Zastupnik Slovenačkog Pokreta Sloboda u Evropskom parlamentu direktno i otvoreno kritikuje poteze EU, SAD, te posebno visokog predstavnika u BiH
Razgovarala: Rubina ČENGIĆ
INTERVIEW: Pratite događaje u BiH koji se smjenjuju nevjerovatnom brzinom s vrlo neizvjesnim krajem: kleveta proglašena krivičnim djelom, LGBTIQ+ aktivisti protjerani iz Banjaluke, dogovori oko formiranja Vlade FBiH… Kako uopšte vidite situaciju u BiH? Da li EU može pomoći i ako može – kako i zašto ne pomaže ili mi u BiH to ne vidimo? Da li ste uopšte zadovoljni radom Evropske komisije u BiH?
Grošelj: EU je željela da nakon ovog pokušaja dogovora između Kosova i Srbije, a to je sada sigurno krah, krene u stabilizaciju situacije u BiH. No, pokušaj dogovora između Srbije i Kosova je fijasko. Nemamo nikakav ugovor ili sporazum. Samo obećanja i najavu da će neke stvari biti umetnute u proces proširenja EU na Srbiju. Ali nemamo ni garancije da će se dogovoreno i desiti. Vjerujem da će EU sada mijenjati odnos prema BiH, ali je pitanje kako spriječiti da ovo što se desilo između Srbije i Kosova nema negativne konsekvence za BiH. EU, ali i SAD moraju da preispitaju svoju politiku prema BiH jer se sada previše fokusiraju na pojedine političke partije i lidere, a ono što bi trebali da rade jeste da insistiraju na provedbi 8 ili 14 tačaka jer će te reforme promijeniti cijeli koncept politike u BiH. I zato i postoji toliki otpor političara u BiH prema tome. EU i SAD moraju da igraju veoma aktivnu ulogu. I to ne samo komesar za proširenje koji je sada dio problema, a ne dio rješenja. To je politička realnost Evropske unije danas. Moramo se više angažovati oko svih resora u BiH – i pravosuđa i energetike i drugih, i da imamo ljude koji će biti odgovorni da prate proces proširenja na zapadnom Balkanu. To nam treba i za BiH i za Srbiju. To bi bio proces u kom bismo došli do direktnih promjena što bi onda pokrenulo proces dubljih političkih promjena, ali tu je sada visoki predstavnik Christian Schmidt. Njegove odluke su u cjelini bile pogrešne, nejasno je šta on planira da radi u budućnosti. Jer se iz svega što je do sada radio ne vidi da ima jasan plan. Tu EU može da odigra važnu i aktivnu ulogu.
Javni tužitelj u BiH
INTERVIEW: Kakvu, na koji način?
Grošelj: Može da djeluje u dva pravca. Jedan je da bi zemlje članice mogle preko twining programa da pomognu tako da pošalju ljude iz svojih ministarstava u BiH da na svim nivoima vlasti pomognu pri izradi potrebnih zakona. Ti akti bi išli u političko odlučivanje. Imali bismo konkretne prijedloge zakona kakve BiH treba prema tih 8 ili 14 tačaka o kojima sada razgovaramo. Drugi je da se politike i mehanizmi koje imamo u EU, kao što je naprimjer javni tužitelj, uspostave u BiH. Javni tužitelj bi se u početku bavio samo raspolaganjem evropskih sredstava, ali bi se to kasnije moglo primijeniti i na druge oblasti. Potom bi mogli raditi na usaglašavanju energetskih i drugih politika i da se BiH tako integrira u EU. Pitanja jesu migracije, privredna saradnja, ekonomija, što više integriranja BiH u EU, zajednički nastupa na tržištu… Sve se to može primijeniti ukoliko je BiH spremna da ulazi u širi evropski kontekst i onda je proširenje samo formalni čin na kraju procesa koji traje više godina.
