Srbija balansira između Rusije, Kine i Zapada, dok se njeni susjedi uglavnom oslanjaju na kooperaciju sa državama članicama NATO-a
Analitičari upozoravaju da takva međusobno suprotstavljena savezništva doprinose, u manjoj ili većoj mjeri, na preslikavanje globalnih rivalstava na Zapadni Balkan. Region koji prije četvrt vijeka izašao iz posljednjeg rata koji je pratio raspad Jugoslavije, tako ostaje u sigurnosnim rizicima.
Najizraženiji kontrast je onaj između Kosova i Srbije. Dok Kosovo teži dubljoj integraciji u NATO, Srbija paralelno sa saradnjom NATO-om produbljuje vojnu saradnju sa Pekingom i Moskvom. Srbija i Bosna i Hercegovina (BiH) dvije su države Zapadnog Balkana koje ne priznaju nezavisnost Kosova, baš kao i Kina i Rusija.
Razlog za ozbiljnu zabrinutost
Bivši albanski ministar odbrane Fatmir Mediu kaže za RSE da je ova kombinacija Zapadni Balkan odavno pretvorila u minijaturnu varijantu globalnih rivaliteta.
– Bezbjednost danas nije samo pitanje odbrane. Ona je pitanje infrastrukture, tehnologije, politike, ekonomije i vojske. Uzimajući sve to u obzir, odnosi koje je Srbija izgradila sa Rusijom i Kinom predstavljaju razlog za ozbiljnu zabrinutost – kaže on.
Harmonizacija vojnih strategija, sa evroatlantskim ciljevima što su proklamovale sve države regije, ostaje ključno pitanje i za Nikolu Lunića, konsultanta za geopolitiku i bezbednost iz Beograda.
– Bilo bi očekivano da – ukoliko sve zemlje jednog dana žele da uđu u NATO i Evropsku uniju – evropska bezbednosna struktura bude u potpunosti usklađena. To podrazumeva i koordinaciju vojnih nabavki. Ali to se, naravno, ne dešava u našem regionu, zbog nedovršene istorije i često nacionalističkih i agresivnih narativa – ističe Lunić.
Oružje i sa Zapada i sa Istoka
Od šest država Zapadnog Balkana Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija su članice NATO-a; Kosovo i Bosna i Hercegovina teže članstvu, dok je Srbija, iako zvanično vojno neutralna, dio NATO programa “Partnerstvo za mir”.
Zemlje članice NATO-a, u principu, imaju naoružanje koje je dizajnirano ili prilagođeno na način koji ga čini međusobno kompatibilnim, što znači da oprema mora da “govori istim tehnološkim jezikom”, ističe RSE.
Prema podacima Međunarodnog instituta za istraživanje mira u Stokholmu (SIPRI), Srbija je u posljednjih pet godina imala najveće vojne izdatke u regionu Zapadnog Balkana, kupujući oružje i sa Zapada i sa Istoka.
Samo u 2024. godini izdvojila je 2,2 milijarde dolara za vojsku – gotovo pet puta više od Albanije, članice NATO-a. Kosovo je u istom periodu odvojilo oko 162 miliona, u poređenju sa 90 miliona koliko je potrošilo 2020. godine.
Za Fatmira Mediua, ovakav disbalans u vojnim ulaganjima podiže “crvenu zastavicu”.
– Srbija – ako pogledate njene politike u Bosni i Hercegovini, a naročito na Kosovu – nikada nije odustala od pretenzija da štiti, kako kaže, srpsko stanovništvo. To je isti narativ koji je koristila i Rusija [za invaziju na Ukrajinu]. Dakle, ona neće odustati od dominacije na Balkanu – kaže Mediu.
Kao opravdanje za naoružavanje, Vučić često pominje “pretnje iz susedstva”.
– Mi nikoga nećemo dirati, samo ćemo braniti svoju teritoriju i svoj integritet – poručio je početkom septembra u Pekingu.
