Predstavnici opozicije, predvođeni Elmedinom Konakovićem tvrde već evo nekoliko dana da je premijer Federacije Fadil Novalić tokom sjednice Doma naroda išao od klupe do klupe, od zastupnika do zastupnika i nudio novac za projekte i pojedince kako bi glasali za budžet.
Konaković kaže, za to ima desetine svjedoka, pa i fotografija.
Osim objava na društvenim mrežama da se ovaj skandalozni događaj zaista i zbio nema drugih dokaza.
I onda se postavlja pitanja – ako je Novalić pokušao da podmiti zastupnike zašto o tome samo razglabaju na twitteru? Zašto se odmah Konaković i ekipa koja isto to piskara, nisu uputili do tužiteljstva, poveli svjedoke, predali fotografije i podigli prijavu protiv premijera i zastupnika koji su eventualno pristali na korupciju?
Čini se da je to moderno twitter i facebook vođenje politike u ovom momentu prioritet, baš kao i prepucavanje ko je pametniji, bolji i sposobniji, ko ima više škole, a manje vještina, ko je u čemu uspješniji, a ko bi samo u snovima mogao uskočiti u sadašnju fotelju.
Očito dirnut kritikama na svoj račun Novalić je odlučio da reagira. Doduše, nisam još sigurna je li odgovor Konakoviću sam smislio ili neko od PR magova, za koje je iz našega džepa izdvojeno milion KM, da se veliča lik i djelo posrnulog federalnog premijera.
Ukratko, Novalić se pohvalio kako je više od tri decenije radio u privredi i zaposlio više od hiljadu ljudi. Da je dok je studirao naučio matematičke formule i matrice, da zna dobro računati. A što se tiče Konakovića, poučava nas premijer, on je studirao fizičku kulturu i sport, gdje se uči kolut naprijed, kolut nazad, preskakanje štrika, ali ne i matematika.
Pogađate, Konaković je kao zapeta puška čekao da odgovori. Ponekad se čini da mu je to nakon kritikovanja drugih jedini posao. Pa nas je i on poučio da svaki student Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja, bolje sabira od Novalića. Većina, veli Konaković, bolje sabira dok radi kolut naprijed, tokom vježbe, nego Novalić olovkom.
Zbog svega je, vjerujem i vama, pao kamen sa srca. Imamo sad brigade onih koji znaju svoj posao. Eto, premijer zna sabirati, zna to i svaki student Fakulteta sporta, sad je veli Konaković samo problem u karakteru. A to je jedna od presudnih stvari u ovoj predizbornoj kampanji koja se zahuktala, a da nismo ni sigurni hoće li i kad izbora uopće biti.
I dok se tako oni zabavljaju, mi nikako da dođemo do pravih informacija. Prije svega, kolike su nam robne rezerve, hoćemo li sutra brašno, ulje, šećer, meso plaćati suhim zlatom, hoće li penzionerima biti išta bolje, kako će i kad završiti afera “Respiratori”, hoće li biti nastavka pregovora o Izbornom zakonu, hoćemo li na jesen ponovo ka biralištima ili će Fadil i kompanija nastaviti u tehničkom mandatu još stotinu godina.
O svemu tome samo iz druge, bolje, lažne i potpuno netačne vizure priča tokom svoje najnovije turneje po dijaspori lider SDA Bakir Izetbegović. Ovih dana je u Austriji, gdje ubjeđuje naše ljude što teško zarađuju komad kruha kako se mogu vratiti u Bosnu i donijeti svoje teško zarađene novce.
To što je došao baš kad se svi pripremaju za izbore nije slučajnost. Ranije nije imao vremena. Došao im je javiti dobre vijesti, da u BiH, uprkos pandemiji, imamo najbolje ekonomske parametre od rata do danas.
Bilo bi, veli Izetbegović još i bolje, eto Bosna bi mogla hraniti duplo više stanovnika, ali nam treba uređeni sistem.
Ne reče lider SDA ko je kriv što tog sistema nema. Nije pominjao ni činjenicu da nas je do jučer bilo duplo više nego danas. Nije objasnio da je ta polovina stanovništva koja više nije u Bosni otišla upravo jer su se za sistem kojeg nema zalagali i on i njegovi dobri prijatelji i kolege, Dragan Čović i Milorad Dodik najprije, ali i ranije, svi s kojima je tijesno surađivao bilo u svojoj bilo u koalicijskim partijama.
U dijaspori se Izetbegović specijalizirao za hortikulturu, pa tvrdi da Bosanci i Hercegovci procvatu kad dođu u uređeni sistem.
Da vam pravo kažem, cvjetali bi i mi. Samo da nam je bilo omogućeno. Samo da su nam dali. Samo da su htjeli. Samo da su znali.
Cvjetali bi i mi da su nam umjesto stranačkih pristupnica ponudili i zrak i vodu i mogućnosti.
Bili bi i mi mirisno cvijeće da nije bilo njihovoga kriminala, zapošljavanja preko veze, fakultetskih diploma preko noći, dodjele tendera najboljima a ne najbližima, rada zbog zajedničkog a ne vlastitih interesa.
Kakva bi samo ova zemlja bila da nismo imali njih, a da smo imali sistem.
I zato – neka cvijeta tisuću cvjetova. U dijaspori. Tamo je to i jedino moguće.
