Mi ne tražimo sažaljenje, nego razumijevanje i to ćemo postići, nadam se, kroz razgovor sa doniosiocima odluka. Mi ne tražimo novac, nego najbolje rješenje. Razumijemo da su donosioci odluka na određeni način naši roditelji i tako bi nas i trebali gledati
Piše: Rubina ČENGIĆ
Razmišljajući o svojoj budućnosti kada napuni 27 godina i bude prinuđen napustiti sistem socijalne brige, student Univerziteta u Sarajevu i štićenik Doma za djecu bez roditeljskog staranje Bjelave, Bilal Kovačević nastoji uspostaviti novi sistem.
– Meni je do kraja fakulteta ostalo godinu dana, u međuvremenu ću napuniti 27 godina i moram izaći iz sistema. Za početak mi treba posao i stan. Ta situacija za nas bez roditelja nije riješena zakonom. I to je možda i u redu s jedne strane, ali s druge strane – mi iz doma nemamo nikoga ko bi nam pomogao ili nas podržao, a potrebna je psihološka pomoć, finansijska… sve isto kao našim vršnjacima koji imaju roditelje koji su im oslonac – pojašnjava Kovačević.
Pokušavaju uspostaviti novu praksu
S grupom vršnjaka je osnovao Udruženje za djecu i mlade u Bosni i Hercegovini Iuventus (UDMI) koje okuplja mlade od 16 do 30 godina koji su bez roditelja ili u riziku da ostanu bez roditeljske brige. Želja im je da kroz Udruženje uspostave dijalog sa institucijama sistema i da im predstave svoje potrebe i program mjera koji su kreirali stručnjaci.
– S obzirom da ja lično tražim način da nastavim normalan život, a ne želim da odlazim iz BiH, želim da na svom primjeru pokrenem promjene. Naime, nama iz domova je najveći problem to što nas niko ne pita šta nam treba i što institucije odluke i zakone koji se odnose na nas donose bez razgovora s nama. Mi smo sada u saradnji sa Katoličkom službom za pomoć (Catholic Relief Services-om ili CRS) i drugim relevantnim profesionalcima napravili prijedlog mjera podrške mladima koji izlaze iz sistema brige i pokušaćemo uspostavimo novu praksu jer u domu imamo sve, ali neki moraju napustiti dom sa 18 ili 19, neki sa 20 ili sa 27 i u tom trenutku im treba sve, a često čujemo da im ne treba ništa jer su sposobni za rad, međutim to nije dovoljno i volio bih da probudimo donosioce vlasti – pojašnjava Kovačević.
Pojašnjena radi, riječ je o Prijedlogu koji je kreirala radna grupa u čijem radu su učestvovali predstavnici
resornih ministarstava i centara za socijalni rad iz svih kantona u FBiH, predstavnici dječijih domova i drugih relevantnih institucija i udruženja koja pružaju podršku djeci bez roditeljskog staranja, te predstavnici UDMI-ja iz
Sarajeva, Tuzle i Mostara što Program čini sveobuhvatnim i lakšim za provedbu jer su u kreiranje bili uključeni svi zaduženi za to.
Kao predsjednik Udruženja ima podatke da su svi koji izlaze iz Doma, odnosno iz sistema brige, najčešće zabrinuti, barem kad je u pitanju krov nad glavom.
– Sarajevo je skupo za život, posebno za stanovanje i to je problem za sve nas. Ali mi ne tražimo sažaljenje, nego razumijevanje i to ćemo postići, nadam se, kroz razgovor sa doniosiocima odluka. Mi ne tražimo novac, nego najbolje rješenje. Razumijemo da su donosioci odluka na određeni način naši roditelji i tako bi nas i trebali gledati –pojašnjava Kovačević.
Ističe da članovi Udruženja nisu politički aktivni, a i ne žele ni biti. Sve kako bi ih oni koji politički odlučuju o njihovoj sudbini gledali kroz drugačiju prizmu.
Oni sami najbolje znaju šta im treba
Pojašnjenja radi, CRS je, tražeći najbolje rješenje za mlade bez roditeljskog staranja koji napuštaju sistem javne brige, u saradnji s predstavnicima Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona
Sarajevo, Centra za socijalni rad KS, Službe za hraniteljstvo i Doma za djecu bez roditeljskog staranja Sarajevo proveli anketu među mladima koji se spremaju za osamostaljenje, ali i među onima koji su već izašli iz sistema.
Anketa je pokazala da oni koji trebaju napustiti sistem imaju strah od toga, ali i da su se oni koji su već napustili sistem – dobro snašli.