Po mišljenju Nikole Lunića, takva retorika prvenstveno služi unutrašnjim političkim potrebama. Ali i dodaje, pokušaji Srbije da balansira između svih, uključujući Kinu i Rusiju, mogli bi joj se u jednom trenutku “obiti o glavu”.
– Ako aktuelna geopolitička kriza eskalira, i sama Srbija bi se našla u veoma osetljivoj situaciji, gde niko ne bi prihvatio njen neutralni status. U takvom scenariju, svi bi je doživljavali kao nepouzdanog partnera – ocjenjuje Lunić.
Bivši zvaničnik NATO-a, Džejmi Šej (Jamie Shea), kaže da Kina traži oslonac u Evropi, a Srbija – sa svojim ekonomskim potrebama i stalnim kolebanjima između Istoka i Zapada – predstavlja privlačnog partnera.
On ne isključuje mogućnost da bi se Vučić, pod pritiskom unutrašnjih turbulencija i regionalnih tenzija, mogao konfrontirati i sa susjedima.
Šej naglašava da NATO mora pažljivo pratiti bezbednosna dešavanja duž granica i u područjima sklonim nestabilnosti.
– Mislim da je sada važno da NATO ima specijalnog izaslanika u regionu, koji bi radio zajedno sa predstavnicima EU i SAD – rekao je Šej.
A ko s kim na Zapadnom Balkanu trguje oružjem i vojno sarađuje:
SRBIJA
Dok redovno održava vežbe sa NATO državama, shodno članstvu u programu Alijanse “Partnerstvo za mir” u kojem je od 2006. godine, Srbija unapređuje i vojnu saradnju sa Kinom, dok je saradnja sa Rusijom manjeg obima nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Osnov za saradnju sa svima, zacrtan je odlukom o vojnoj neutralnosti koju je Skupština Srbije usvojila 2007. godine.
Na poslednjem sastanku zvaničnika Srbije i NATO-a, tokom posjete Beogradu komandanta Komande združenih snaga NATO u Napulju Stjuarta Manča (Stuart Munsch), poruka zvaničnika Srbije bila je da ” Srbija ostaje vojno neutralna i otvorena za saradnju sa NATO radi stabilnosti i bezbednosti u regionu”.
Vojska Srbije od 2005. sarađuje sa mirovnom misijom KFOR na Kosovu.
Albanija, Crna Gora i Severna Makedonija su članice NATO-a, Bosna i Hercegovina i Kosovo opredijeljene su da jednog dana to postanu.
Srbija se graniči i sa Hrvatskom, Mađarskom, Rumunijom i Bugarskom, koje su takođe sve članice NATO-a, a ujedno i Evropske unije.
U Beogradu je 20. septembra 2025. održana vojna parada pod nazivom “Snaga jedinstva” na kojoj se pokazalo 2.500 sredstava naoružanja i vojne opreme, 600 vozila, 70 vazduhoplova i 20 plovnih objekata sa 10.000 učesnika koji su prodefilovali ispred Palate Srbija.
Povod za paradu državni praznik, Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave.
Od početka ruske invazije na Ukrajinu, u februaru 2022, Srbija nije učestvovala u vojnim vježbama i obukama sa Rusijom, niti u vježbama koje organizuje Organizacija za kolektivnu bezbjednost, pod pokroviteljstvom Rusije.
Na drugoj strani, krajem jula 2025, specijalne jedinice Vojske Srbije održale su prvu zajedničku obuku sa vojnicima iz Kine, u kineskoj provinciji Hebej na severu zemlje, uprkos upozorenju Brisela Beogradu.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je 3. septembra , nakon prisustva vojnoj paradi u Pekingu, da je taj događaj iskoristio da sagleda “šta bi bilo zanimljivo da se nabavi za potrebe Vojske Srbije kako bi ona bila odvraćajući faktor za svakog eventualnog agresora iz susedstva”.
Sporazum o vojnoj saradnji od aprila Srbija ima i sa Mađarskom. Predsjednik Srbije zalaže se za stvaranje vojnog saveza sa Mađarskom, koja je članica EU i NATO-a.
