene, prije nekoliko dana je dolazi ispred zgrade u kojoj mi živimo s još neka dva dječaka, kako bi provocirao mog sina. On je prekršio ono što je Sud naredio drugi ili treći dan, a niko za to ne odgovara. Jedno dijete zaustavite, drugo se aktivira i tako redom.
INTERVIEW.BA: Da li se iko od počinitelja nasilja nad Vašim sinom primirio nakon suđenja?
ALIĆ: Ovaj dječak koji živi vrata do vrata, a s čijom sam majkom također bila na ročištu, tek je nakon suđenja prestao da maltretira moje dijete. Prije suđenja je znao govoriti drugoj djeci da mu daju broj psihologa od mog sina, ismijavajući ga i ponižavajući ga pred drugom djecom. Moram istaći da je jedino to uspjelo da se riješi. Dječak iz mog komšiluka se više nikada nije obratio mom sinu nakon suđenja.
INTERVIEW.BA: Pokrenuli ste krivične prijave i protiv direktorice škole u koju je Vaš sin išao, kao i protiv pedagogice i policijske službenice koja je radila na ovom slučaju. Da li ste dobili povratne informacije?
ALIĆ: Pokrenute su krivične prijave protiv direktorice i pedagogice škole u koju je išao moj sin, te policijske službenice koja je bila uključena u cijeli ovaj slučaj. Kada su u pitanju direktorica i pedagogica još nisam dobila odgovore. Kada je riječ o policijskoj službenici rečeno mi je da je moja pritužba dostavljena Uredu za pritužbe javnosti s prijedlogom provođenja internog postupka, o čemu je Ured na sjednici održanoj 18. septembra 2018. godine zauzeo stav da službenici Odsjeka za unutrašnju kontrolu provedu interni postupak, o čemu ću biti naknadno obaviještena. Ja se s ovim problemom borim još otkad je moj sin bio treći razred, a sad je šesti. Mnogo je štete naneseno meni i mom sinu. Od početka sam htjela da se to sve riješi na miran način, bez prijava ili bilo čega. Međutim, niko nije razumio ono moje „molim vas uradite nešto, zaustavite tu djecu“. Nisam ni pomišljala da bih sa svojim finansijskim sredstvima mogla ići s krivičnim prijavama, tužbama i čime sve ne, ali kada sam vidjela kako se oni ponašaju i da žele samo da istjeraju moje dijete iz škole i da zataškaju sve, odlučila sad da se postavim drugačije. Sastanak s direktoricom, pedagogicom, roditeljima čija su djeca vršila nasilje nad mojim djetetom i policijskim službenicima je promijenio sve. Sve što sam doživjela na tom sastanku je bilo jadno i bolno, da nisam mogla vjerovati da ljudski um može takvo nešto učiniti. Kada se sastanak završio i kada se moj suprug vratio kući s posla, rekla sam mu „traži banku da dignemo kredit ovo moramo pravno riješiti“ i evo sad samo tu gdje jesmo.
INTERVIEW.BA: Kakvo je sada stanje kada je u pitanju Vaš sin, da li se on osjeća bolje?
ALIĆ: Zdravstveno stanje mog sina je dobro. Još uvijek ide na psihoterapije kod psihijatra u privatnu kliniku i zaista se vidi poboljšanje. Moje dijete je veoma zadovoljno tretmanom. Na sve ovo kažem, Bože hvala ti! Moj dijete su odrasle osobe dovele do apaurina i amizola. Uopće ne smatram odgovornim djecu koja su činila nasilje, oni su samo žrtva neodgovornih roditelja. Baš onih, koji su meni i mom djetetu život pretvorili u pakao. Ne osjećamo se sigurno, ni ja, ni moje dijete. Prate nas i fotografišu ali ja se ne bojim!
