Porodica je važan faktor jer vas motiviše da idete dalje, kaže Dragana,magistrica socijalnog rada, koja će čim dobije posao napustiti svoje hranitelje.Priznaje, veliki je to korak, ali je vrijeme da ide dalje
Piše: Rubina ČENGIĆ
Magistrica socijalnog rada Dragana Savić (26) polako se sprema na odvajanje od svoje hraniteljske porodice – čeka posao i u saradnji s Katoličkom službom za pomoć/ Catholic Relief Services-om (CRS) oprema stan svojih roditelja za vlastiti smostalan život.
– Prema pravilima bi, s rođendanom koji će biti u julu, morala napustiti hraniteljsku porodicu. Ako do tada dobijem posao – moraću preći u stan mojih roditelja. Spremam seza osamostaljenje. Čeka me mnogo izazova. Da priznam, malo se i plašim jer sam navikla na porodicu i nije lako, vezani smo. Ali voljela bih da dobijem posao i da se ostvarujem kroz rad, da radim s djecom i mladima, da im pomognem. Nadam se da će i ovaj strah nestati nakon par mjeseci. Ali da ste me pitali kada sam imala 18 godina – rekla bih vam da se jako plašim osamostaljenja. Sada je mnogo lakše – kaže Dragana i naglašava da bi voljela da što prije polaže pripravnički staž i počne raditi.
Divne uspomene
Napominje da je magistrirala na hraniteljstvu. Željela je, kaže, izučavati ono što joj je spasilo život.
– U udomiteljsku porodicu sam došla s devet godina – nakon tatine smrti mama se razboljela i nije mogla brinuti o meni. U porodici smo uspostavili sjajan odnos od početka, odmah su me dobro prihvatili, radili sa mnom, trudili se, pomagali mi oko škole i s njima imam divne uspomene. Svako dijete treba da ima porodicu, da pripada nekom, da se nekome vraća, da ima svoj krevet, svoje stvari i ja sam s njima to sve imala – priča Dragana.
I ne ne krije da je nastojala što duže ostati s njima.
– Bila sam dobra učenica, imala dobar prosjek i bilo je očekivano da idem dalje. A bilo mi je važno da upišem studij i da ga završim i da ostanem s njima jer su mi oni značili sigurnost. Porodica je važan faktor jer vas motiviše da idete dalje – priča Dragana.
Odlazak u roditeljski stan
Sada joj CRS pomaže da opremi roditeljski stan u koji će preći kada dobije posao. S ovom međunarodnom organizacijom, koja u BiH djeluje od 1993. godine, je povezao Centra za socijalni rad KS.
– U stan ću preći kada dobijem posao, a sada koristim pravo na godinu podrške, odnosno godinu života nakon napunjenih 26 u kojoj se pripremam za samostalnost. U CRS-u pomažu mladim ljudima koji izlaze iz sistema socijalne brige jer te ljude ništa ne čeka. Meni su, recimo, pomogli da kupim namještaj, ali oni ne rade samo to. Prije ovog su mi mnogo pomogli u osnaživanju. S njima i s zaposlenima iz SOS sela sam prošla brojne obuke i edukacije za tržište rada, za samostalni život, a i sama sam bila mentorica drugima, vodila sam radionice i imala sam i plaćene angažmane. Sve to je jako važno i vrlo sam zahvalna. Mnogo su mi pomogli i centri za socijalni rad jer su tokom mog odrastanja bili uvijek spremni za podršku. Mislim da su svi oni doprinijeli da sam osoba ovakva
kakva jesam, a ni moj cv nije prazan – priča Dragana.
Ova mlada žena ističe kako je važno da mladi iz sistema socijalne brige dobiju podršku za izlazak na tržište rada. Smatra da je saradnja između institucija koje brinu o mladima u sistemu socijalne brige sve bolja. Za primjer navodi i da je pri Centru za socijalni rad KS osnovana služba za hraniteljstvo, a stalno jača saradnja među profesionalcima.
Sasvim nove osobe
I u Centru za socijalni rad KS kažu da im je od izuzetne važnosti saradnja sa različitim nevladinim organizacijama.
– Osamostaljivanje mladih počinje odmah po njihovom ulasku u sistem i od institucija dobiju krov nad glavom i brigu o zdravlju i obrazovanju. Ali kako nemamo dovoljno ljudi da im se posvetimo na način koji treba svakom od njih, uključuju se te nevladine organizacije. Ponekad se događa da u institucijama poput domova imamo stariju djecu koja ne znaju napraviti čaj, jer im je uvijek sve nekako servirano, ali kroz rad s nevladinim organizacijama postaju sasvim druge osobe. Evo, Dragana Savić je jedna od mladih, obrabrenih žena. Svi se sjećamo kako je na početku bila stidljiva, da joj je bilo neugodno da komunicira, a sad istupa u medijima, u evropskom Parlamentu je govorila o hraniteljstvu, samostalna je… – priča socijalna radnica Amra Viteškić.