Budimpešta i Beograd tada su dogovorili zajedničke obuke, helikopterske i druge vježbe, saradnju u sektorima namjenskih industrija, cyber bezbjednosti, mirovnih operacija, vojnog obrazovanja i medicine.
Beograd je sredinom marta kao provokaciju okarakterisao deklaraciju koju su tada u Tirani potpisali Albanija, Hrvatska i Kosovo. Riječ je o dokumentu kojim se osnažuje saradnja u odgovorima na bezbjednosne izazove koji bi mogli da ugroze regionalnu stabilnost.
Uvoz i izvoz naoružanja i vojne opreme
Naoružanje i vojnu opremu Srbija uvozi i sa istoka i sa zapada. Ministarstvo odbrane Srbije u više navrata je odbilo da dostavi informacije na upit RSE o vrijednosti nabavki naoružanja iz Rusije i Kine, označavajući te podatke kao “tajne”.
Do ruske invazije na Ukrajinu umnogome se oslanjala na rusko naoružanje. Međutim, sa tim nabavkama je prestala nakon početka invazije, da bi dvije godine kasnije Beograd uvezao ruski antidron sistem Repelent. Riječ je ranije ugovorenoj i plaćenoj nabavci, koja upravo zbog rata u Ukrajini nije mogla biti isporučena.
Srbija je iz Kine nabavila borbene dronove, prvi su predstavljeni 2020. godine. Tako je postala prvi operater kineskih projektila u Evropi. Isti slučaj je bio i sa kineskim borbenim dronovima CH-92A koji su javnosti predstavljeni u julu 2020. godine. Takođe, raketni sistem za protivvazduhoplovna dejstva FK-3 Srbija je od Kine nabavila 2022.
Zbog intenziviranje saradnje sa Kinom, na adresu zvaničnog Beograda stigla su upozorenja i kritike iz Evropske unije, čijem članstvu Srbija zvanično teži.
Nabavku francuskih borbenih aviona Rafal dogovorenu tokom posjete francuskog predsednika Emanuela Makrona Srbiji, u avgustu 2024. godine.
Time je Srbija prvi put u vojno vazduhoplovstvo uvela zapadne avione. Vrijednost nabavke 12 borbenih aviona i prateće robe i usluga procjenjuje se na 2,7 milijardi eura.
Srbija je sa susednom Mađarskom, članicom EU i NATO, u aprilu 2025. potpisala novi sporazum o saradnji u oblasti odbrane.
Vučić je tada rekao da je Beograd, nakon što je od Budimpešte prošle godine kupio oklopne transportere BTR-80A, zainteresovan za nabavku drugih sistema zaostalih u Mađarskoj iz sovjetskog perioda, kao i za nova borbena vozila Links KF-51 koje Mađarska proizvodi u saradnji sa njemačkim Rajnmetalom.
Dodao je da Mađarska od Srbije kupuje municiju kalibra 7,62 i da je zainteresovana za borbena vozila 8×8 srpske proizvodnje.
Vojna saradnja Srbije i Izraela našla se u fokusu javnosti u svijetlu optužbi Ujedinjenih nacija na račun Izraela za kršenja ljudskih prava i ratne zločine.
I dok je, prema riječima Vučića, sredinom juna Srbija, nakon napada Izraela na Iran, zaustavila izvoz municije u sve države, pa i Izrael, i dalje nije poznato šta je i u kojim količinama prethodno izvezeno u Izrael.
BOSNA I HERCEGOVINA
Prema godišnjem planu, Oružane snage Bosne i Hercegovine (BiH) tijekom 2025. godine sudjelovat će u ukupno 17 redovitih godišnjih međunarodnih vojnih vježbi.
Ove aktivnosti provode se kroz suradnju s NATO savezom, u okviru regionalnih i bilateralnih inicijativa, te na osnovu potpisanih sporazuma o obrambenoj suradnji.