Schmidt i njegove odluke
INTERVIEW: Rekli ste da djeluje da Visoki predstavnik u BiH nema jasan plan. Bili ste u BiH, razgovarali s ključnim akterima međunarodne zajednice i kako vidite ulogu OHR-a, ambasade SAD, Evropske komisije? Da li je BiH prekomplikovana ili je samo manje važna nego ljudi koji žive u BiH misle o sebi ili možda ovdašnji problemi uopšte nisu veliki? Nazirete li buduće korake?
Grošelj: Mislim da se Amerikanci previše fokusiraju na traženje rješenja samo za jedan problem, a to je sada Vlada FBiH koja zaista jeste problem, ali ga treba gledati u širokom kontekstu BiH, ali i regije zapadnog Balkana. Schmidt sada nastoji da obezbjedi formiranje svih struktura vlasti. Ali bi se mi kao međunarodna zajednica trebali pitati da li ta struktura vlasti srednjoročno i dugoročno doprinosi stabilizaciji BiH ili ciljevima koje smo postavili i koje ima BiH sa svog stanovišta. Za mene kao zastupnika u evropskom Parlamentu BiH treba da ide u pravcu razvoja baziranog na vrijednostima i principima koji važe u EU. Jer cilj je, tako barem kažu bh. političari, da BiH uđe u EU. E, sada je pitanje da li Schmidtove odluke doprinose takvim ciljevima. Bojim se da ne, jer su dosadašnje odluke doprinijele da etničke i druge podjele, pa i segregacija, ojačaju. Možda ne sada ili za vrijeme ove vlade, ali se bojim da ćemo s narednom vladom dobiti trend suprotan onome što smo željeli da postignemo u BiH. Moja ideja je da su u BiH u fundamentu svih promjena građanska prava jer na tome je bazirana i EU. S tim da to ne znači da ta prava, kako kažu političari u BiH, isključuju druge identitete jer svako može biti građanin, ali i plav, crn, Bošnjak, Jevrej… šta god. Ono što je u BiH glavni izazov je kako izbalansirati ta identitete – građanska prava ili prava građana koja proizilaze iz Ustava BiH i Konvencija o pravima čovjeka, ono što je zacrtano u dokumentima EU i druge identitete poput nacionalnog, etničkog i drugih. Tu treba naći balans, ali polazište svih aktera jeste da se ti identiteti dopunjuju, a ne isključuju, to je važno. Ove odluke koje sada vidimo ne idu u tom pravcu.
Mislio sam da je Borjana Krišto predstavnica BiH
INTERVIEW: Ali i političari u BiH podržavaju taj „haos“ ili ne podržavaju balans.
Grošelj: Da! Sada međunarodna zajednica pravi neku politiku koja proizilazi iz stanja koje imamo u BiH i koje je loše što znači da ne možete dobiti dobar rezultat. Međunarodna zajednica u BiH mora da radi stalno i predano, a ne samo 2. oktobra, pa sada za nekoliko dana… Ne! Visoki predstavnik bi trebao da konstantno prati političke procese i političke partije i da interveniše kada imamo eksces jer on je mehanizam korekcije ispada koje sada ima Milorad Dodik ili neke druge partije. On treba svojim odlukama to da koriguju i da otvori prostor za politički proces, to je njegova funkcija. Sada u BiH imamo priču o vraćanju na “izvorni Dayton”, kako to kaže jedan moja kolegica u Parlamentu. Ali, Dayton je zaustavio rat, a stvari su se mijenjale od tada. Ko je 1995. godine znao da će BiH danas biti kandidatkinja za članicu EU? A to je sada nova politička realnost i kako ja vidim – OHR je onaj koji treba da uz pomoć međunarodne zajednice koriguje političke procese u BiH. Mi sada imamo jednu vrlo opasnu situaciju. Neki dan sam slušao gospođu Borjanu Krišto u Parlamentu EU koja je rekla da je ona predstavnica Hrvata, a ja sam mislio da je ona predstavnica BiH. I to pokazuje da smo mi više-manje još uvijek na istim pitanjima kao 1995. A tu su međunarodna zajednica, Amerikanci i EU s namjerom da pravimo neke promjene i da se taj politički proces u BiH mijenja. I sada svi čekaju tih 14 tačaka, a tačke uopšte nisu sve. One su proces jer one donose sve suprotne onome što želi velika većina političara u BiH.
