Karčić: Ono što Čović želi od Mercuryja su eksperti za krizne komunikacije i “public affairs” koji odlično poznaju hodnike na Hillu — jeste plasirati tezu: “Mi nismo protiv američkog plina, mi smo za američki plin, ali želimo da njime upravlja subjekt sa sjedištem u Mostaru kako bismo osigurali institucionalnu ravnopravnost”
Piše: Emina DIZDAREVIĆ TAHMIŠČIJA
Nakon što je Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) sklopila ugovor sa američkom lobističkom agencijom “Mercury Public Affairs”, stručnjaci za Detektor kažu da je njegov cilj jačanje pozicije stranke u projektu Južne interkonekcije, izborne reforme, te položaj Hrvata u BiH.
U ugovoru koji je javno objavljen u američkom FARA sistemu i koji je 24. jula potpisao predsjednik HDZ-a Dragan Čović, navodi se da je cijena angažmana 30.000 američkih dolara mjesečno, što ne uključuje porez.
Idealan paravan
Vanjskopolitički novinar i osnivač Inicijative za strateške analize Harun Karčić ugovor ocjenjuje sinergijom dva procesa.
– S jedne strane, imate izbore na kojima HDZ želi osigurati potpunu političku dominaciju i legitimitet unutar hrvatskog biračkog tijela. S druge strane, imate izuzetno snažan pritisak američke administracije oko Južne interkonekcije — projekta koji Washington posmatra kao ključno pitanje energetske sigurnosti i presijecanja ruske ovisnosti o plinu u ovom dijelu Evrope – navodi Karčić za Detektor.
On kaže da period kada je potpisan ugovor je sve samo ne slučajan. Prema njegovim riječima, prozor od kraja jula do kraja oktobra pokriva kompletnu završnicu izborne kampanje, same izbore i onaj najkritičniji period neposredno nakon zatvaranja birališta, kada počinju političke kalkulacije i slaganje postizbornih koalicija.
Karčić dodaje da bi svođenje ugovora isključivo na izbornu kampanju bilo bi analitički plitko. Izborna godina je idealan paravan – HDZ kroz angažman Mercuryja nastoji u Washingtonu opravdati svoje stavove oko formiranja novog preduzeća u Mostaru ne kao opstrukciju američkog strateškog projekta, već kao pitanje ustavne ravnoteže i zaštite interesa uoči i nakon izbora, smatra Karčić.
Harun Karčić. Foto: Detektor
Kurt Bassuener, osnivač i saradnik pri Vijeću za politiku demokratizacije na ugovor gleda kao na formalni ulazak HDZ-a u lobističku igru u SAD-u, s pokušajem da utiče na američke politike prema BiH u skladu sa svojom agendom, koja je prilično otvoreno prisutna u javnosti.
Navodi da Republika Srpska to radi još od 2007. godine, s vidljivim koristima 2009. godine, kada je došlo do okončanja mandata međunarodnih sudija i tužilaca, kao i prošle godine, kada su Miloradu Dodiku i njegovoj porodici, Željki Cvijanović i drugima ukinute sankcije. Bassuener dodaje da bi se moglo tvrditi i da je došlo do općeg pomjeranja politike prema “lokalnim rješenjima“, što također ide u korist HDZ-a BiH.
Veći uticaj
Prema njegovom računanju, RS ima 15 upisa u FARA registru, što djeluje pretjerano s obzirom na to da je riječ o teritoriji koja gotovo sigurno ima manje od milion stanovnika, dok je Ministarstvo vanjskih poslova BiH tek nedavno ušlo u ovu sferu – bez ikakvog značajnijeg uticaja.
– Sasvim je jasno da HDZ BiH želi ostvariti veći uticaj u već povoljnom okruženju reakcionarne Trumpove administracije. Max Primorac, ranije angažovan u Heritage Foundationu, koji je bio glavni zagovornik njihovih stavova u političkom okruženju Washingtona, više nije tamo niti svoje stavove iznosi s te platforme – navodi Bassuener za Detektor.
