I dok na jednoj strani svjedočimo sistematskom gušenju prava i sloboda govora i organizovanja, na drugoj strani vlast se priprema na donošenje zakona kojim bi sebe dodatno zaštitila od odgovornosti za svoje političko djelovanje, pa se pred poslanicima Narodne skupštine RS nalazi Nacrt zakona o imunitetu kojim „predsjednik, potpredsjednici i ministri u Vladi RS, nisu krivično odgovorni za bilo koji postupak koji su izvršili u okviru svojih nadležnosti, niti za to mogu biti privedeni“
Piše: Gordana KATANA
Od stupanja na snagu Izmjena i dopuna Krivičnog zakonika Republike Srpske u avgustu ove godine, kojima se u krivično zakonodavstvo ovog bh. entiteta vraća verbalni delikt, podneseno je najmanje 27 krivičnih prijava za klevetu.
Okružno javno tužilaštvo (OJT) Banjaluka zaprimilo je 21 krivičnu prijavu za krivično djelo klevete, uz koje se i četiri prijave odnose na krivično djelo iznošenja ličnih i porodičnih padataka, te jednu krivičnu prijavu za krivično djelo iznošenja ličnih i porodičnih podataka.
U jednom predmetu u OJT Banjaluka donesena je naredba o neprovođenju istrage.
U istom periodu Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini zaprimilo je pet krivičnih prijava za krivično djelo klevete koja se odnose na predmete prijavljene u Bijeljini i u Područnoj kancelariji u Srebrenici.
I po babi i po stričevima
Iz oba OJT-a saopšteno nam je da se svi predmeti nalaze u fazi istrage. Ostala dva Okružna javna tužilaštva kojima smo poslali iste upite (Istočno Sarajevo i Trebinje), nisu nam odgovorila.
Koliko će pak navedenih krivičnih prijava rezultirati podizanjem optužnice u ovom trenutku je nezahvalno predviđati, smatra jedan od najiskusnijih banjalučkih advokata Jovan Čizmović.
„Uzimanje u rad znači samo da su krivične prijave proslijeđene određenom tužiocu/tužiocima ‘da ih pročitaju’. U ovoj fazi, kako to slijedi i iz odredbi Zakona o krivičnom postupku, tužilac nije u obavezi da tuženog o tome obavijesti“, pojašnjava Čizmović. U slučaju da je više osoba podnijelo po istom osnovu odvojene krivične prijave, predlaže se postupajućem tužuioci spajanje postuka, navodi Čizmović.
Idetično mišljenje ima i banjalučka odvjetnica Jovana Kisin Zagajac. Ko će se sve naći na „optuženičkoj klupi“ zbog osnovane sumnje da je drugu osobu/osobe „oklevetao“ ili iznosio o njima lične ili porodične podatke – znat ćemo kada budu podignute prve optužnice.
No, cilj zakonodavca je postignut – utjerivanje straha od krivičnog gonjenja zbog javno izrečenih stavova, zbog čega je bh. entitet RS duboko zagazio u prostor institucionalnog gušenja ljudskih prava i sloboda i ograničavanja slobode javne riječi.
Kisin Zagajac podsjeća da je javno iznošenje stavova i mišljenja (putem medija, istupa na debatama, radiju ili televiziji) samo kvalifikovani/teži oblik vršenja krivičnog djela klevete, no dovoljno je da se određeno mišljenje iznese i u užem krugu ljudi, na bilo kojem mjestu, pa da onaj ko je svoj stav iznio bude krivično gonjen za klevetu.
Đorđe Vujatović, novinar web portala Gerila, kaže da broj do sada podnesenih krivičnih prijava nije iznenađujući jer je veliki broj osoba iz javnog života već pri najavi donošenja izmjena Krivičnog zakonika RS davao izjave da jedva čekaju da zakon bude usvojen.
„Vjerujem da nisu sve krivične prijave podnesne protiv medija/novinara, nego da tu ima i prijava zbog statusa iznesenih na društvenim mržama ili drugim mjestima. Ovo nije zakon koji se tiče samo medija, nego zakon koji se tiče svh oblika gušenja slobode govora i iznenađen sam iskreno da nema više prijava, jer je jasno da je javni život veoma zatrovan“, ističe Vujatović.
