Igrale su samo dva mjeseca, bez podrške Saveza ili vlasti, potpuno volonterski, iz ljubavi prema igri i osvojile su IHF/EHF rukometni turnir „Women’s Trophy“ 3. juna u Tuzli. Ženska juniorska rukometna reprezentacija BiH pod vođstvom selektorke Kornelije Rajković Leko u veoma uzbudljivoj i do kraja neizvjesnoj utakmici pobijedila je Belgiju nanijevši joj prvi poraz na turniru rezultatom 27:26. Ovom pobjedom bh. juniorke su se plasirale u Interkontinentalni kup. Ova pobjeda je prošla potpuno nezapaženo. Zašto je to tako, kakvi su njihovi dalji planovi, ali i na ostala pitanja odgovorila je za interview.ba selektorka Kornelija Rajković Leko.
ŽENSKA JUNIORSKA REPREZENTACIJA NIJE POSTOJALA: „ Rukometna ženska reprezentacija nije postojala, samom prijavom na ovaj turnir reprezentacija se morala skupiti. U veoma kratkom roku, od dva mjeseca, ja sam morala skupiti djevojke, odraditi priprema sa njima…A u međuvremenu smo svi radili u klubovima, jer je još je bila aktuelna Premijer liga. Onda možete zamisliti koliko je teško bilo sve to organizovati, ali kada uspijete kao što smo mi uspjele, sve to postane nebitno. Dugo su klubovi pokušavali i potencirali da se okupe sve selekcije kako bi se formirala ženska rukometna reprezentacija, međutim ništa konkretno se nije desilo. Ovaj turnir je bio okidač za okupljanje Ženske juniorske rukometne reprezentacije, pa vidjet ćemo da li će se nastaviti kontinuirani rad reprezentacije.“
INTERVIEW.BA: Osvojile ste Women’s Trophy 2018. Ko vam je prvi čestitao ?
RAJKOVIĆ LEKO: Prve su čestitale djevojke, jer smo se zajedno našle na terenu. Uz nas su bili koordinatorica Zlata Zubac, zatim Zoran Trlin, također od naših volontera bio je Elmir Grabčanović, naravno tu je bila i naša Generalna sekretarica Lejla Hairlahović. Taj dio ljudi koji je bio uz nas nam je naravno prvi čestitao.
INTERVIEW.BA: Koliko država ulaže u sport, konkretno koliko Vama pomaže? Da li imate njihovu finansijsku potporu? Jeste li zadovoljni time?
RAJKOVIĆ LEKO: Pitanja su dosta teška. Što se tiče ulaganja države u sport, ja kao trener mogu reći da smo mi ovo uradili na volonterskoj bazi, bez ikakvih naknada. Koliko znam Rukometni savez nema trenutno ID broj i njihov račun je blokiran, iz tog razloga ne možete raditi ništa, a da nije na volonterskoj bazi. Rukometna ženska reprezentacija nije postojala, samom prijavom na ovaj turnir reprezentacija se morala skupiti.
U veoma kratkom roku, od dva mjeseca, ja sam morala skupiti djevojke, odraditi priprema sa njima…A u međuvremenu smo svi radili u klubovima, jer je još je bila aktuelna Premijer liga. Onda možete zamisliti koliko je teško bilo sve to organizovati, ali kada uspijete kao što smo mi uspjele, sve to postane nebitno.
Dugo su klubovi pokušavali i potencirali da se okupe sve selekcije kako bi se formirala ženska rukometna reprezentacija, međutim ništa konkretno se nije desilo. Ovaj turnir je bio okidač za okupljanje Ženske juniorske rukometne reprezentacije, pa vidjet ćemo da li će se nastaviti kontinuirani rad reprezentacije. Na ovome ne bismo trebali stati- ukoliko stanemo, ne možemo očekivati da ćemo na Interkontinentalnom turniru osvojiti prvo mjesto. Ovo je bila posljedica volje i želje, ali ne možete očekivati da će uvijek volja i želja prevladati, jer ekipe koje kontinuirani rade su mnogo više spremnije i teško da ih možete dva puta pobijediti.
INTERVIEW.BA: Ne priča se puno o rukometašicama i vašim uspjesima, a bilo ih je mnogo? Kako gledate na to?
