Prema informacijama s kojima raspolažemo, protiv samog Džakule do sada je podneseno oko 25 krivičnih prijava tokom njegova dva i po direktorska mandata na čelu državnih carina. Međutim, zbog političko-pravosudne zaštite iza koje stoje lider HDZ-a Dragan Čović i ranije nekadašnji zamjenik direktora SIPA-e Đuro Knežević te državna tužiteljica Gordana Tadić (iza koje su ostali recidivi zaštite u Tužilaštvu), Džakula još nikada nije procesuiran, uprkos velikom broju istraživačkih priča u kojima je dokazana njegova korupcija
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine godinama drži „predmete u radu“ protiv nekadašnjeg dugogodišnjeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH Mire Džakule i svjesno ne provodi i ne završava istrage, pri čemu veliki dio od oko 25 krivičnih prijava podnesenih protiv ovog stranačkog funkcionera HDZ-a unazad desetak godina stoje ne dnu tužilačkih ladica.
S tim u vezi predstavljamo vam eklatantni primjer nerada pravosudnih struktura i zaštite koje ovaj odani Čovićev kadar ima u državnom tužilaštvu, piše Valter.
Zamajavanje i dezavuiranje javnosti
Naime, još u ljeto prošle godine protiv Džakule i njegove dugogodišnje prisne i najbliže saradnice Jelene Majstorović (bivše šefice Grupe za sprečavanje krijumčarenja u UIO BiH, uhapšene u akciji SIPA Brand 4 prije dvije godine) podnesena je jedna od najobimnijih krivičnih prijava, no od tada do danas ni po tom pitanju ništa nije urađeno.
Portparolu Tužilaštva BiH Borisu Grubešiću i samom Tužilaštvu još smo prije devet dana uputili jednostavna pitanja koja su glasila:
- Da li je Tužilaštvo BiH formiralo predmet na osnovu krivične prijave podnesene 27.06.2024., a koja ozbiljno kompromitira Džakulu i Majstorović, i u kojoj su opisana ozbiljna krivična djela?
- U kojoj je fazi istraga, i kad bi mogla da bude okončana?
- Da li će ovaj predmet biti uvezan sa ostalim predmetima, odnosno ostalim krivičnim prijavama koje su protiv Džakule i Majstorović podnosili predstavnici sindikata UIO, kao i inspektori SIPA-e?
Međutim, Grubešić nam je u poslovično šeretskom maniru u više navrata ponovio „kako skuplja odgovore od tužitelja jer ima više pitanja“, da bi nam nakon devet dana poslao odgovor koji glasi:
– Kao što smo i ranije odgovorili, predmeti za koje se interesirate su u radu, kada budu donesene tužiteljske odluke, javnost će biti informirana.
Stoga javnost ima pravo da zna sve detalje prijave u kojoj su opisana krivična djela što ih je ova dvojka počinila u periodu između 2013. i 2023. godine.
Ogroman broj dokaza
Nju su, prema dokumentaciji koja je u posjedu Valtera, sadašnji i bivši predsjednici Sindikata UIO BiH Predrag Jelača i Mehmedalija Osmić podnijeli Tužilaštvu BiH 27. juna 2024.. U obimnom materijalu i kroz veliki broj dokaza: naredbi, rješenja i drugih izvršnih dokumenata koje je potpisivao Džakula, do u detalje je pojašnjeno na koji su način Džakula i Majstorović zloupotrebljavali položaj i ovlasti, trgovali uticajem i kako je Majstorović primala nagrade koje je „sređivao“ Džakula, ili imala „drugi oblik koristi“.
Sve je trajalo od 4. marta 2013. godine, kada je Džakula nezakonito zaposlio ranije osuđivanu Jelenu Majstorović (pravosnažno osuđena 2005. za otuđivanje 75.000 KM iz filijale NLB banke u Prnjavoru, op.a.), nakon što je s prosjekom 2,5 završila gimnaziju u Prnjavoru, pa do trenutka njegove smjene u junu 2023. godine.