U okviru NATO-ovog Individualnog programa partnerstva i suradnje (IPCP) i Individualnog partnerskog akcionog plana (IPAP) planirano je sudjelovanje u devet vježbi. Ove vježbe organiziraju se pod pokroviteljstvom NATO-a, Američke vojske za Europu i Afriku (USAREUR-AF) te Američkih zračnih snaga za Europu (USAFE).
Bosna i Hercegovina je uključena u NATO-ov Akcijski plan za članstvo (MAP), što je korak k punopravnom članstvu, ali bez garancije da će biti primljena.
Učestvovanje u MAP-u ne prejudicira članstvo države u Alijansi, kako navodi NATO. Članstvu se protive i vladajuće i opozicijske stranke u bh. entitetu Republika Srpska. Također, sve države članice moraju jednoglasno odobriti pristupanje vojnom Savezu.
Infografika: Hronologija puta BiH ka NATO-u
Oružane snage BiH planiraju sudjelovati i u multilateralnoj vježbi u okviru balkanske vojne inicijative B9, koja okuplja Albaniju, BiH, Bugarsku, Grčku, Sjevernu Makedoniju, Rumunjsku, Srbiju, Tursku i Crnu Goru.
Također je planirano sudjelovanje u vojnoj vježbi Američko-jadranske povelje (A5), čije članice su Sjedinjene Američke Države, Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska i Sjeverna Makedonija, dok Srbija, Slovenija i Kosovo sudjeluju kao promatrači.
Pored ovih, Oružane snage BiH trebale bi sudjelovati i u dvije vježbe organizirane u suradnji s Turskom, zatim po jednoj vježbi koje organiziraju Slovenija, Hrvatska i Kanada, kao i u tri zajedničke vježbe koje podržavaju dvije ili više zemalja članica NATO-a.
Osim toga, Oružane snage BiH izvode redovite godišnje vojne vježbe s Nacionalnom gardom američke savezne države Maryland.
Kome BiH prodaje i od koga kupuje streljivo i oružje?
Zemlja mnogo više izvozi nego što uvozi oružja, a glavni kupci su zapadne države i zemlje Bliskog istoka.
S druge strane, oružje se najviše uvozi iz susjednih zemalja i šire regije, prema podacima carinskih službi i Vanjskotrgovinske komore BiH ustupljenih za RSE.
Međutim, iz dostupnih podataka nije jasno o kojoj vrsti oružja se točno radi, niti je precizirano je li namijenjeno vojsci, policiji, ili se radi o sportskom ili lovačkom naoružanju jer je to tajan podatak.
Ukupan izvoz oružja iz BiH porastao je sa 120,2 milijuna eura u 2021. na 208,4 milijuna eura u 2024. godini. U prvih šest mjeseci 2025. izvezeno je oružja i municije u vrijednosti od 122 milijuna eura.
Rast izvoza municije i naoružanja počinje 2022. godine, što se poklapa s početkom ruske invazije na Ukrajinu. Ipak, BiH u Ukrajinu službeno ne izvozi oružje.
Sjedinjene Američke Države su već godinama najveći kupac oružja iz BiH. Vrijednost izvoza u SAD porasla je s oko 42,4 milijuna eura u 2021. na više od 59 milijuna eura u 2024. godini. Samo u prvoj polovini 2025. BiH je izvezla municije u SAD u vrijednosti od 38,3 milijuna eura.
Izvoz i uvoz naoružanja iz Bosne i Hercegovine u SAD
Osim SAD-a, među glavnim izvoznim tržištima su i Češka, Saudijska Arabija, Turska, Srbija, Slovačka i Njemačka. Neke zemlje, poput Indije, Iraka ili Egipta, povremeno se pojavljuju kao veliki kupci.
Kada je riječ o uvozu, Italija, Turska, Srbija i Češka spadaju među glavne dobavljače oružja, municije i opreme za BiH, a povremeno se bilježi i veći uvoz iz SAD-a.
Kakva je situacija u vojsci BiH?