Kao najizraženije potrebe istakli su prostor za stanovanje, zaposlenje, obrazovanje, roditelje/rodbinu ili hranitelje i staratelje, te društveni život (izlasci sa prijateljima, kino, pozorište, odlazak u prirodu).
Ispitanici koji su se osamostalili su na bazi vlastitog iskustva dali preporuke za ispitanike koji se osamostaljuju, među kojima su izdvojene da budu strpljivi, da nauče sa novcem i da štede; da jačaju samopouzdanje i iskoriste sve prilike koje se nude; da misle dugoročno a ne samo kratkoročno i da budu istrajni u svemu što rade; da ne propuštaju ni jednu radionicu koja im se pruža; da prihvate svaki savjet od osoba koje im žele pomoći; da vjeruju u sebe i svoje mogućnosti jer najčešće mogu uraditi više i bolje nego što misle; da se ne oslanjaju na okolinu previše i da rade što više stvari koje ih čine sretnim.
Analiza CRS-a je pokazala da podrška mladima koji napuštaju sistem javne brige nije sistemski riješena jer ne postoje smjernice koje bi mladima koji su u različitim oblicima javne brige na ujednačen način pomogle da se lakše snađu i usmjerile ih na pravi put što ukazuje na veliku potrebu da se naprave smjernice i upute za mlade, da se umreže pružaoci usluga, vladine i nevladine organizacije s ciljem kreiranja adekvatnih mjera i programa podrške mladima.
Iako u Kantonu Sarajevo postoje određeni programi za zapošljavanje i finansiranje podstanarstva koji su namjenjeni mladima bez roditeljskog staranja, pozivi za apliciranje za ove programe često nisu vremenski usklađeni sa vremenom kada mladi završavaju školovanje.
U budućnosti bi pozivi za apliciranje za zapošljavanje i finansiranje podstanarstva trebali bi ostati otvoreni dok se ne utroše sredstva predviđena za ovu svrhu.
Također, mladi su naveli da bi se za njih trebale organizirati radionice koje će ih obučiti kako da pronađu stan, napišu CV, apliciraju za zaposlenje i da razviju vještine koje su potrebne da bi mogli samostalno da žive. Radionice bi trebale da budu dostupne za sve mlade bez obzira u kojem obliku brige se nalaze, stoji u analizi
nakon provedene ankete.
Da, djeca iz doma se boje samostalnosti jer gube sigurnost
I socijalna radnica Amra Viteškić Iz Centra za socijalni rad kantona Sarajevo naglašava da je za mlade koji kao djeca bez roditeljskog staranje izlaze iz sistema socijalne brige stanovanje veli problem.
– Djeca se boje samostalnosti i izlaska iz sistema jer misle da time gube sigurnost koju su imali kroz svoje odrastanje u domovima ili hraniteljskim porodicama, ali mi ih ne napuštamo dok nismo sigurni da su sasvim samostalni – prema potrebi možemo uključiti neke druge organizacije, a i privatno se potrudimo da im pomognemo. Pojedine mlade osobe koje izlaze iz sistema posjeduju vlastitu nekretninu i tu nam je jako važan partner CRS koji može pomoći da se te nekretnine opreme za život. Za one koji nemaju tu sreću – možemo plaćati podstanarstvo neko vrijeme, resorno Ministarstvo u KS je potpisalo sporazum sa SOS selima da im daje određena sredstva za podstanarastvo za neke od mladih koji izlaze iz sistema, a i pojedine opštine nalaze stanove koje im ustupaju na dugoročno korištenje, Ilidža je već obezbjedila 2 ili 3 stana, slično rade i druge opštine. Ovo kako radi SOS je model koji primjenjuju u Češkoj i Austriji i rezultat je razmjene iskustava. Mislim da mogu reći da se briga o djeci bez roditelja podiže na viši nivo – ranije su se djeca mnogo teže snalazila, a sada imamo vrlo uspješnih mladih ljudi poput jednog našeg štićenika koji je magistrirao, objavio knjigu… – kaže Viteškić.
Da bi mladima olakšali ulazak u osamostaljenje, UDMI je u okviru CRS-ovog projekta Korak provelo projekat Gdje izlaziš u okviru kog su kreirali dvije publikacije za mlade – informator za mlade koji izlaze iz sistema brige s odgovorima na sva pitanja koja se otvaraju pred njima kada počinju samostalan život i priručnik za mentore za djecu bez roditeljskog staranja. Sada rade i na jačanju Udruženja.