INTERVIEW: Šta vi sada očekujete od visokog predstavnika? Ko uopšte stoji iza njegovih odluka ili politike? Ranije je to bilo Vijeće za implementaciju mira, ali sada se stiče utisak da nije tako?
Grošelj: Sada zaista počinju da se javljaju neke razlike u Vijeću za implementaciju mira, posebno nakon ovog s Kosovom i Srbijom.
Osim toga, ono što se događa poslije izbora, vlada na nivou države i razvoj situacije posebno s Vladom FBiH nije dobro. Željeli smo vlast u BiH, to je mislim bio cilj međunarodne zajednice da bi prevazišli blokade koje smo imali u prošlosti, ali sada su neke zemlje počele da se pitaju kuda to ide. Lično sam imao velike nade jer sam vidio da su unutra građanske partije. Bojao sam se samo da ih HDZ BiH ne “proguta”, jer su oni velika partija. Ali sada pratim i imam sve više dilema oko toga, a vidim da i neke zemlje-članice uočavaju negativne efekte poput migracija, izostanka borbe protiv organizovanog kriminala… Sve to sada ima negativan uticaj na zemlje članice, čak i one koje su pratile situaciju i zagovarale proširenje. Oni sada vide nove probleme koji utiču i na region i na unutrašnju politiku EU i nisu više tako sigurne da će ove promjene i Schmidtove odluke donijeti rezultate koje priželjkujemo. Pa kada sam slušao gospođu Borjanu Krišto nedavno ovdje u Parlamentu EU – dobio sam dojam, a razgovarao sam s nekim kolegama i oni misle isto, da ovo Vijeće ministara ne namjerava ne da provodi reforme, nego zagovara ustavne promjene, promjene izbornog zakona, jačanje pozicije jednog naroda… Niko do sada nije tako radikalno govorio u ovom Parlamentu, to je bilo nešto sasvim novo što je došlo iz BiH u evropski Parlament i zastupnici koji su bili tamo, a nisu iz Hrvatske, su bili jako iznenađeni jer se desilo ono čega smo se bojali. Sada se postavlja pitanje šta je cilj ovog Vijeća ministara BiH – 8 ili 14 tačaka i boljitak građana BiH ili politički dogovor da se realizuju neke vrlo određene stvari i da sve drugo ostane manje-više isto.
Predstavnici nekih zemalja se pitaju šta će biti rezultati tog procesa koji je sada počeo. Lično podržavam rješenje problema Vlade FBiH, volio bih vidjeti da je ta vlada i vlada na razini BiH rezultat jasnog političkog dogovora i kompromisa političkih snaga, ali sada imam osjećaj da se neke partije iz svojih razloga pokušavaju distancirati od tog procesa i mislim da tu Schmidt treba da odigra ulogu i da moderira između političkih partija, da im pomogne da nađu zajednički put.
OHR mora donositi jake odluke
INTERVIEW: Imate li pretpostavku kakva bi mogla biti ta odluka visokog predstavnika, i vi ste je pomenuli na početku razgovora, i koja će to politika biti?
Grošelj: Politika brzog formiranja Vlade FBiH, ali će ona za mene biti lakmus test: ako je trajna – onda je to ok, ali ako je jednokratna, samo za ovaj mandat – to je vrlo loše jer će time poziciju OHR-a, koja je sada dosta slaba, učiniti još lošijim, gubiće na političkoj snazi. OHR ne treba da donosi kratkoročne odluke, odluke koje u javnosti ostavljaju dojam da rješavaju jednu konkretnu situaciju, nego neke za dugo vrijeme i da se polako sučeljava s onim što se dešava u RS – novi zakoni o kleveti, napad na LGBT aktiviste, zakon o nevladinim organizacijama, a posebno zakon o imovini… OHR mora početi da donosi jake odluke i da ih implementira na terenu, a on to sada ne radi, nego se bavi političkim procesom u FBiH, a ne i u RS i to je pogrešno.
