BiH važi za zemlju koja je bogata prirodnim ljepotama. Istovremeno, i za zemlju koja se jako loše odnosi prema svim tim prirodnim bogatstvima. Zato su ekologija i (ne)briga za okoliš velike prepreke na putu naše zemlje ka Evropskoj uniji. Klimatske promjene ali i drugi ekološki problemi koji pogađaju BiH nisu tema bh. političara. A od ekologije zavisi zdravlje građana kao i evropski put naše zemlje. Da li BiH ide korak naprijed ili se vraća korak nazad? Koliko politika utječe na sam proces pokušaja da se poboljšaju uslovi kvalitete življenja u BiH? To su samo neka od pitanja na koje je za Interview.ba odgovorila Marion Kraske, direktorica Fondacije Heinrich Böll ureda u Bosni i Hercegovini.
BOGATI POLITIČARI, ZEMLJA SIROMAŠNA ”Ovdje u regionu političari ne uviđaju da njihov posao podrazumijeva obavezu da rade na rješavanju političkih, socijalnih i ekonomskih problema. Oni vide državni sistem kao izvor za sopstveno bogaćenje, kao i porodice i prijatelja. U BiH takozvane političke elite ne poznaju koncept dobrog upravljanja. Ovo nažalost vidimo na mnogim poljima. Primjera radi: moć bh. privrede može se uporediti sa švedskom privredom 1950. godine.“
INTERVIEW.BA: Bosna i Hercegovina se kreće putem EU integracija, koji je sveobuhvatan i ne bazira se samo na jedan segmet društvenog djelovanja, tako da uključuje različite politike iz različitih domena. Koliko je EU klimatska politika zaživjela u BiH?
KRASKE: Klimatske promjene su činjenica – mada vidimo da čak i na najvišim političkim pozicijama u svijetu ima ljudi koji ne žele da uvaže ovu činjenicu. Ovo je neprihvatljivo. Klimatske promjene predstavljaju globalni izazov i svaka zemlja dužna je razviti mjere i strategije da minimizira utjecaj ovog alarmantnog trenda. U BiH nažalost još uvijek ne vidim mnogo aktera koji su svjesni činjenice da moraju raditi na ovome.
INTERVIEW.BA: Fondacija Heinrich Boll je sa vodećim organizacijama civilnog društva iz regiona objavila analizu Policy Brief on Green Topics za zemlje Zapadnog Balkana. Šta nam ukazuje ova analiza gdje je BiH, a gdje region?
KRASKE: Analizu „Zeleni Policy Brief“ pripremilo je nekoliko ekoloških nevladinih organizacija sa Balkana. Ona pokazuje kako se politički akteri do sada nisu istinski angažirali na polju klimatskih promjena i energetske efikasnosti. Nadamo se da su u procesu učenja, te da će spoznati kako se zemlje suočavaju sa ogromnim ekološkim problemima. Neki akteri nažalost eksploatiraju državne sisteme, kao i prirodu u kojoj prepoznaju potencijal za zaradu, a ne resurs koji treba zaštititi. Na prvom mjestu vide sopstvenu korist, a ne negativni utjecaj svojih djela. Sve u svemu, moramo naglasiti da bi poznavanje zelenih tema od strane političkih aktera trebalo biti na višem nivou.
Prošle godine naši partneri Eko akcija razvili su aplikaciju „Kvalitet zraka u BiH“. Nakon prezentacije je u parlamentu održana prva sjednica na temu situacije sa smogom u bh. gradovima, sa ekspertima iz civilnog društva. I šta se dogodilo? Nadležni ministar je napustio sjednicu. Ovo sve govori o nekim političkim predstavnicima ovdje u BiH, koji nisu svjesni činjenice da moraju postići rezultate, da moraju raditi na blagostanju građana. Oni imaju moć da riješe probleme, umjesto toga međutim produbljuju postojeće i kreiraju nove.
INTERVIEW.BA: U izvještaju se navodi da okoliš ne zauzima značajno mjesto na dnevnim redovima političkih stranaka i vlasti u regiji. Ko je odgovoran za to? Možete li nam pobrojati imenom i prezimenom one koji rade protiv, a ne za građane BiH i njihovu dobrobit?
KRASKE: Ovdje u regionu političari ne uviđaju da njihov posao podrazumijeva obavezu da rade na rješavanju političkih, socijalnih i ekonomskih problema. Oni vide državni sistem kao izvor za bogaćenje, sopstveno, kao i porodice i prijatelja. U BiH takozvane političke elite ne poznaju koncept dobrog upravljanja. Ovo nažalost vidimo na mnogim poljima. Primjera radi moć bh. privrede može se uporediti sa švedskom 1950. godine. Isto tako, u regionu BiH je već izgubila veze sa zemljama koje rade – mada sporo – na istinskim reformama. Takođe, reformski procesi nekih zemalja u Africi i Aziji pokazuju više dinamike. Loše upravljanje popraćeno dominantnim nacionalističkim pristupom politici u BiH čini građane frustriranim. Desetine hiljada građana napuštaju zemlju, što bi se dalo okarakterizirati kao alarmantni masovni egzodus, što sve govori o uspjesima politike ovdje. Generalno nedostaje istinska vizija održivog pristupa u politici. Bh. političari potpisuju toliko puno sporazuma, međutim zaista nedostaje politička volja da se implementira ono što je napisano na papiru, gdje se BiH čini prilično dobrom, mada u realnosti vidimo dosta mračnu sliku.
INTERVIEW.BA: Izradili ste dokument koji se kritički odnosi prema Frameworku. Možete li nam reči razlog zbog kojeg reagujete? Koji je cilj Međunarodne zajednice, šta ona želi postići ovim?
KRASKE: Naša Fondacija ne radi aktivno na ovakvim dokumentima, ali podržavamo nevladine organizacije koje posjeduju kapacitete i ekspertizu da osiguraju da će igrati jednaku ulogu u procesu političkog odlučivanja. Međunarodna zajednica u BiH, naročito Ambasada Velike Britanije, očito nije spremna da prihvati međunarodne sporazume poput Arhuske konvencije, prema kojoj građani imaju pravo da budu uključeni u političke procese.
INTERVIEW.BA: Zbog čega nema green transtition u BiH u energiji? Ko ostvaruje najveći profit od toga?
KRASKE: Zelena tranzicija ne podrazumijeva samo zabranu upotrebe uglja ili generalno starih tehnologija, već zahtjeva promjenu načina mišljenja. Pošto se političke partije u BiH uglavnom fokusiraju na nacionalističke i destruktivne igre moći sa ciljem da osiguraju opstanak na vlasti, oni ne rade na političkim rješenjima, niti na procesu tranzicije koja bi doprinijela razvoju modernog društva i privrede. Ovoj zemlji je potrebna nova generacija političara koja uvažava činjenicu da politika zahtjeva teški rad. Da politika nije milje samo za njih i njihove porodice i stranke, već za građane. Potrebni su nam političari koji će uvidjeti da politika treba doprijeniti rezultatima i blagostanju za sve, neko ko bi se angažirao i investirao u dobro upravljanje. Ovo je – da budemo iskreni – hitno potrebno, inače ćemo za nekoliko godina imati praznu državu, što bi prvenstveno podrazumijevalo dalju radikalizaciju u politici.
