Žena u bosanskohercegovačkom društvu već od najranijih godina u vlastitoj kući postaje svjesna svoje uloga, pogotovo ako su roditelji tradicionalno i patrijarhalno odgajani, kao što je to slučaj u 80 posto situacija u našoj državi. A svega nekoliko godina kasnije shvati da to nije samo tako u kući, već da je to realnost koju živi ovo društvo i da su ovdje žene sluškinje, poslušnice, ropkinje i bespravna bića, one ne smiju misliti i imati zaključke, jer ovo društvo samo uvažava ono što kaže muškarac i samo je tako pravilno i istinito.
Piše: Adin Šabić za Interview.ba
Žene su perfektne samo onda kad nemaju stav. Kada se posmatraju kroz tijelo, šarmantnost, privlačnost…nose mini suknje ili mrežaste štrample, neko seksi rublje, crveni lak, crveni karmin.
One su dobre kada znaju fino djecu odgojiti. Kada se bude svaka dva sata po noći da nahrane bebu, mjere temperaturu, spremaju djecu u školu, odlaze i dolaze po njih, prate raspored časova, smišljaju šta će skuhati.
Dobra žena fino spremi muža na posao, isprati ga, očisti mu cipele, spremi ga za Bajram, Božić, pusti ga da spava kada dođe umoran s posla, iako je ona danas duplo radila, protegla se koliko je duga da sve stigne, još ga fino umota i stavi ispred njega da se najede.
Prava žena nikada neće staviti posao ispred svega drugog, jer to mogu samo muškarci, oni su karijeriste, izdržavaju porodicu, imaju m**a i jaku šaku.
Važno je znati da čak i onda kada žena prođe trnovitu stazu, pa ostvari neki uspjeh da je treba sputati na svakom koraku. Treba joj dati do znanja da je uvijek tu neki Baja koji će joj reći šta će raditi i kako će raditi, šta će govoriti, kome će govoriti i na koji način će živjeti svoj život.
Treba je dobro kontrolisati i dobro joj prijetiti kako ne bi učinile nešto pogrešno. Ako se slučajno bavi javnim poslom ucjenjivati je javnim izrugivanjem, blaćenjem, plasiranjem lažnih činjenica. Treba je natjerati da se boji jer je neposlušna, iskriviti svaku njenu vrijednost i uništiti svako njeno dostojanstvo, sve to treba samo da se zadovolje interesi glavnog Baje.
Ona mora naučiti da bude manja od makovog zrna, jer samo tako može opstati ako uđe u politiku. Njen vrhunac u političkoj karijeri mora biti pozicija na kandidatskim listama, a nakon 20 godina možda i neka ministrica s platom manjom od njenog kolege.
Žena ne može donositi moralne odluke. To mogu samo raditi muškarci jer oni najbolje poznaju značenje ovog termina. Određivanje termina moral njima je uvijek išlo od ruke dok su ta pravila poštovale žene, a oni padali na svakom ispitu.
One ne smiju imati ideologije, biti obrazovne, intelektualno superiornije, ne smiju se previše isticati, znati puno, jer sve to moraju oni koji vedre i oblače. Muškarci su ti koji odlučuju o životima žene u Bosni i Hercegovini, s kim će izaći, s kim će se družiti, kako će se obući i tako dalje.
I onda se pitamo otkud primjer Jasne Duraković, Sanje Renić i mnogih drugih koje trpe nepravdu ovog društva? Pitamo se otkud verbalno nasilje i zlostavljanje žena putem medija onog trenutka kada žele reći svoje mišljenje? U društvu gdje je sve protiv žene? Mislim da je odgovor jasan.