Ukoliko dođe do prvih presuda, kriminalizacija klevete, kada je riječ o slobodnom radu novinara, i te kako bi mogla za posljedicu imati i cenzuru i autocenzuru. Vujatović podsjeća da mediji kada „iznose lične i prodične prilike i podatke“ čine to u okviru istraživačkg rada koji se odnosi na nepotizam i korupciju, pa je pitanje hoće li u strahu od krivičnog progona biti spremni tim se temama baviti. A to, nužno, povlači i autocenzuru.
Tokom javne rasprave koja je prethodila usvajanjem izmjena KZRS, pravni eksperti su upozoravali da je kleveta već bila regulisana u građanskom postupku i da je, kada je u pitanju njena kriminalizacija, riječ o retrogradnom procesu.
Strah da će KZ biti zloupotrijebljen leži i u činjenici nedvojbeno velikog nepovjerenja građana u bh. pravosuđe. Svjedoče to i primjeri iz postupaka koji su zbog klevete vođeni shodno odredbama o Zakonu o parničnom postupku RS.
Tako je odgovornosti za klevetu oslobodio predsjednika RS Milorada Dodika po tužbi voditeljice ureda fondacije Freidrich Ebert u Banjaluci Tanje Topić koji ju je, bez ijednog dokaza, nazvao stranim agentom.
Od odgovornosti za klevetu je oslobođen i novinar Danijel Simić po tužbi UG Oštra nula, jer postupajući sudovi u prvostepenom i drugostepenom postupku , iako su konstatovali da je svojim pisanjem oklevetao Oštru nulu, smatrali su da time nije nanio štetu časti i ugledu ove organizacije.
Institucije RS i dalje primaju donacije iz stranih izvora
Na drugoj strani, svojevremeno je donesena presuda protiv bivšeg predsjednika SDS-a Mladena Bosića te kazna plaćanja odštete zbog nanošenja duševne boli Miloradu Dodiku.
A ovo su samo neki od primjera kako zakon za sve u RS-u nije jednak.
Kriminalizacija klevete samo je prvi korak kojim vlast Republike Srpske najmerava stati u kraj bilo kojoj vrsti javnog angažmana koji ne korespondira sa njenom politikom. Nakon gušenja slobode javne riječi na red su došle i organizacije civilnog društva kroz Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija.
I to je još jedan eklatantan primjer kako zakonodavac namjerava suprotno brojnim međunarodnim konvencijama koje štite slobodu organizovanja i javnog djelovanja, te ustavima i RS i Bosne i Hercegovine vršiti diskriminaciju. Jer, pod lupom zakona trebale bi se naći samo one organizacijecivilnog drušva koje se djelimično ili u cijelosti finansiraju iz stranih izvora. I kao da to nije dovoljno, takve organizacije bi se morale registrovati kao „agenti stranog utjecaja“.
Vlast tvrdi da se time želi osigrati transparentost rada i finanisranja takvih NVO, svjesno prenebjegavajući činjenicu da je rad istih u cijelosti transparentan i da sve svoje novačne tokove moraju voditi u skladu za zakonima RS iz oblasti finansija i poreskom politikom.
Ministar za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje RS Željko Budimir kazao je da je cilj zakona da se nevladinom sektoru onemogući političko djelovanje i politički utjecaj na društvene procese. Ali kako zakon ne precizira šta se pod „političkim utjecajem“ podrazumjeva, NVO sektor moći će se baviti tek uskim krugom rada, ili da cijelu stvar karikiramo, zaštitom ptica selica, horskim pjevanjem i pletenjem narodnih motiva.
Ono što je zanimljivo, donacije koje Vlada RS, njene institucije i lokalne zajednice primaju iz stranih izvora pri tom se ne smatraju mogućim političkim utjecajem na iste.
Posljednji primjer je star tek nekoliko dana, a riječ je o donaciji USAID-a Gradu Trebinje za program samozapošljavanja u visini od 50.000 KM. Ili podatak, da se vratimo u prošost, da je samo od USAID-aentitet Republika Srpska od 1995. godine dobila grantove u visini 600 miliona eura! Pa se postavlja pitanje ko je ovdjue strani plaćenik, domaći izdajnik, agent stranog utjecaja?
Bude li usvojen i ovaj zakon, Republiku Srpsku čeka i muk i mrak, jednom riječju, puna kontrola svih oblika kritičkog i analitičkog propitivanja i politike i društvenih odnosa.