Želi naglasiti kako SOS radi na edukaciji i osnaživanju, CRS ima i mogućnost davanja materijalne pomoći, a, primjera radi, Krila nade daju psihološku podršku.
CRS više od 80 godina pruža pomoć ljudima širom svijeta. U BiH djeluju od 1993. godine od kada je na različite načine pomogao više od milion ljudi. Za mlade u sistemu socijalne brige u BiH brinu i kroz projekat KORAK (Kreiranje Odgovarajućih Rješenja za Aktivnu podršku mladima iz brige) koji je usmjeren na stvaranje što boljih preduslova za uspješno osamostaljenje mladih, kako bi postali vrijedni i odgovorni članovi društva.
– Osim što pružamo direktnu podršku mladima kroz obnove i opremanje stambenih jedinica, vozačke ispite ili pomoć pri zapošljavanju, jako puno radimo i na donošenju sistemskih rješenja koja će osigurati da sve ovo što sada rade organizacije i pojedinci mladima pruže institucije i da ta podrška bude dobro koordinirana, sveobuhvatna i da odgovara na goruće potrebe mladih koji izlaze iz sistema javne brige – kazala je Đenana Mekić, menadžerica projekta KORAK.
Uz različite edukacije, kroz KORAK su formirane i radne grupe koje čine predstavnici centara za socijalni rad ili službi socijalne zaštite, ministarstava, udruženja i organizacije koji zajednički razvijaju kantonalne programe mjera podrške mladima koji izlaze iz sistema javne brige.
Jednake šanse za dostojanstven život
Ministar rada i socijalne brige u Vladi FBiH Adnan Delić kaže da saradnja s nevladinim organizacijama
obogaćuje sistem resursima i ekspertizom, te osigurava da mladi dobiju strukturiranu, stručnu i dugoročnu podršku na putu ka osamostaljenju, a da zajednički rad s tim organizacijama omogućava da sistem postane humaniji, profesionalniji i usmjereniji ka stvarnim potrebama djece i mladih.
– Naš konačni cilj je da sva djeca, bez obzira na okolnosti u kojima odrastaju, imaju jednake šanse da izrastu u dostojanstvene i samostalne ljude, a bez ovakvih partnerstava to ne bi bilo moguće. Stoga Ministarstvo rada i socijalne politike u Vladi FBiH izuzetno cijeni i aktivno podržava rad međunarodnih i civilnih organizacija koje doprinose jačanju sistema socijalne brige. S CRS-om smo potpisali i Memorandum o razumijevanju kojim smo postavili temelje za zajedničke aktivnosti u oblasti edukacije profesionalaca, jačanja kapaciteta pružalaca usluga i razvoja programa podrške mladima koji napuštaju sistem javne brige. Oni kroz projekat KORAK razvijaju modele za edukaciju, zapošljavanje, psihosocijalnu pomoć i stambeno zbrinjavanje, a Ministarstvo aktivno učestvuje u tim procesima i osigurava stručnu i stratešku podršku. Kroz taj projekat već provodimo aktivnosti poput edukacije više od 220 profesionalaca iz centara za socijalni rad i domova i uvodimo jedinstvene metodologije vođenja slučaja, te izrade individualnih planova za podršku mladima koji izlaze iz sistema brige – kaže Delić.
Dodaje kako saradnja s CRS-om (i SOS-om) pomaže razvoj hraniteljstva i deinstitucionalizaciju djece, ali i rad na izmjenama zakonodavstva u oblasti socijalne zaštite, uvođenje obaveznih edukacija za stručne radnike i hranitelje,
razvoj specijalizovanih i srodničkih hraniteljskih porodica, uspostavljanje centara za podršku hraniteljima, te promociju hraniteljstva i prevenciju institucionalizacije djece.
Prema podacima iz Izvještaja institucije ombudsmana iz septembra 2023. godine koji se poziva na zavode za statistiku i koji je najnoviji javni dokument ove vrste, u Bosni i Hercegovini je u 2021. godini bilo više od 47.500 djece s ugroženom porodičnom situacijom – bez oba roditelja, s nepoznatim roditeljima, napušteno, s roditeljima koji su spriječeni da obavljaju roditeljsku dužnost ili s roditeljima lišenim porodičnog prava, ali i roditeljima koji nemaju dovoljno prihoda za izdržavanje ili djece koja su zanemarena i zlostavljano od strane roditelja.
U nastavku pogledajte Draganinu priču:
