Svi moramo naučiti da usvojimo nova pravila i uspostavimo granice, osvijestiti šta je nasilje, prihvatiti pravila temeljitog poštivanja ljudskih prava. Djeca se nekada moraju posvađati, kada igraju lopte naljutiti se, izraziti emocije… ali granica mora postojati
Piše: Rubina ČENGIĆ
S obzirom da živimo epidemiju nasilja, posebno vršnjačkog, od najvećeg je značaja osnaživanje djece da bez straha od ismijavanja ili omalovažavanja razgovaraju sa roditeljima, nastavnicima ili vršnjacima o svemu što su njihovi problemi i strahovi i da se ne stide tražiti pomoć od onih za koje smatraju da im mogu pomoći, kaže epidemiologinja Zarema Obradović.
– Posljednjih godina sve veći problem predstavlja vršnjačko cyber nasilje za koje je karakteristično dijeljenje neprimjerenih sadržaja putem interneta – fotografija, tekstova, lažnih profila, pa i ucjenjivanje žrtve da uradi nešto ili će nasilnik objaviti uvredljivi sadržaj o njima čime žrtvu može diskreditovati u društvu – kaže Obradović.
Najbolji način kako riješiti probleme
Komunikologinja Dalida Demirović kaže da je, kada se nasilje desi, najvažnije da mlada osoba ne odgovara nasiljem, nego da potraži pomoć starije osobe.
– S druge strane, važno je da roditelji ili starije osobe znaju da ne moraju imati odgovor na svaki problem i da mogu potražiti pomoć, da je to dobro. Kod nas je uobičajeno da ne tražimo pomoć jer to valjda znači da smo slabi. Ali ne, tražiti pomoći bi trebalo značiti da smo pametni, da tražimo najbolji način da riješimo problem u kome smo se našli, da znamo koliko ne znamo, jer mi jednostavno nismo obučeni za sve situacije u kojima se možemo naći, ali za to postoje stručni radnici u školama, socijalni radnici…. mnogo je ljudi kojima se možemo obratiti – kaže Demirović, inače direktorica Javne ustanove Dječiji dom u Mostaru.
Napominje da se kroz vrijeme mijenjao i odnos prema nasilju.
– Kada sam ja bila dijete nije bilo protokola o nasilju nego je bilo skoro pa normalno da se djeca potuku i sutra budu najbolji drugovi, ali danas to nije tako. Ono što je prije 30-tak godina bilo potpuno prihvatljivo danas je nasilje i ako neki roditelji opravdavaju dijete koje pokazuje nasilno ponašanje ne znači da oni podržavaju nasilje. Svi moramo naučiti da usvojimo nova pravila i uspostavimo granice, osvijestiti šta je nasilje, prihvatiti pravila temeljitog poštivanja ljudskih prava. Djeca se nekada moraju posvađati, kada igraju lopte naljutiti se, opsovati, izraziti emocije… ali granica mora postojati – kaže Demirović.
Ona naglašava da nije dobro kada su djeca zatvorena u sebe, svoje sobe ili virtualne svjetove. Naglašava da je najvažnije da djeca uče iz primjera.
– Možemo mi pričati, ali samo primjerom pokazujemo djeci kako se treba ponašati. Dijete koje se osjeća sigurno i zaštićeno neće pribjeći nasilju, dijete koje ima povjerenje u svoje bližnje će tražiti pomoć od svojih najbližiH i samo djeca koja imaju podršku i koja se osjećaju sigurno i zaštićeno izrastaju u sposobne samouvjerene ljude – pojašnjava Demirović.
Ne lajkam i ne dijelim nasilje
Nastojeći da uspostavi jake preventivne brane nasilju Inicijativa građanki/na Mostara je, uz finansijsku podršku Grada Mostara, pokrenula projekat Ne lajkam i ne dijelim nasilje koji realizuje u saradnji s Odredom Izviđača Stari Grad Mostar. Namjera je da i djeci i odraslima skrenu pažnju da se nasilje ne mora događati i da ga je moguće spriječiti.
U okviru ovog projekta organizovano je više interaktivnih edukativnih radionica za djecu i odrasle, roditelje, izviđače i voditelje izviđačkih aktivnosti kroz koje su učesnici upoznati s pogubnim posljedicama vršnjačkog nasilja, ali i potaknuti na asertivno ponašanje i osposobljeni da prepoznaju nasilje, reaguju na njega i spriječe ga. Osim interaktivnih radionica, kroz projekat će nastati edukativni video klipovi prilagođeni mladima koji će biti distribuirani putem društvenih mreža kako ih vidjelo što više ljudi.
– To jedan od deset projekata koje smo finansijski podržali jer naša želja je da osnažimo mlade ljude i učinimo ih produktivnim članovima društva. Sva istraživanja prilikom izrade Strategije za mlade Grada Mostara su pokazala da je nasilje među mladima prisutno, a naša želja ja da zaštitimo ljudska prava, ali to je i naša obaveza na putu ka EU. Na osnovu diskusije u okviru javne rasprave mladi su jedan od pet osnovnih prioriteta našeg djelovanja i javnog poziva za finansijsku podršku – kaže službenica za saradnju sa nevladinim organizacijama u Upravi Grada Mostara.