Heritage fondacija je u februaru 2026. objavila članak svog istraživača Primorca pod naslovom “Islamistička država na granici NATO-a”, u kojem se, između ostalog, tvrdi da muslimani u BiH odbijaju političku jednakost sa Srbima i Hrvatima u BiH, te da bi Sarajevo, imajući u vidu stabilnost NATO-a, trebalo da “bude mudro i prestane opresiju nad kršćanskim susjedima”.
Heritage je godinu ranije objavila izvještaj Primorca, u kojem se tvrdi da je Ured visokog predstavnika (OHR) glavni uzrok političke disfunkcionalnosti BiH i da je postao “imperijalni upravitelj” koji potkopava domaći suverenitet.
Bassuener pojašnjava da se u Evropskoj uniji veliki dio te agende može provoditi kroz porodicu Evropske narodne stranke (EPP), čiji je član matični HDZ u Hrvatskoj, zajedno sa svojom „podružnicom“ u BiH – koja ima značajnu ulogu u njihovoj agendi, s obzirom na to da je BiH zapravo jedina značajnija vanjskopolitička tema Hrvatske.
Max Primorac. Screenshot: C-SPAN
Za političku analitičarku iz Banje Luke Tanju Topić očito je da je Čović poslušao političkog prijatelja Dodika i krenuo njegovim lobističkim stopama. Prema njenim riječima, Dodikovo iskustvo je dragocjeno, pa se nastoji iskoristiti svaki trenutak američke naklonjenosti hrišćanskim vrijednostima.
– Naravno, ne treba poistovijetiti rad lobističkih kuća sa stavovima State Departmenta i slijepo vjerovati domaćim spin majstorima koji ove aktivnosti poistovjećuju sa ‘prijateljstvom sa Trumpom’. Namjera ovih aktivnosti je lobiranje za ‘hrvatsko pitanje u BiH’, što implicitno ukazuje na povezanost sa izborim, drugi dio odnosi se na najveći američki interes u BiH trenutno – južnu interkonekciju – zaključuje Topić.
Američka moć na prodaji
Ranije je za Detektor Adnan Huskić, profesor s Političkih nauka i međunarodnih odnosa Sarajevske škole nauke i tehnologije (SSST), izjavio da je ovaj potez HDZ-a BiH logičan s obzirom da je “dokazano da je američka moć na prodaju”.
– Jasno je da su svi vidjeli da je američka moć na prodaju, kao što i jeste, pa ovo rade kako bi povećali svoj standing i svoje šanse za bilo koje buduće planove – rekao je Huskić.
Karčić navodi da ono što Čović želi od Mercuryja – a to su eksperti za krizne komunikacije i “public affairs” koji odlično poznaju hodnike na Hillu — jeste plasirati tezu: “Mi nismo protiv američkog plina, mi smo za američki plin, ali želimo da njime upravlja subjekt sa sjedištem u Mostaru kako bismo osigurali institucionalnu ravnopravnost.”
– Dakle, cilj je prepakovati političko-ekonomski uslov u principijelno ustavno pitanje i dobiti na vremenu dok se ne završi izborna kriza – smatra Karčić.
Pro – zapadni štit
Prema potpisanom ugovorom, “Mercury” se obavezuje da radi i na jačanju odnosa HDZ-a BiH sa institucijama i predstavnicima Sjedinjenih Američkih Država, NATO-a, Evropske unije i “drugih relevantnih međunarodnih zainteresovanih strana”.
Za Karčića, to je, u jeziku lobiranja u Washingtonu, klasični “pro-zapadni štit”.
Karčić pojašnjava da kada se u ugovor stavi posvećenost NATO-u, SAD-u i EU – šalje se poruka američkim donosiocima odluka da ste stabilan, euroatlantski partner na terenu. Za HDZ je to ključno jer neutrališe optužbe da njihovo taktičko partnerstvo sa SNSD-om i Dodikom slabi pro-zapadni kurs države.
– To je pokušaj da se HDZ u Washingtonu brendira kao bedem zapadnih vrijednosti u BiH, čime se poručuje da je unutrašnja stabilnost — kako je oni vide, kroz Dejton i konstitutivnost — zapravo preduvjet ukupne sigurnosne arhitekture ovog regiona – kaže Karčić.