Najveći pojedinačni trošak u državnom proračunu BiH odnosi se na Ministarstvo obrane, čiji godišnji proračun u posljednjih pet godina iznosi prosječno 143 milijuna eura. Oko dvije trećine tog iznosa odlazi na plaće zaposlenih.
Koliko novca BiH troši na odbranu?
Državni proračun za 2025. još uvijek nije usvojen i primjenjuje se prošlogodišnji koji ne podrazumijeva nova, dodatna ulaganja.
Kada je riječ o opremi i naoružanju, prema posljednjem javnom izvještaju vojnog povjerenika iz 2021. godine, Ispravno je bilo tek 11 posto teretnih i 50 posto putničkih vozila.
Od borbenih vozila, u funkciji je bilo oko 50 oklopnih transportera i šest starih američkih tenkova M60. Prosječna starost ovih vozila je oko 40 godina.
Od četiri helikoptera koje je SAD donirao 2021, tri su ispravna, a jedan je oštećen tijekom obuka. Uz to, vojska raspolaže i s desetak starijih američkih helikoptera iz poslijeratnog perioda, starijih od 30 godina. Ruski teretni helikopteri su otpisani zbog nemogućnosti servisiranja.
Veći dio opreme dolazi kroz donacije – najviše iz SAD-a, Velike Britanije, Turske, ali i Kine koja je prije četiri godine donirala kamione.
Oružane snage BiH formirane su 2005. godine, ujedinjenjem nekadašnjih zaraćenih snaga – Armije BiH koju su činili većinom Bošnjaci, Hrvatskog vijeća obrane koje su činili većinom Hrvati i Vojske Republike Srpske koju su činili većinom Srbi.
Danas broje oko 10.000 profesionalnih vojnika.
Vrhovna komanda je u rukama tročlanog Predsjedništva BiH, koje sve odluke mora donositi jednoglasno. Ministarstvo obrane BiH jedino pored ministra ima i dva zamjenika i svi moraju biti različite nacionalnosti i o najvažnijim pitanjima moraju postići konsenzus.
CRNA GORA
U posljednje tri godine Vojska Crne Gore je bila domaćin i učesnik više međunarodnih vježbi koje se realizuju u okviru NATO saveza, čija je članica od 2017. godine, regionalnih inicijativa i bilateralne saradnje.
Kako je za RSE saopšteno iz Ministarstva odbrane među najznačajnijim međunarodnim vježbama na teritoriji Crne Gore izdvajaju se “CommonChallenge”, “ImmediateResponse” i “AdrionLivex”.
U njima su učestvovale jedinice savezničkih vojski iz država članica NATO, uključujući SAD, Italiju, Hrvatsku, Sloveniju, Grčku, Albaniju, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjevernu Makedoniju i druge.
– Vježbe su obuhvatile različite segmente – od planinske i zimske obuke, preko kombinovanih manevara na kopnu i moru, do savremenih vježbi u oblasti sajber bezbjednosti – navelo je Ministarstvo u odgovoru.
U istom periodu Vojska Crne Gore je imala zajedničke aktivnosti sa partnerskim državama koje nijesu članice Saveza:
– Posebno izdvajamo saradnju sa Oružanim snagama Austrije na vježbi CommonChallenge u Crnoj Gori. Takođe, pripadnici Vojske su učestvovali na međunarodnoj vježbi ‘PlatinumWolf’ u Srbiji, čime je potvrđena spremnost za zajednički rad i sa državama van NATO saveza.
‘Platinum Wolf’ je multinacionalna taktička vježba održana u junu 2025. godine u blizini Bujanovca, u organizaciji Oružanih snaga Srbije uz podršku Evropske komande Sjedinjenih Američkih Država. Učestvovalo je više od 700 vojnika iz 11 zemalja.
Trgovina oružjem
Crna Gora je u protekle tri i po godine uvezla oružja, municije, eksploziva, te opreme za policijske i vojne potrebe, u vrijednosti skoro 20 miliona (19.873.388), a izvezla robe od oko sedam i po miliona eura (7.554.939).