Predsjednica Inicijative Ifeta Ćesir Škoro smatra da je Grad Mostar ovim pokazao spremnost da potiče sigurno okruženje za djecu i mlade.
– Mi smo željeli skrenuti pažnju svima koji rade s mladima na to koliko je važan razgovor i koliko opasnih zamki skriva online prostor. Izviđački pokret smo odabrali jer on doprinosi razvoju djece i mladih u postizanju njihovih punih tjelesnih, umnih, osjećajnih, društvenih i duhovnih potencijala kao pojedinaca i kao odgovornih članova svoje lokalne zajednice i šire. Kroz izviđačke aktivnosti poput logorovanja i slično djeca uče empatiju, toleranciju i važnost pomaganja drugima što je preduslov za razvoj zdrave ličnosti – pojašnjava Ćesir Škoro.
Napominje da su nove tehnologije donijele dosta dobrog kao što je brza komunikacija, brzina širenja vijesti ili poruka koje mobilišu veliki broj građanki i građana, povezivanje s udaljenim prijateljima, ali isto tako, ako se koriste neodgovorno, postaju prostor preko koga se šire loše poruke, laži, nasilje, a mladi, bez dovoljno znanja i svjesnosti, lako mogu doći pod uticaj tih negativnih pojava.
Zaštititi i prijaviti
U Inicijativi očekuju da će projekt dovesti do povećanja svijesti o vršnjačkom nasilju među voditeljima izviđača i među djecom generalno.
Voditelj Odreda izviđača Stari Grad Mostar Nermin Zagorčić kaže da u Odredu ima više od 300 članova, najviše onih između 7 i 15 godina, i da kod njih nema nasilja, nego vlada drugarski duh i vršnjačko uvažavanja.
– Mi njegujemo tradiciju druženja i međusobnog poštovanja bez obzira na razlike među članovima i članicama. Oni žive zajedno u prirodi i druže se i mislim da je to najveća draž naše organizacije. Svako od njih poznaje nekoga u svojoj školi koji je doživio nasilje ili počinio nasilje, ali kod nas toga nema. MI pratimo njihovo ponašanje i razgovaramo o nasilju. Ako neko od naše djece i dođe s pričom o nasilju mi im kažemo da moraju zaštiti mlađe i slabije, ali i prijaviti nasilje odgovornim osobama u školi ili roditeljima, da probleme ne rješavaju sami – kaže Zagorčić i poziva sve koji imaju problem s nasiljem da se uključe u izviđače.
Obradović koja je bila jedan od edukatorica priča da je izuzetna želja mladih ljudi da slobodno govore o svim problemima vezanim za nasilje.
– Oni bez imalo stida i sramežljivosti, iako su edukaciji prisustvovale i odrasle osobe i voditelji Odreda, govore o nasilju i traže rješenje – kaže Obradović.
Napominje da pripadnost Odredu pruža mogućnosti za različite sadržaje i stvarna druženja u kojima tim mladim ljudima nisu potrebni virtualni prijatelji sa kojim se mogu družiti samo preko društvenih mreža.
– Veoma je pozitivno što svi naglašavaju veliki značaj prijatelja iz Odreda izviđača Stari grad – dodaje.
Postaviti jasne granice
Potpredsjednica Inicijative građanki/na Mostara Alma Pelo Zagorčić objašnjava da nasilje obično proizlazi iz kombinacije različitih faktora poput socijalnih, psiholoških i porodičnih okolnosti.
– Nasilje može biti rezultat frustracije, osjećaja nemoći, traume ili odrastanja u toksičnom okruženju. U online prostoru nasilnici se često osjećaju sigurnima i moćnim jer djeluju iz sjene ekrana, bez neposrednih posljedica za svoje postupke – pojašnjava Pelo Zagorčić.
Naglašava da odrasli mogu pomoći žrtvama nasilja tako što će im pružiti podršku, jačati njihovo samopouzdanje i ohrabriti ih da prijave nasilje.
– Nikako ne treba isključiti nasilnika već istražiti uzroke njihovog ponašanja, postaviti jasne granice i podučiti ih i nenasilnoj komunikaciji. Važno je stvoriti okruženje u kojem će dijete nasilnik dobiti priliku za promjenu i razvoj zdravih odnosa – kaže Pelo Zagorčić.
A koliko je važna uloga odraslih objašnjava Demirović koja se kao direktorica Doma često sreće s predrasudama o djeci koja pokazuju nasilno ponašanje.
– Djeca djecu prihvataju bez razmišljanja ko su, odakle su i slično, samo na osnovu interesa i simpatija. Predrasude treba razbijati kod odraslih, kod djece ona ne postoje. Mislim da su predrasude neki oblik kompleksa jer nikada doživjela da ostvareni ljudi imaju predrasude, to su najčešće neostvareni ljudi koji traže nekog ko je po njihovom mišljenju gori od njih – priča Demirović.
Zaključuje na kraju da je integracija u zajednicu najbolji način da se razbijaju predrasude, potom sportske aktivnosti, izleti, izviđači i druge aktivnosti u skladu s dječijim interesima.