Bassuener smatra da je ugovor prilično “vanilla“ – odnosno sadrži ono što bi se očekivalo – ravnopravnost konstitutivnih naroda, “očuvanje mira, stabilnosti, teritorijalnog integriteta i multietničkog karaktera (BiH)“, kao i generalno predstavljanje stavova HDZ-a američkoj vladi, izabranim predstavnicima, medijima i široj javnosti.
– Međutim, znatno je manje eksplicitan od izjava koje su već javno dostupne o trećem entitetu, ‘diskriminaciji’ Hrvata, izbornoj reformi i slično – navodi Bassuener.
A prvo je bio TradFest
Predstavnici Heritage fondacije, jedne od najuticajnijih konzervativnih organizacija na svijetu, koja je ove godine u Zagrebu organizirala skupove na kojima se zagovarao treći entitet u BiH, lobistički su obilazili predstavnike Evropskog parlamenta, objavio je ranije Detektor. Jedan od ovih poslanika nakon tog sastanka se zalaže za reviziju Dejtonskog mirovnog sporazuma.
U organizaciji te fondacije, u aprilu 2026. godine u Zagrebu je održan TradFest, koji je na zvaničnoj stranici bio opisan kao “festival tradicije i konzervativnih ideja, nasuprot takozvanih ‘naprednih’ i militantno-sekularističkih ideja i politika koje nastoje uništiti izvorne tradicionalne, konzervativne i kršćanske temelje kulture u Hrvatskoj, Europi i Zapadnom svijetu”.
Jedna od tema na TradFestu bila je i “Bosna i Hercegovina: neuspjela država i nužnost trećeg hrvatskog entiteta”, gdje je prikazana mapa podjele BiH na tri “republike” – srpsku, hrvatsku i bošnjačko-muslimansku.
TradFest je podržala poslanica u Evropskom parlamentu Željana Zovko, koja je ispred Evropske narodne stranke (EPP) zadužena, pored drugih organizacija, i za komunikaciju s Heritage fondacijom. Ona za Detektor kaže kako ne smatra da je revizija Daytona trenutno realna opcija.
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, poslanica Evropskog parlamenta Željana Zovko i ministar vanjskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman. Foto: mvep.gov.hr
– Ja se zalažem za punu implementaciju, poštovanje Dejtonskog sporazuma i duha Dejtonskog sporazuma. On se ne poštuje, da se poštuje, Hrvati bi imali svog člana Predsjedništva i imali bi pravedan izborni zakon. Za reviziju trebate imati druga dva naroda na svojoj strani. Srbi na to ne bi pristali, a ni Bošnjaci u ovakvoj konstelaciji ne bi pristali na dublju reviziju – tvrdi Zovko.
Šef hrvatske diplomatije Gordan Grlić Radman tokom posjete Bosne i Hercegovine izjavio je da se Zagreb “neće umoriti” u svojim zahtjevima za izmjenom Dejtona i da će i dalje s EU i SAD-om govoriti o potrebi ograničenih ustavnih promjena i izmjene Izbornog zakona, kako bi Hrvati u Bosni i Hercegovini ostvarili svoja prava.
Karčić navodi da HDZ ovim potezom jasno daje do znanja da ne vjeruje da Ambasada BiH u Washingtonu ili Ministarstvo vanjskih poslova mogu ili žele zastupati njihove specifične političke ciljeve. Drugo, to pokazuje preuzimanje modela koji u Republici Srpskoj gledamo već godinama — gdje se entitetskim ili stranačkim novcem zakupljuju FARA registrovani agenti kako bi se vodila paralelna vanjska politika.
– To je prelazak na agresivniji, zapadni model lobbyinga gdje se uticaj jednostavno kupuje na tržištu. Dugoročno, kada političke stranke vode odvojene, privatne lobističke kampanje u Washingtonu sa suprotstavljenim narativima, to dodatno razbija koheziju države i pred strancima stvara sliku duboko fragmentiranog društva u kojem ne postoji minimum konsenzusa ni o jednoj strateškoj temi – zaključuje Karčić.