INTERVIEW: Nisu još donosili neke velike odluke, ali kakav utisak na vas ostavlja nova vlast na državnom nivou?
Grošelj: Pa rekao bih da su mnogo obećavali i mnogo govorili jezikom koji je blizak europskim političarima, ali na pitanja kako će sve to realizovati nismo dobili odgovor. Ovdje sam se naslušao lijepih riječi, ali sam i naučio da nije problem i usvojiti zakon, ali često jeste implementirati ga.
INTERVIEW: Rekli ste da je EU željela prvo da riješi problem između Srbije i Kosova – zašto je Kosovo toliko važnije od ljudskih prava i vladavine zakona u BiH, ako jeste, ili zašto je Srbija toliko važnija od BiH ili je možda ona važna i za samu BiH? Malo je zbunjujući odnos EU prema regiji – Srbiji za prva dva mjeseca 2023. godine dobila pomoć od milijardu eura u isto vrijeme dok se javno govori da se tamošnja vlast neprihvatljivo odnosi prema Rusiji i ratu u Ukrajini, a za BiH kandidatski status i pomoć od, čini mi se, 80 miliona eura – možete li to malo objasniti?
Grošelj: EU tu kreće iz prošlosti i uloge koju je Srbija imala na zapadnom Balkanu. Ideje je da će ona, ako je rasteretimo problema Kosova, ubrzano ići u demokratski razvoj i ubrzati pristupanja EU nego s otvorenim pitanjem Kosova. Lično mislim da je to pogrešan put i da treba učiniti da se unutrašnji politički prostor u Srbiji, ali i u BiH i na zapadnom Balkanu, demokratizira. Mislim da rješavanje problema koje pojedinačne zemlje imaju između sebe i proces njihovog približavanja EU ide ruku pod ruku. Rješavanje problema je važno, ali je važan i put ka EU i koje god rješenje da nametnemo – bez demokratizacije društva ono neće biti prihvaćeno. Pitanje između Srbije i Kosova je jako važno i mogli smo napraviti ugovor između njih o mirnoj koegzistenciji i riješiti najvažnija pitanja dok se Srbija unutar sebe ne demokratizira… Sjetićete se da je to i za vrijeme Zorana Đinđića bio plan – demokratizacija, pa onda Kosovo jer svako rješenje koje dođe mora biti prihvaćeno od društva, ali ako ono nije demokratizovano neće ga prihvatiti, imaće dvojbu da li je ono pravo, a ako do rješenja idete kroz demokratizacijski proces – društvo to može prihvatiti. Sada u Srbiji imamo problem koji će se otvoriti u cijeloj regiji, Viktor Orban to već radi, imaćemo to i u Albaniji, polako se pokazuje i u Republici Srpskoj i pitanje je kada će se preliti i u FBiH što znači da nam treba demokratizacija društava.
Sankcije za Dodika
INTERVIEW: Orban, Vučić – Srbija, Dodik – Republika Srpska – da li je moguće da ta tri lidera ili društva mogu ugroziti demokratske procese u EU?
Grošelj: Mogu, ali je problem što i u drugim zemljama imate osobe koje podržavaju ono što radi Orban, pa imate Giorgiju Meloni koja sada vodi neku proevropsku politiku. Ali ja se bojim da je to zbog evropskog novca koji Italija treba, poslije Covida to je važan finansijski element i ona će igrati političku igru. A vidjećemo šta će biti nakon toga. Imate mnogo aktera koji igraju dvojnu ili trojnu igru i nisu samo Orban ili Dodik. Ima ih mnogo! A imate i interesne grupe na razini država članica koje idu ruku pod ruku s onim što radi Oliver Verhelji na Zapadnom Balkanu. Politička slika je mnogo šarenija nego u prošlosti. Ali to ne bi trebalo da bude problem jer demokratske snage još uvijek imaju većinu i mogu da donose odluke. Važno je i koliko insistiramo na tome, a problem je što smo mi demokrate nekada previše demokratični.