– Mi ne želimo da bilo ko bude mentor djeci bez roditelja, nego da znamo ko su ti ljudi. Sada jačamo kapacitete udruženje, imamo treninge za najuži tim, učimo pisati projekte i drugo što je potrebno da Udruženje bude od koristi članstvu. Sada, uz Sarajevo, otvaramo i podružnice u Mostaru i Tuzli kroz koje ćemo obezbjediti psihološku podršku, logopede, koji su stvarno potrebni… Suština je da želimo našem članstvu biti desna ruka i da se oni osjećaju sigurno. S tim nam pomaže CRS, dobili smo i automobil i sada je mnogo lakše raditi – kaže Kovačević.
A Federacija i drugi nivoi vlasti…
S nivoa Federacije BiH ministar za rad i socijalnu brigu Adnan Delić pojašnjava da je pitanje mladih koji napuštaju sistem socijalne brige jedno od najosjetljivijih socijalnih pitanja na koje ne mogu odgovoriti samo jedan resor i samo jedan nivo vlasti.
– Mi nemamo poseban zakonski osnov koji bi u potpunosti regulisao ovu oblast, ali smo kroz nacrt Zakona o socijalnim uslugama prvi put prepoznali ove mlade kao zasebnu kategoriju korisnika koji imaju pravo socijalne usluge, prvenstveno na stručnu podršku, savjetovanje, planiranje osamostaljenja i usluge koje im pomažu da prebrode tranziciju iz sistema institucionalne brige u samostalni život. Oni su prepoznati i u Strategiji razvoja Federacije BiH za period 2021–2027. kao skupina izložena visokom riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, a glavni elementi strateške podrške uključuju prevenciju institucionalizacije i deinstitucionalizaciju, jačanje kapaciteta centara za socijalni rad i standarda socijalnih usluga, osnaživanje lokalnih jedinica samouprave, uvođenje društvenog preduzetništva i novih modela podrške za ranjive pojedince/stambene projekte u zajednici, te Zakon o hraniteljstvu i programe stručne podrške – kaže Delić.
Napominje i da Federalno ministarstvo rada i socijalne politike kroz postojeće zakonske i strateške okvire prepoznaje ove mlade kao korisnike prava na socijalne usluge.
– U nacrta novog Zakona o socijalnim uslugama mladi koji napuštaju sistem javne brige prepoznati su kao posebna i ranjiva kategorija kojoj je potrebno osigurati kontinuiranu, stručnu i personaliziranu podršku prilikom osamostaljivanja. Zakon definiše obavezu izrade individualnog plana tranzicije za svakog mladog čovjeka koji se priprema za izlazak iz doma ili hraniteljske porodice, što uključuje profesionalno usmjeravanje, savjetovanje, razvoj životnih vještina, osiguravanje privremenog smještaja, psihosocijalnu podršku, te povezivanje s tržištem rada i obrazovnim institucijama. Međutim, realizacija ovih prava i usluga ne može se osloniti isključivo na jedan resor ili jedan nivo vlasti. Socijalna zaštita u Federaciji BiH organizovana je kao podijeljena i zajednička nadležnost između Federacije, odnosno federalnih ministarstava, kantona ili kantonalnih ministarstava i lokalnih zajednica i upravo tu moramo doći do tačke u kojoj svaki nivo vlasti mora preuzeti odgovornost u okviru svojih zakonskih obaveza, umjesto da se odgovornost prebacuje s jednih na druge – naglašava Delić.
On podsjeća da Federacija ima ulogu krovnog zakonodavca i strateškog usmjerivača, da su kantoni odgovorni za implementaciju zakona, organizaciju i finansiranje socijalnih usluga, uključujući timove koji će raditi sa mladima u tranziciji, a općine i gradovi trebaju osigurati lokalne servise, saradnju sa nevladinim sektorom, stanovanje uz podršku, programe zapošljavanja, mentorsku i psihološku podršku, kao i uključivanje zajednice u proces integracije mladih.
Naglašava da Ministarstvo kroz javne pozive omogućava da pružatelji socijalnih usluga, kao što su nevladine organizacije i institucije, apliciraju sa programima podrške za ovu ciljanu skupinu, ali i da podstiče razvoj usluga u samim domovima i u hraniteljskim porodicama uključujući učenje praktičnih vještina i pripremu za tržište rada još tokom boravka u sistemu jer je to ono što je uočeno kao jedan od faktora koji utječu na kvalitet osamostaljivanja svake mlade osobe pojedinačno.