Tokom tih deset godina, Džakula je kontinuirano i svaki puta protuzakonito Jeleni Majstorović produžavao ugovore u radu, istovremeno čineći sve da joj pogoduje u „karijeri“ tako što je ekspresno od nekvalificirane službenice sa SSS napredovala do fakultetske i jedne od najpotentnijih pozicija u UIO – šefice Grupe za sprečavanje krijumčarenja u Regionalnom centru Banjaluka (na kojoj je u akciji SIPA Brand 4 i uhapšena u decembru 2022.).
U istom tom periodu, kako se navodi na više mjesta u krivičnoj prijavi, Džakula je Majstorović nagrađivao dodacima na platu, odnosno isplatama plate na osnovu „prekovremenog rada“ (sve skupa sedam puta), istovremeno joj dajući odriješene ruke da se obračuna sa svim obrazovanim i stručnim kadrovima unutar Grupe koji su predstavljali zapreku njenom napredovanju i karijeri.
– Sve vrijeme svog mandata u kontinuitetu, od dana izdavanja prvog ugovora o radu 26.02.2013. godine, pa do svoje smjene 15.06.2023, direktor Miro Džakula je Jeleni Majstorović nezakonito produžavao ugovore o radu na radno mjesto suradnik za suzbijanje krijumčarenja sa SSS u Grupi za suzbijanje krijumčarenja RC Banjaluka, iako takvo mjesto uopšte nije bilo sistematizovano, nezakonito joj kao zaposleniku izdavao rješenja o internom premještaju na radno mjesto državnog službenika sa VSS, nezakonito joj izdavao naloge za postupanje, nezakonito izdavao rješenja kojim je odobravao da Jelena Majstorović obavlja poslove državnog službenika sa ovlaštenjima radi ‘sticanja iskustva’ sa VSS jer je u međuvremenu Majstorović došla u posjed diplome za Univerziteta za poslovnu ekonomiju iz Banjaluke, da bi je na kraju rješenjem bez konkursa privremeno postavio na mjesto šefa Grupe za suzbijanje krijumčarenja, iako imenovana nikada nije ispunjavala uslove za ta radna mjesta, niti je imala potrebno obrazovanje, stručna i profesionalna znanja, kao ni radno iskustvo na poslovima sa posebnim ovlaštenjima, i još je pravosnažno osuđivano lice – navode predsjednici Sindikata u krivičnoj prijavi.
Kako se Džakula i Majstorović “ne poznaju dobro”
Dalje dodaju kako sve navedene i dokumentovane činjenice predstavljaju zloupotrebu položaja i ovlasti, nesavjestan rad u službi i trgovinu uticajem, „koju su u kontinuitetu godinama činili direktor Džakula i zaposlenica Majstorović“ na štetu svih ostalih državnih službenika i ovlaštenih lica koje su bespotrebno premještali, smjenjivali i degradirali na druge pozicije i druge organizacione jedinice, po zahtjevima same Jelene Majstorović koja je to tražila i zahtijevala od direktora, a on joj sve to nezakonito omogućavao i udovoljavao.
Dalje su u krivičnoj prijavi napisanoj na 14 strana detaljno i na primjerima pojašnjena i opisana krivična djela što su ih činili Džakula i Majstorović tokom direktorovog desetogodišnjeg pogodovanja u karijeri ove uposlenice koja je u nekim ranijim sporovima s autorom ovog teksta (od kojeg je pravosnažno izgubila prvu tužbu u rodnom Prnjavoru, a druga je upravo u toku) u svojim dopisima tvrdila da Džakulu „ne poznaje dobro“, jednako kao što je to tvrdio i sam Džakula.
Kako se nikad nisu najbolje upoznali najbolje svjedoče sami dokumenti koje objavljujemo, pričajući vlastitu priču o trgovini uticajem i korupciji.