To je za Radio Slobodna Evropa (RSE) saopštio državni Zavod za statistiku (Monstat).
Najviše oružja i prateće opreme Crna Gora je uvezla iz Izraela oko 10.2 miliona eura, iz Srbije za oko 4,5 miliona eura, Italije skoro 1,5 milion, te iz Turske za 736 hiljada eura.
Uvoz naoružanja u Crnu Goru od 2022. do juna 2025.
Crna Gora je najviše oružja i opreme izvozila u Kongo – za 1,8 miliona eura i to u dva navrata 2022. i 2024.
Srbiji je prodato opreme za skoro dva miliona eura, a Hrvatskoj za blizu 800.000 koliko i Češkoj.
Trgovina oružjem i vojnom opremom u Crnoj Gori je regulisana Zakonom koji propisuje da dozvole izdaje Ministarstvo ekonomskog razvoja, uz mišljenje tri ministarstava -vanjskih i unutrašnjih poslova i odbrane.
Na tri upita RSE o uvozu i izvozu naoružanja i opreme Ministarstvo ekonomskog razvoja, koje je nadležno za tu oblast, nije odgovorilo.
U Crnoj Gori postoje tri kompanije koje su registrovane za izvoz oružja i vojno policijske opreme, kao i hemijskih sredstava za izradu raketa i drugog oruđa.
To su MDI (Montenegro defenceindustry) iz Podgorice, Tara Aerospace iz Mojkovca i Poliex iz Berana.
Iz MDI su saopštili za RSE da su ugovori o izvozu vojne opreme povjerljivi, a da kompanija poslovanje zasniva isključivo napoštovanju propisa Crne Gore i međunarodnih standarda.
U odgovoru direktora MDI Zorana Damjanovića se navodi da se izvozi realizuju uz striktno poštovanje izdatih dozvola i sertifikata nadležnih državnih organa i u skladu sa međunarodnim standardima iz oblasti kontrole izvoza naoružanja i vojne opreme.
Prema njegovim riječima povjerljivost ugovornih obaveza je standard u vojnoj industriji:
– Ipak, možemo potvrditi da kompanija MDI ne izvozi naoružanje i vojnu opremu u države koje su zahvaćene ratnim sukobima, niti u zemlje kojesu pod sankcijama Ujedinjenih nacija ili drugih relevantnih međunarodnih tijela.
Kompanija Poliex iz Berana takođe navodi da se cjelokupan izvoz realizuje u skladu sa dozvolama koje izdaju nadležne institucije Crne Gore.
Većinu izvoznog programa kompanije čine hemijski proizvodi, a posebno amonijum perhlorat, koji ima dvostruku namjenu – koristi se kao oksidator za raketna goriva, a može se koristiti i u proizvodnji eksplozivnih smješa, kao i u civilne svrhe ( pirotehniku).
– Amonijum perhlorat smo u posljednje tri godine, u najvećem dijelu izvozili u Srbiju, Tursku, Južnu Koreju, Poljsku, Sjevernu Makedoniju itd. Ukupan izvoz ove hemikalije za navedeni period iznosio je približno 1.300.000 kg – navodi se u odgovoru vlasnika Poliex-a Slavka Vujisića.
Iz kompanije Tara Aerospace nisu odgovorili na upit RSE o prometu naoružanja i opreme, a na dostupne telefonske brojeve se niko nije javljao.
Na njihovoj web stranici se navodi da je osnovna djelatnost kompanije razvoj i proizvodnja sigurnosnih i spasilačkih sistema za avio-industriju.
KOSOVO
Bezbjednosne snage Kosova su trenutno u procesu transformacije u vojsku.
Taj process je započeo 2018. godine, nakon usvajanja zakonskih izmjena i očekuje se da će trajati deset godina.
Kosovo, sa 1,5 miliona stanovnika, očekuje se da će imati više od 7.500 aktivnih pripadnika i rezervista, kao i policiju sa oko 9.000 pripadnika.
