Romi, kao najveća nacionalna manjina u BiH, susreću se sa mnogo prepreka, pogotovo žene Romkinje koje su u nezavidnom položaju, njihova diskriminacija u svim institucijama, ali i u njihovim porodicama je očigledna. Koliko se poboljšalo, koliko se radi na poboljšanju njihovog statusa, razgovarali smo sa Predsjednicom Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ Indirom Bajramović. Bajramović za interview.ba govori o uspjesima u udruženju, ali i o problemima sa kojima se jedna žena Romkinja susreće svakodnevno.
UGOVORENI BRAKOVI SU JAVNA TAJNA: “Kod nas se još uvijek, nažalost, o tome javno ne govori. Ja bih rekla da je to ustvari „javna tajna“. Svi znaju za to,a malo se priča o tome. Ne daje se značaj toliko, zato što to većinska populacija svrstava kao našu tradiciju. Treba sankcionisati roditelje, koji ugovaraju brakove i uzimaju sredstva za djevojčice. Imali smo slučaj gdje je jedna djevojčica čak tri puta kao „udavana“. Mislim da je to tema kojoj treba posvetiti više pažnje i gdje se Institucije moraju uključiti u rješavanje ovakvih problema zajedno sa Udruženjima žena Romkinja.“
INTERVIEW.BA: Danas ste imali tematsku sjednicu o položaju Romkinja u organizaciji Zajedničke komisije za ljudska prava, Ženske romske mreže “Uspjeh” i CARE International Balkans. Koji zaključak sjednice biste istakli kao najvažniji?
BAJRAMOVIĆ: Mi smo izrazili svoje nezadovoljstvo ne samo položajem žena Romkinja, nego i to što nas nema u Savjetodavnim tijelima i Komisijama, izrazili smo nezadovoljstvo što nas nema ni u RS-u u Savjetu nacionalnih manjina. Gdje god postoji, gdje nam Zakon omogućava da budemo i participiramo ravnopravno sa muškarcima, ako govorimo i o Zakonu o nacionalnim manjinama i zakonu o ravnopravnosti spolova pa i Izbornom zakonu koji garantuje 40% mjesta za žene, nas tamo nema. Mi smo stavili akcenat i na socijalnu situaciju, odnosno status žena, jer se žene nalaze ispod svake granice siromaštva. Također, stavili smo akcenat i na monitoring akcionih planova koji nije rađen, to znači da se sredstva neraspoređuju transparentno kada su u pitanju bar ova tri akciona plana: stanovanje, zdravstvo i zapošljavanje. Jedan od zaključaka vezan za akcione planove bio je da se mora vršiti nezavisni monitoring i da treba promijeniti metodologiju raspodjele sredstava i da Romkinje moraju učestvovati u Komisijama kada govorimo o akcionim planovima za dodjelu tih sredstava.
INTERVIEW.BA: Kakav je u stvari položaj Romkinja u BiH? U komparaciji sa drugim ženama pa čak I muškarcima Romima?
BAJRAMOVIĆ: Na jako nezavidnom položaju su Romkinje u BiH, da ne govorim o predrasudama i diskriminaciji prema većinskoj populaciji. Mnogo diskriminacije doživljavaju kada su u pitanju zapošljavanje, stanovanje, također i pravo na imovinu. Doživljavaju razne vrste diskriminacija i u porodicama, ali i u zajednicama. Ja sam to više puta rekla i djeca u školama doživljavaju diskriminaciju, čak i u institucijama koje nose naziv Ljudska prava ima i predrasuda i diskriminacije.
INTERVIEW.BA: Kad razmišljamo o najčešćim problemima Romkinja ne možemo ne spomenuti ugovorene brakove – da li se smanjuje njihov broj danas ili naprotiv?
BAJRAMOVIĆ: Kod nas se još uvijek, nažalost, o tome javno ne govori. Ja bih rekla da je to ustvari „javna tajna“. Svi znaju za to, a malo se priča o tome. Ne daje se značaj toliko, zato što to većinska populacija svrstava kao našu tradiciju. Treba sankcionisati roditelje, koji ugovaraju brakove i uzimaju sredstva za djevojčice. Imali smo slučaj gdje je jedna djevojčica čak tri puta kao „udavana“. Mi imamo tri medijatora koja su zaposlena u našem udruženju, tako da i oni nailaze na takve slučajeve na terenu. A mi također pokušavamo i uspjeli smo nekoliko puta spriječiti takve brakove, odnosno udaje djevojčica. Mislim da je to tema kojoj treba posvetiti više pažnje i gdje se Institucije moraju uključiti u rješavanje ovakvih problema zajedno sa Udruženjima žena Romkinja.