Jedan od primjera međusobnog nepoznavanja je i Džakulino izdavanje čak osam Ugovora o radu za Jelenu Majstorović (u perodu 4. mart 2013. – 31. oktobar 2014.), i to na radno mjesto koje ne postoji!
Svoju ulogu u grubom kršenju zakona i krivičnim djelima koja je ova dvojka činila, prema navodima iz prijave, imala je i Agencija za državnu službu (ADS) BiH, kojom je u to vrijeme rukovodio Neven Akšamija.
Naime, 20. aprila 2018. ADS je po provedenom konkursa izdala Rješenje broj: 03-34-2-849-57/17, kojim Jelenu Majstorović postavlja na mjesto državnog službenika – stručnog saradnika/inspektora u Grupi za reviziju i kontrolu Odsjeka za poreze RC Banjaluka (s početkom 1. maj 2018.), iako nije ispunjavala niti je mogla da ispunjava uslove s obzirom da je krivično osuđivana pred Osnovnim sudom u Prnjavoru 2005. godine za pronevjeru 75.000 maraka iz NLB banke.
Šta se čeka s optužnicom u aferi “Brend 4”
Također, ADS je 12. juna 2020. drugi put izašla u susret Džakuli i Majstorović, izdajući Rješenje broj: 03-34-2-1305-26/19, kojim je kao državnog službenika postavlja od 15. juna 2020. na radno mjesto šef Grupe za sprečavanje krijumčarenja i prekršaja u RC Banjaluka, čime su, kako je navedeno u krivičnoj prijavi, „obesmislili zakoniti izbor najstručnijih i najobrazovanijih kadrova na najbitnije pozicije od najvećeg javnog i društvenog interesa“.
U krivičnoj prijavi se dalje navodi da Samostalni sindikat državnih službenika i uposlenika UIO BiH posebno upozorava kako Jelena Majstorović, iako i dalje suspendovana te protiv nje Tužilaštvo BiH više od dvije godine vodi istragu u aferi Brend 4 (pri čemu se postavlja pitanje zašto do sada nije podignuta optužnica), i dalje ima negativan uticaj na kadrovsku politiku i ostala dešavanja u UIO preko dugogodišnjeg poznanika iz Prnjavora Gorana Marinkovića (inače kuma novog direktora Zorana Tegeltije), novog šefa Odsjeka za carinske poslove i sive eminencije u sjedištu Uprave, „s kojim je i ranije godinama blisko sarađivala i imala veliki uticaj zahvaljujući direktoru Džakuli“.
I samom državnom tužiocu koji bi trebao da radi na ovom predmetu (a to je već složeno pitanje gdje se nalazi ovaj „predmet“) istraga bi trebalo da bude umnogome olakšana zbog obimne dokumentacije i dokaza koje je dobio, ali i same činjenice da je protiv ove dvojke, a posebno protiv Džakule, u prethodnih desetak godina podnesen velikih broja krivičnih prijava od strane inspektora SIPA-e, ali i iz same UIO.
Kako smo već naveli, protiv samog Džakule oko 25 tokom njegova dva i po direktorska mandata na čelu državnih carina. Međutim, zbog političko-pravosudne zaštite iza koje stoje lider HDZ-a Dragan Čović i ranije nekadašnji zamjenik direktora SIPA-e Đuro Knežević i državna tužiteljica Gordana Tadić (a danas prema medijskim napisima i tvrdnjama više izvora tužiteljica Vedrana Mijović), Džakula još nikada nije procesuiran, uprkos velikom broju istraživačkih priča u kojima je dokazana njegova korupcija.
Nakon serijala posljednjih tekstova Valtera tokom prošle godine i Džakula je odlučio da u klasičnom SLAPP postupku protiv autora ovog teksta pokuša da zaustavi istraživačke priče Valtera o njegovoj umiješanosti u korupciju i sticanju enormnog bogatstva unazad dvadesetak godina.
