Konsultacije o politikama i strategijama medijske i informacijske pismenosti u BiH bit će održane danas u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu od 9.30 do 17.30 sati. Svrha konsultacija jeste poticanje međusektorske rasprave o medijskoj i informacijskoj pismenosti u BiH kako bi se pokrenuo proces artikulacije strategije i politika o integraciji medijske i informacijske pismenosti, kako bi se ova važna oblast najzad uključila u sistem formalnog i neformalnog obrazovanja. Ovim povodom razgovarali s docentom Emirom Vajzovićem, koji nam je rekao nešto više o tome zašto je važno da se građani medijski opismenjuju, te kakva je situacija u BiH kada je riječ o medijskoj pismenosti, kao i šta očekuje od ovih konsultacija.
NEMA U EU BEZ MEDIJSKE PISMENOSTI: „Nema sumnje da će Bosna i Hercegovina u budućnosti kroz svoju posvećenost europskim integracijama morati staviti veći naglasak na medijsku i informacijsku pismenost, posebno kroz 10. poglavlje Pravne tečevine EU – informacijsko društvo i mediji“.
INTERVIEW.BA: Medijsku pismenost građani BiH percipiraju kao pismenost generalno ili kao informacijsku pismenost. Koje su razlike, i šta znači biti medijski pismen?
VAJZOVIĆ: Medijska i informacijska pismenost je integralni koncept, koji možemo gledati kao dio šireg koncepta građanske pismenosti. Kod rasprava o politikama i strategijama medijske i informacijske pismenosti oslanjamo se na UNESCO-ov složeni koncept medijske i informacijske pismenosti koji uključuje kombinaciju znanja, stavova, vještina i praksi potrebnih za traženje, pristupanje, analiziranje, ocjenjivanje, korištenje, doprinošenje, proizvodnju i komuniciranje informacijama i znanjem na kreativne, zakonite i etičke načine, razumijevajući online i offline prava, i angažiranje s informacijama, medijima i tehnologijama za održivi razvoj.
Jednostavnije možemo reći da se medijska i informacijska pismenost odnosi na suštinski važne kompetencije kao što su znanje, vještine i stavovi, koje građanima omogućavaju da se djelotvorno odnose prema medijima i drugim snabdjevačima informacijama, i da razvijaju kritičko mišljenje i vještine cjeloživotnog učenja da bi se socijalizirali i postali aktivni građani. Medijska i informacijska pismenost je suštinski potrebna da bi imali samosvjesne i aktivne građane koji mogu odgovorno i kritički promišljati o sebi i demokratskom društvu.
INTERVIEW.BA: Naše susjedne države mnogo rade na razvoju medijske pismenosti, a posebno Hrvatska. Kakva je situacija u BiH?
VAJZOVIĆ: Na svjetskom nivou, imamo generalno vrlo nisku medijski pismenost u poređenju s nekim idealnim standardima. U određenim segmentima strategija i politika određene države su napravile pomake, ali moramo svi shvatiti da medijska i informacijska pismenost dugoročan i cjeloživotni proces u skladu s razvojem informacijsko-komunikacijskih tehnologija i novih praksi. Postoji mnogo razloga zašto su Bosni i Hercegovini neophodne usuglašene politike medijske i informacijske pismenosti. Neophodne su ne samo građanima već i vladama da bi mogle ispuniti svoje uloge u digitalnom svijetu. Ove politike trebaju dosegnuti do svih slojeva stanovništva i spriječiti procese koji vode raslojavanju društva i povećavanju digitalnog jaza među stanovništvom. Također, ove politike nude okvir za pronalaženje adekvatnih odgovora na sve aktualnije probleme širenja različitih oblika lažnih i iskrivljenih vijesti i informacija na internetu. Politike medijske i informacijske pismenosti mogu doprinijeti osnaživanju sve većeg broja građanki i građana da diskutiraju i upravljaju javnim raspravama o relevantnim pitanjima. Ovo otvara prilike za smislen dijalog među građanima različitih etničkih, religijskih, ideoloških i političkih grupa. U procesu pridruživanja Europskoj uniji otvaraju se različite mogućnosti za razvijanje MIP javnih politika u različitim sektorima. Nema sumnje da će Bosna i Hercegovina u budućnosti kroz svoju posvećenost europskim integracijama morati staviti veći naglasak na medijsku i informacijsku pismenost, posebno kroz 10. poglavlje Pravne tečevine EU-a – informacijsko društvo i mediji. Konačno, u svjetlu promjena u različitim društvenim sektorima, područje u kojem MIP djeluje neophodno je proširiti izvan obrazovanja tako da uključuje neke nove aktere kao što su javne biblioteke, omladinski rad, kulturni i umjetnički sektor, itd, a sve u duhu osiguranja adekvatnog ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine.
INTERVIEW.BA: Mediji nisu ni loši, ni dobri, kaže jedno od načela medijske pismenosti. Koliko je važno da medijska pismenost bude dio formalnog obrazovanja?
VAJZOVIĆ: U formalnom i neformalnom obrazovanju, ali i u svijesti svakog pojedinca neophodno je razviti koncept medijske i informacijske pismenosti. Poželjno je da sve vodi ka zajedničkom definiranju područja, te sveobuhvatnom i koordiniranom pristupu dizajniranju, planiranju i realiziranju programa, harmonizirati i unaprijediti sektor formalnog obrazovanja s ciljevima medijske i informacijske pismenosti, zajedno s gradnjom kapaciteta onih koji će implementirati te politike u obrazovnoj praksi, kao i osnaživanjem interdisciplinarnih akademskih programa. Potrebno je i razvijati medijsku i informacijsku pismenost u kontekstu cjeloživotnog učenja kako bi se izgradilo okruženje za kontinuirani razvoj potrebnih vještina za aktivno građanstvo i zapošljavanje. Bit će nužno jačati uloge biblioteka i informacijskih ustanova, kao i drugih ključnih aktera u procesu cjeloživotnog obrazovanja, posebno učenja uz podršku novih medija i tehnologija, kao i prenošenja znanja medijske i informacijske pismenosti širokim korisničkim zajednicama.
INTERVIEW.BA: Prema Vašem mišljenju kakav će biti doprinos “Konsultacija o politikama i strategijama medijske i informacijske pismenosti u Bosni i Hercegovini“? Šta je ono što vidite kao potencijalni ishod?
VAJZOVIĆ: Cilj je da kroz multi-sektorski pristup interdisciplinarnog tima stručnjaka i osoba iz nadležnih institucija uz snažan doprinos civilnog društva i medija da usuglasimo značaj usvajanja sveobuhvatne Strategije medijske i informacijske pismenosti u Bosni i Hercegovini koju bi dalje Vijeće ministara BiH našlo načina za efikasnu implementaciju. U dosadašnjim preglednim studijama koje smo uradili, osnovne preporuke idu u pravcu harmoniziranja javne politike i razvoja novih politika i strategija gdje je to neophodno. Vrlo je bitno naglasiti da je potreba za ovakvim pristupom bila jasna iz razgovora s predstavnicima nastavnika iz osnovnih i srednjih škola, bibliotekara, odgovornih osoba iz institucija na raznim nivoima u BiH i stručnjaka iz akademske zajednice na radionici medijske i informacijske pismenosti koja je održana 21.04.2018. na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