RAJKOVIĆ LEKO: Ženski sport općenito u zadnje vrijeme nekako kao da je zamro. Ja se iskreno nadam da će se sa ovim našim uspjehom nešto uspjeti pokrenuti, da će sve malo živnuti, pogotovo rukomet. S obzirom da rukomet nekako ima tradiciju u našoj zemlji.
INTERVIEW.BA: Koliko su inače djevojčice zainteresovane za rukomet?
RAJKOVIĆ LEKO: Po ovom rezultatu se vidi da su poprilično zainteresovane. Mi sigurno i dalje imamo određeni kvalitet. Naravno uz neki veći i jači rad vjerovatno da bi to moglo ići na veću razinu. Ja sam četiri godine radila u Rukometnom klubu „Katarina“ u Mostaru i mogu reći da podmladak ima jako dobar kvalitet. To pokazuju i državna prvenstva u mlađim kategorijama. Ali sve je ovisno od kluba do kluba i od mjesta do mjesta. Ali koliko mogu reći iz moje perspektive veoma su zainteresovane i drago mi je zbog toga. Generalno su zainteresovane za sve ženske sportove. Negdje gdje je rukomet malo više eksponiran ima i više djece koja su zainteresovana za taj sport. Sve je do promocije. Ukoliko više promovirate neki sport normalno je da ćete imati veći odaziv djece.
INTERVIEW.BA: Ovom pobjedom plasirale ste se u Interkontinentalni kup, šta to predstavlja za vas?
RAJKOVIĆ LEKO: Ovo je značaj za čitavu državu, ne samo za mene i za djevojke. One su uspjele izboriti nešto što vidjeli smo na ovom turniru nisu uspjele izboriti države koje mnogo više ulažu u rukomet i općenito u sport. Pokazali smo da možemo. Da li će se nastaviti kontinuirani rad bh. rukometašica, to nije do nas. Treneri i djevojke su odradili svoj posao na terenu, šta će se dalje dešavati ne znam, ponavljam nije do nas. To je do cijele države koliko će se pokazati interesa za ovaj sport i našu pobjedu, također koliko će se pokazati interesa iz Rukometnog saveza i općenito koliko će država pokazati interesa prema Rukometnom savezu i pomoći da se ovo nastavi.
INTERVIEW.BA: Medijski se više prate sportovi u kojima su muškarci, šta bismo trebali uraditi da bi se to izjednačilo sa sportovima u kojima su žene?
RAJKOVIĆ LEKO: Trebali bismo imati veću promociju ženskog sporta. Pogledajte u svim novinama i na svim portalima najčešće imate uspjehe nogometne reprezentacije. Ukoliko se napravi dobra promocija, ne samo u rukometu, nego u svim sportovima onda je jasno da neće izostati uspjeh niti će izostati ženski sportovi. Malo više se mora ulagati i u rad i u samu promociju sporta, jer kad pogledamo sve reprezentacije, odnosno sve države koje se natječu na nekim evropskim i svjetskim razinama, pogotovo olimpijski sportovi, svaka država nastoji da izjednači broj muških i ženskih sportova i to se smatra uspjehom kada je to podjednako sa obje strane. To znači da imate kontinuiran i planiran rad. Potrebno je malo više posvetiti pažnje i ljudima koji rade u klubovima, da li je to educiran kadar koji radi i na kojoj razini, koliko škole ulažu, koliko se posjećuju seminari sve je to nešto što bi trebalo biti praćeno. Mi smo napravili jedan ogroman posao, osvojili smo zlato i to je sigurno jedna najbolja moguća promocija. U tako teškim uvjetima koje smo imali, pokazali smo da možemo biti bolje i od Reprezentacija koje su došle maksimalno opremljene iza kojih stoji jedna krovna institucija. Mi koji smo došli na takmičenje sa svega dva okupljanja (djevojke su se vidjele drugi put u životu), osvojile smo zlato. Pa to je samo pokazatelj da se nešto može ako stvarno želite i ako imate volju za tim.
Za kraj…
Mlade djevojke bavite se sportom, ne samo zbog popularnosti, osvajanja ili kako mi to nazivamo „selfi rukomet“ (smijeh) gdje ste došli samo da se uslikate i to je to, mislim da biste se trebale baviti bilo kojim sportom prvenstveno zbog zdravlja.