INTERVIEW: Kada govorimo o BiH i RS, vi ste još 2022. govorili da su sankcije za Milorada Dodika izvjesne – ko su njegovi najjači lobisti ili podrška u EU? To pitam zato što njegovo ponašanje osnažuje i druge.
GROŠELJ: Sankcije moraju biti pametne i moraju targetirati pojedince koji vode lošu politiku, moraju nanositi konkretan bol tim ljudima. Recimo, ako imaju novac u evropskim bankama – zamrzavanje tog novca će ih boljeti. Ali ne trebamo sankcije zbog kojih će trpjeti građani RS, a mi sada imamo ovo zamrzavanje 600 miliona eura što sprječava razvoj RS, ali i BiH. Instrument pritiska mora da pogađa pojedince, konkretne političare. Što se tiče saveznika, to su Orban, Janez Janša. Vjerovatno i neki drugi političari s krajnje desnice. Jer oni tu vide sinhronizaciju političkih ideja u EU između njega i njih. No, ja se nadam da ta podrška nije baš iskrena, nego je politički vrlo pragmatična. I u jednom trenutku kada im ne bude odgovaralo da ga podržavaju – zaboraviće ga i on će ostati sam, s posljedicama svoje politike. To će se sigurno desiti.
Vidio sam šta kaže američki sekretar Antony Blinken i za mene je to nagovještaj radikalnije mjere iz SAD-a, pa i od EU jer ona, unatoč toj podršci i tome što se on osjeća jak, sve više uviđa da to u RS postaje problem za stabilnost zapadnog Balkana kao i sve što se događa u Ukrajini ima posljedice na zapadni Balkan. Dodik možda računa na Verheljija ili Orbana, očekuje da će poslije izbor naredne godine imati još neke saveznike, ali ja se bojim da na kraju neće biti tako. Sada se politička situacija u EU i u cijelom svjetu vrlo brzo mijenja i stanje se za jednu godinu može sasvim promijeniti. Ja bih bio optimista u pogledu događaja u RS.
BiH, Srbija i Kosovo
INTERVIEW: Pomenuli ste posljedice za BiH nakon kraha sporazuma između Srbije i Kosova – na šta tačno mislite?
Grošelj: Jačaće podjele i na neki način će međunarodna zajednica, ili dio nje, ako dobije garancije od bosanskih političara da će obezbjediti stabilnost i minimalne promjene, biti tolerantnija za ekscese i destruktivne politike, i one po pitanju demokratije i one po pitanju unutrašnjih podjela u BiH. Toga se ja bojim. I bojim se da će biti međunarodnih aktera koji će biti spremni prihvatiti rješenja koja će biti štetna za BiH, a na kraju i za EU.
Vučić sprema politički haos
INTERVIEW: Vjerujete li da će se u Srbiji uskoro ponovo održati izbori ili da će Aleksandar Vučić podnijeti ostavku, osnovati novu partiju i krenuti sve ispočetka?
Grošelj: Teško je prognozirati jer je srpska politička situacija toliko neizvjesna i uvijek je pitanje kada će se nešto desiti i šta. Gledajući srpsku istoriju – tamo se promjene dešavaju preko noći. Znam da on sprema politički haos, ali to može imati određene posljedice i po njega. On najavljuje neki novi pokret, ali ne smanjuje aktivnosti i u politici je uvijek pitanja da li se haos koji ti projeciras može okrenuti protiv tebe. Kada je neko na vlasti deset i više godina nikada ne znaš gdje je ona mala iskra koju će se razbuktati i dovesti do promjena. Ako stalno imaš nove izbore to ljude iscrpljuje i oni planu. To je dilema, s tim da tamo ima mnogo otvorenih dilema. Nedavno sam čitao jednu analizu koja kaže da će Vučič pasti, ali se ne zna kada i to je vjerovatno pitanje koje brine i njega. Uostalom, znamo kako je bilo sa Slobodanom Miloševićem – svi su vjerovali da je jak i da se ništa neće desiti. U društvu je uvijek veliko pitanje koja grupa će inicirati promjene.