Sjedinjene Američke Države su od početka podržale transformaciju KSB-a u vojsku, ali ne i NATO, koji insistira da se KSB pridržava svojih početnih zadataka, kao što su reagovanje na krize ili civilna zaštita.
U Ministarstvu odbrane Kosova potvrđuju za RSE da je “svo naoružanje koje je Kosovo nabavilo u posljednje četiri godine u skladu sa standardima NATO-a. Uglavnom je riječ o oružju kupljenom u Sjedinjenim Američkim Državama, Turskoj, Njemačkoj i drugim državama“.
Portparolka Liridona Gaši (Gashi) ne otkriva koliko je u tekućoj 2025. godini potrošeno na naoružanje, ali naglašava da je ova vlada uložila “neuporedivo više” u poređenju sa prethodnim.
Septembra 2025, Bezbjednosne snage Kosova, koje su u procesu transformacije u potpuno operativnu vojsku, primile su dronove američke proizvodnje – model RQ-20 Puma LE.
U avgustu Bezbjednosne snage Kosova opremljene su oklopnim vozilima koja su kupljena u Sjedinjenim Američkim Državama.
Prošle godine, Kosovo je podnijelo zahtjev za kupovinu 200 protivoklopnih raketa “Džavelin”, a sada je u procesu njihove isplate.
Kosovo je takođe kupilo flotu turskih dronova Bajraktar 2023. godine.
Kosovo je i ranije kupovalo vojnu opremu od Sjedinjenih Američkih Država. Godine 2018. iz SAD-a su u Kosovo stigla vojna vozila tipa Humvee. Za nabavku 51 vozila ovog tipa, Vlada Kosova je 2018. potpisala ugovor sa američkom kompanijom AM General.
Dvije godine kasnije, Kosovo je kupilo i druga vojna vozila iz SAD-a, dok je 2021. američka vlada poklonila Kosovu 55 vozila tipa ASV (Armored Security Vehicle).
Posljednjih godina, Vlada je povećala budžet za sektor odbrane, a ove godine budžet za taj sektor iznosi 207,8 miliona eura.
KBS se kontinuirano obučava u američkim i evropskim bazama, a učestvuje i u multinacionalnim vežbama poput “Defender Europe”.
Krajem prošle godine, Kosovo je potpisalo i sporazum sa Turskom o izgradnji prve fabrike municije. Liridona Gaši kaže da se očekuje da ona bude funkcionalna “u roku od dvije godine”. Kada je riječ o vojnoj saradnji koju su u martu objavile Kosovo, Albanija i Hrvatska, ona dodaje da je trenutno “u izradi zajednički plan aktivnosti”.
Put Kosova ka NATO-u, međutim, i dalje je dug, jer četiri članice Alijanse ne priznaju njegovu državnost.
Fatmir Mediu, bivši albanski ministar odbrane, predlaže izgradnju zajedničkih vojnih kapaciteta.
– Jedini način da se suprotstavimo ovom obliku političke agresije Srbije u saradnji sa Kinom i Rusijom jeste da izgradimo tri ključna elementa: vojni faktor odvraćanja kroz prisustvo NATO zemalja u regionu Balkana, politički faktor odvraćanja kroz zajedničku analizu bezbednosnih pitanja i ekonomski faktor odvraćanja. Ovi elementi su međusobno povezani – kaže bivši albanski ministar odbrane.
Pozivajući se na iskustvo baltičkih zemalja, Mediu ocenjuje da inicijativa Albanije, Kosova i Hrvatske za odbrambenu saradnju može prerasti u viši nivo partnerstva.
Ministarstvo odbrane Albanije, koje je bilo domaćin ceremonije potpisivanja sporazuma, saopštilo je da će u septembru 2025. ministarstvima Albanije, Kosova i Hrvatske biti predstavljen vodič koji je u završnoj fazi izrade, radi odobrenja.