INTERVIEW.BA: Romi su najbrojnija manjima u BiH ali na žalost bez političkog utjecaja.Romkinje u politici – da li ih ima i da li imaju šanse u ovakvoj bh. političkoj sceni?
BAJRAMOVIĆ: Ono što Zakon o nacionalnim manjinama omogućava jeste učešće na Lokalnom nivou, također u Mjesnim zajednicama, u općinskim Vijećima, možemo uzeti učešće u Savjetodavnim tijelima i Komisijama na državnom nivou nacionalnih manjina, te i na Federalnom nivou u Vijeću nacionalnim manjina, ali nas ni tamo nema. Stranke izgleda ne interesuju Romi i Romkinje kao glasači, jer nemaju ništa u svojim programima vezano za rješavanje problema Roma ili nekih drugih nacionalnih manjina. Zaboravljaju da i mi izlazimo na Izbore i dajemo svoje glasove, a ne pridaju značaj Romima i Romkinjama pa čak ni da budu na listama stranaka kako bi mogli participirati i u politici.
INTERVIEW.BA: Šta vi kao udruženje možete ponuditi vašim članicama?
BAJRAMOVIĆ: Pružamo sve vrste pomoći. Od edukacije, do podizanja svijesti naprimjer da izađu na Izbore, da daju svoj glas nekome za koga smatraju da to zaslužuje. Radimo preventivno, plaćamo im mamografije, ultrazvuk, ginekološke preglede, radimo radionice sa njima o ljudskim pravima, o ravnopravnosti spolova, o nasilju u porodici, sve to radimo preventivno. Dajemo poticaje kako bismo ekonomski osnažili Romkinje, da ne budu zavisne od svojih partnera, da ne trpe nasilje. Svake godine osiguravamo odjeću i obuću za djecu koja se školuju. Pokušavamo na sve načine da im pomognemo, da taj nekih njihov oskudni budžet bar na neki način malo poboljšamo kako djeca ne bi odustajala od škole te kako bismo im osigurali da se i dalje školuju.
INTERVIEW.BA: Kandidovali ste se nekoliko puta na Izborima, s kojim sve preprekama ste se suočili kao Romkinja i kao žena?
BAJRAMOVIĆ: Žene generalno nemaju podršku od muškaraca, a nekad ni od samih žena. Mi žene smo nekako tako navikle da uvijek podržavamo muškarce i da glasamo za njih, iako nas ima više u BiH nego muškaraca i kada bi svaka žena dala glas ženi, vjerujem da bi žena više bilo i u politici. Međutim, ja kao Romkinja, ali i generalno žene kada izađu na Izbore kao nezavisne kandidatkinje nemaju sredstava za kampanje, nisu dovoljno vidljive, ako su na nekim listama nađu se negdje možda i pri dnu liste. Dešava se svašta. Žene ako nemaju baš dobru i jaku kampanju i dobru poleđinu rijetko koja će proći dobro na Izborima.
INTERVIEW.BA: Šta Vam je do sad bila najveća prepreka u kandidaturi, šta Vi mislite? Da li su to predstavnici muškog udruženja Roma sa kojima ste imali nesuglasica?
BAJRAMOVIĆ: Ja to ne bih nazvala nesuglasicama, to je više borba za opstanak. Muškarci govoreći generalno ne mogu da shvate da žena može biti uspješna, pa čak i uspješnija od njih. Onda gledaju na sve načine da njenu uspješnu karijeru i sve što je uradila omalovažavaju gdje god stignu i kako stignu. Tako da ja to ne bih gledala kao nesuglasice sa njima, nego se oni jednostavno boje uspješnih i jakih žena. Oni gledaju nas kao konkurenciju i kao neku vrstu prijetnje i to nije samo kod nas Roma nego generalno kod svih.
INTERVIEW.BA: Da li planirate ove godine da se kandidujete na predstojećim Izborima?
BAJRAMOVIĆ: Pa ne znam još nisam razmišljala o tome. Imam puno obaveza,ne znam da li ću stići. Možda ću se kandidovati, a možda neću (smijeh). Mada mogu reći da se nazire pomak kada je u pitanju položaj Roma u BiH, pa i u politici. Iskreno se nadam da će krenuti na bolje.