INTERVIEW: Šta očekujete nakon izbora u Crnoj Gori?
GROŠELJ: Procesi u Crnoj Gori su nas više puta negativno iznenadili. Recimo, neke moje kolege su vrlo emotivno stajali iza Dritana Abazovića, a njegova politika nije bila demokratska i proevropska. Sada je najvažnije da snage koje su pobijedile omoguće demokratski razvoj Crne Gore, normalan demokratski razvoj koji će je vratiti na evropski put, ka integraciji u EU, i provođenje svih promjena u društvu koje su nužne zbog tog društva i vidjećemo hoće li pobjednik na izborima to osigurati.
Svaki uticaj spolja može biti loš
INTERVIEW: Znate li nešto o navodnom uticaju Srbije na izborni proces, pa možda čak i rezultate izbora u Crnoj Gori?
Grošelj: Srbija je u tom pogledu dosta aktivna, ali svi ti uticaji su uvijek negativni i to važi za svaku zemlju. Tih uticaja se plašim jer su oni rijetko dobronamjerni. Na kraju se uvijek pokažu negativni. Samo ako su izbori slobodni vlada ima podršku građana i zbog toga je najvažnije da je izborni proces fer i pošten. Jer je samo tada rezultat legalan i legitiman. Svaki uticaj spolja može biti loš. Imali smo to i u BiH, u Crnoj Gori, sumnjamo da ih je bilo i kod nas u Sloveniji, vjerovatno će biti i u Sjevernoj Makedoniji. Tamo će, bojim se, jedna od članica EU igrati dosta veliku ulogu.
EU i Ukrajina
INTERVIEW: Kako biste uopšte opisali atmosferu u Evropskom Parlamentu, posebno u kontekstu rata u Ukrajini, šta su sljedeći koraci? Do sada se slalo oružje i podrška, nije se govorilo o mirovnim pregovorima… šta je sljedeće?
GROŠELJ: Evropski Parlament se polako sprema za izbore naredne godine. Ali sada su glavne teme razvoj industrije, evropski pakt, osiguranje glavnih roba. Naravno i rat u Ukrajini koji kao važan vanjskopolitički element svakako definira rad Parlamenta, s izuzetkom Mađarske koja se suprotstavlja ovoj politici. Ali samo na verbalnoj razini. Jer kada se glasa – glasa kao i ostale članice. EU sada nastoji da osigura trajni mir u Ukrajini. I do njega će na kraju doći kroz pregovore. Sada je omjer snaga na terenu takav da bi Ukrajina u tim pregovorima imala vrlo lošu poziciju. I stoga je treba vojno ojačati. Sada kada vidimo kakve signale šalje Kina – rješenje će sigurno biti nekakav miks različitih ideja, vjerovatno konferencija velikih snaga, neposrednih pregovora… vrlo komplikovan proces. Mislim da se sada čeka ova velika ofanziva koja je najavljena za ljeto. Ako to ne dovede do promjena na bojištu vjerovatno će početi pregovori. Međutim, ne vjerujem da će to biti trajni mir, hoće neko smirenje, ali trajni mir ne i jako je teško procijeniti šta će se desiti.
Velika Britanija više nije naša briga
INTERVIEW: Da li se u EU osjeti izlazak Velike Britanije?