U deklaraciji koju su potpisali vršilac dužnosti ministra odbrane Kosova Ejup Maćedonci (Maqedonci), ministar odbrane Albanije Piro (Pirro) Vengu i ministar odbrane Hrvatske Ivan Anušić, utvrđene su četiri tačke saradnje:
- Promocija odbrambenih kapaciteta i saradnja u relevantnoj industriji;
- Povećanje interoperabilnosti kroz obrazovanje, obuke i vojne vježbe;
- Odgovor na hibridne prijetnje i jačanje otpornosti;
- Puna podrška euroatlantskim integracijama.
Kupovina odbrambenih kapaciteta je prva obaveza iz deklaracije na koju su se ministri odbrane obavezali.
U tom kontekstu, prema rečima Ejupa Maćedoncija, cilj je da se izvrši jedinstvena narudžba, umjesto tri odvojene narudžbe od strane svake države.
– Na primer, sistem [naoružanja] koji tri države žele da kupe od SAD-a, naručimo kao jednu kupovinu, koristeći zakonodavstvo svake zemlje, ali da količina i rok isporuke budu zajednički. Jer kada se od SAD-a kupuje veća količina, cijena je niža, a isporuka brža – rekao je Maćedonci za RFE.
SJEVERENA MAKEDONIJA
Od sticanja nezavisnosti, Ministarstvo odbrane uspostavilo je bilateralnu saradnju sa ukupno 35 zemalja, uključujući Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Njemačku, Francusku, Italiju, Norvešku, Tursku, Španiju, Portugal, Hrvatsku, Crnu Goru, baltičke zemlje i susjede.
U kontekstu bilateralne saradnje, pripadnici Vojske učestvovali su u zajedničkim obukama sa SAD, Velikom Britanijom, Njemačkom, Turskom, Rumunijom, Slovenijom, Bugarskom, Poljskom, Mađarskom, Kanadom, Latvijom i Srbijom.
U kontekstu NATO-a, čija je članica od 2020. godine, pripadnici Makedonske vojske učestvovali su u pet NATO vježbi koje su izvedene izvan naše zemlje tokom 2024. godine, i to u Albaniji, Njemačkoj, Belgiji, Italiji i Estoniji.
U 2025. godini u Sjevernoj Makedoniji je realizovana vježba “Brzi odgovor 25”, u kojoj je učestvovalo preko 2.200 vojnika – pripadnika Vojske Makedonije i oružanih snaga šest savezničkih zemalja – SAD, Albanije, Grčke, Italije, Crne Gore, Velike Britanije i dvije partnerske zemlje – Austrije i Kosova.
U ovoj vježbi korištena je moderna vojna oprema, uključujući inženjerijska i oklopna vozila, tenkove, borbene, transportne i transportno-medicinske helikoptere.
U vezi s procesom modernizacije i opremanja, koji uključuje nabavku nove, moderne i sofisticirane opreme za pripadnike Vojske, pored izdvajanja dva posto BDP-a za odbranu, što je bio i jedan od kriterija za ulazak u NATO, preko trećine tih sredstava ulaže u nabavku nove vojne opreme.
U brojkama, iz budžeta za odbranu, koji za 2025. godinu iznosi preko 329 miliona eura, za proces modernizacije i opremanja izdvaja se preko 106 miliona eura.
Iz Ministarstva odbrane Republike Severne Makedonije za RSE je rečeno da se od budžera za odbranu izdvaja 32 posto, odnosno 106 miliona eura, za modernizaciju. Takođe se napominje da ovim brojkama Severna Makedonija premašuje NATO standard od 20 posto za modernizaciju i opremanje.
Budžet Sjeverne Makedonije za 2025. godinu sa udjelom budžeta za odbranu
Trenutno su aktivna četiri međuvladina sporazuma: sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama za nabavku lakooklopnih vozila JLTV i Stryker, s Turskom za nabavku haubica “Boran” i sistema za vatrenu podršku, s Francuskom za nabavku baterije protivvazdušne odbrane vrlo kratkog dometa “Mistral 3” i s Italijom za nabavku višenamjenskih transportnih helikoptera “LEONARDO”.