No, vlast evidentno nema namjeru na tome stati. Stoga se priprema i zakon o medijima, u namjeri, kako je pojašnjeno, regulacije medijskog prostor u RS-u. Novinari su složni da medijsku scenu treba urediti, ali je ključno pitanje kako to učiniti a da se dodatno ne nametnu propisi koji bi ograničili njihov rad. Sastanci savjetodavne grupe koju je oformila Vlada nisu rezultirali nikakvim konretnim prijedlozima kako ovu oblast zakonski urediti.
Vlast šebe štiti od krivičnog gonjenja
Sandra Gojković Arbutina, glavna urednica Nezavisnih novina, kao članica savjetodavne grupe za nacrt novog zakona o medijima, navela je da je na prvom sastanku medijska zajednica bila razjedinjena i neusaglašena oko same vlasničke strukture medija. Najveći je otpor postajao u definisanju medijskog vlasništva, jer je dio predstavnika provladinih medija protiv navođenja vlasničke strukture.
„Nijedna institucija, niti jedan vladin sektor nije zadužen za medije, niti vladaju zadanom materijom. Uopšte se ne zna ko će da napiše novi Nacrt zakona, jer Ministarstvo pravde više ne želi da učestvuje u tome“, kaže Gojković Arbutina.
Neki od mogućih zakonskih članova, koji će se naći u novom nacrtu zakona, su da nevladine organizacije ne mogu biti osnivači medija, ili da se osniva fond za medije i registar za medije. Ukoliko se i napravi registar medija – on bi uveo dodatna ograničenja gdje pojedini mediji ne bi mogli da imaju pristup institucijama.
Vlada RS pokušava da vruć krompir prebaci u ruke medijske zajednice nudeći joj da sama pripremi nacrt ovog zakona. No onaj dio medija koji ozbiljno promišlja ovu tematiku svjestan je da je za takav zadatak u stručnom smislu potkapacitiran.
Druga, utemeljena bojazan je da bi se amandmanskim djelovanjem vladajuće većine u Narodnoj skupštini RS zakon mogao izmjeniti na štetu medijske zajednice, koja nakon toga ne bi imala više manevarskog prostora za bilo kakve prigovore, žalbe i intervencije na usvojeni sadržaj.
Retroaktivno važenje zakona
I dok na jednoj strani svjedočimo sistematskom gušenju prava i sloboda govora i organizovanja, na drugoj strani vlast se priprema na donošenje zakona kojim bi sebe dodatno zaštitila od odgovornosti za svoje političko djelovanje.
Pred poslanicima Narodne skupštine RS se nalazi naći Nacrt zakona o imunitetu.
Prema predloženim odredbama, „predsjednik Republike Srpske, potpredsjednici Republike Srpske i ministri u Vladi RS, nisu krivično i građanski odgovorni za bilo koji postupak koji su izvršili u okviru svojih nadležnosti, niti za to mogu biti privedeni. Ukoliko se protiv njih takav postupak i pokrene, imaju pravo da se pozovu na imunitet“.
Shodno odredbama važećeg Zakonu o imunitetu RS-a, članovi izvršne vlasti, predsjednik i potpredsjednici RS bili su zaštićeni samo od građanske parnice, ali ne i od krivične.
No, ono što posebno treba potcrtati jeste retroaktivno važenje zakona, te bi se sve navedene osobe, ukoliko je protiv njih pokrenut krivični ili parnični postupak, počevši od 1. avgusta 2021. godine mogla pozvati na imunitet. Ovaj datum je bitan jer je toga dana na dužnost visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH stupio Christian Schmidt.
„Nacrt zakona štiti akte Narodne skupštine Republike Srpske da bi mogli biti sprovođeni, a ne pojedinca ili ličnosti. Mi koji ih izglasavamo imamo imunitet, a oni koji ih sprovode u ovom momentu takav imunitet nemaju“, ustvrdio je Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine RS.
Problem je samo što je u tvrdnju o potrebi zaštite institucija i njenih akata, a ne pojedinaca, teško povjerovati jer se zakon donosi u vrijeme početka suđenja Miloradu Dodiku pred Sudom BiH po optužnici koja ga tereti za nepoštivanje odluka visokog predstavnika.
(Valter portal)