Grošelj: Kada je izlazila bili smo jako zabrinuti šta će se desiti. Sada kada vidimo šta se dešava kod njih – nema straha za nas. I jasno je da izlazak iz EU ne donosi boljitak ili prosperitete, da je, uz sve njene nedostatke, bolje biti članica EU nego van nje. To sada više nije briga EU kao što je briga Velike Britanije koja sada traži neki modus operandi za nastavak saradnje s nama. Ljudi zaboravljaju, a to važi i za BiH, koliko smo mi prepleteni i zavisni jedni do drugih i da je presjecanje odnosa s društvenog, gospodarskog i političkog stajališta velika nesreća. To se pokazalo na primjeru Velike Britanije, zemlje koja ima sjajnu i bogatu međunarodnu tradiciju. A sada vidimo da ne može da igra neku veliku i važnu ulogu, čak ni u Ukrajini gdje je reagovala. Velo brzo su je sada prestigli SAD, Kina. I o Velikoj Britaniji više niko ne priča kao o velikom akteru koji bi mogao da utiče na bilo šta.
INTERVIEW: Koja će pitanja prevladavati tokom predizborne kampanje za Parlament EU?
GROŠELJ: Mislim da će glavno pitanje, uz ona uobičajena nacionalna za svaku zemlju, to biti migracije, nedostatak radne snage i starenje populacije što je veliko pitanje za EU – naši građani su sve stariji, u Sloveniji je prosječna starost 47 godina što je mnogo, sve više ljudi je radno neaktivno i to utiče na privredni napredak. Uz migracije i migracijska pitanja, teme će biti skupoća, inflacija… Ako ne dođe do nekih bitnih promjena uz ta pitanja biće i budućnost EU – način funkcioniranje s ciljem da postane efikasnija u međunarodnoj zajednici, unutrašnja struktura s pitanjem da li da to bude federalizacija, konfederacija, zajednica suverenih zemlja… Biće tu i pitanje zdravstva i nešto što će biti aktuelno tih dana, ali ko zna šta će to biti.
INTERVIEW: Pominjete migracije – zašto se EU toliko plaši ljudi koji dolaze s drugog dijela Zemljine polulopte? Da li je zaista u pitanju boja kože? Uostalom govorite o starosti stanovništva, nedostatku radne snage, a ljudi koji dolaze su često izuzetno obrazovani, mladi, spremni da rade i da se integrišu…
GROŠELJ: Iza toga stoje strah i politička manipulacija. Strah pred ljudima koje ne poznajete, strah pred novim izazovima, strah pred nepoznatim, a politika igra na kartu straha da će ti ljudi koji dolaze učiniti nešto loše. Moja filozofija je da imamo dobre i loše ljude, ali na razini pojedinca, a ne kolektiva i na nama je kako ćemo na nivou evropskih zemalja urediti integraciju tih ljudi. Ako već dolaze, a realnost je takva da mi te ljude trebamo, treba da im osiguramo obrazovanje, kvalifikacije da mogu da rade na evropskom tržištu, da znaju jezike, osnovne konture naših kultura i društva, ali imate i stranke krajnje desnice koje znaju da će kroz promociju straha dobiti političke bodove.
INTERVIEW: Vi ste i u Odboru za energetiku – da li je sada, s novom geopolitičkom situacijom, realno očekivati provedbu plana o zelenoj energiji do 2050. godine?
GROŠELJ: Skepticizam jača, ali s druge strane – efekti klimatskih promjena su sve očitiji, već sada smo u suši jer je ove godine količina kiša daleko ispod potreba i prosjeka. Ljudi osjećaju promjene, a kriza u Ukrajini pokazuje da zavisnost od jednog izvora ima praktične posljedice za EU i da to što smo izgubili energetsku neovisnosti moramo promijeniti. To jeste učvrstilo odlučnost za provedbu Zelene agende, ali je činjenica da je na drugoj strani više realizma i da će biti nekih promjena, ali – cilj znamo, vjerovatno ćemo samo malo mijenjati put do tamo, možda pomjeriti rokove, ali cilj ka kom idemo je nešto što nam treba zbog svih nas, to su bazična pitanja i, uostalom, to je demokratija – krenete s jednom pretpostavkom, pa onda u hodu tražite nova rješenja.
