Dakle, budimo posve jasni, kriminalac i ratni zločinac Krajišnik protjera Srbe iz Sarajeva, a RS mu da 30 hiljada maraka?! Ili budimo još jasniji, nećemo dugo čekati pa da pored studentskog doma i kakav trg ponese ime zločinca Karadžića, a za Mladića se očekuje makar naziv stadiona.
Piše: Dragan Bursać za Interview.ba
U Banjaluci je, koliko god to vama bolesno zvuči, stvar dobrog manira poželjeti sreću i dobro zdravlje Karadžiću i Mladiću. I ne samo njima, blago meni. To je nešto kao nepsiano kodno pravilo palanačkog pripadnja svjetini i konformističkog slaganja sa neofašističkom ideologijom. I gotovo je univerzlano.
Postoje ljudi koji otvoreno glorifkuju Karadžića, Mladića i ostalu menažeriju ratnih zločinaca, postoje oni koji to rade «u sebi» što zbog posla, što zbog inih veza sa ostatkom svijeta, sve dok se ne «izlanu» kao onaj nesrećni pekar Trivić. Postoje i oni koji se ne slažu sa afirmacijom zločinaca ali zbog okoline šute, i na koncu postoji na prste jedne ruke nekakva pigmejska šačica «otpadnika», «izdajnika» i «stranih plaćenika», koja javno istupa protiv deluzije uma i misli svojom glavom.
To vam je Banjaluka i RS danas. Na žalost!
Šutanje je ponekad zlato
Pa se ljudi pitaju, zašto Banjaluka šuti glede presude zločincu Karadžiću? I bolje da šuti, jer kada bi progovorila, ovakva kakva jeste, krv u žilama bi se normalnom čovjeku zaledila! Dovoljan je samo jedan povod, jedan tvit, jedna misao, pa da sva ona silna ksenofobija sukne kao Vrbas poslije poplava i raznese svaki zdravorazumski stav, koji nedovsimisleno osuđuje ratne zločince i još više prateću svenarodnu šutnju.
Da, najbolje je da se mejnstrim svjetina vaistinu okrene otvaranju šoping molova i drugih trivija neoliberalnog kapitalizma, jer kada bi iskreno progovorila o Kradžiću, čuli bi psihopatološke izlive ljubavi prema tom zločincu.
To je taj «srBski heroj», znaju baš Banjalučani, koji je nakon nesrba iz Banjaluke, poslao u smrt studente banjalučkog Univerziteta, to je taj koji je izjavio ko j**e narod i na koncu to je taj koji će biti najzaslužniji za eventualno ukidanje RS-a. I da, njegovo ime se izgovara sa dužnim poštovanjem, a njegov govor nakon izricanja drugostepene presude, emotivna ucjena kojom još jednom uzima srpski narod za taoca, a papazjanija od riječi se tumači kao «Radovanov istorijski govor».
Od Novog Zelanda do Mome Krajišnika
Ne vjerujete? Hoćete li razmjere necivilizacijskog prostora?
Svi ste čuli, na Novom Zelandu je u terorističkom napadu ubijeno 50 muslimana. Prvu džumu u toj dalekoj zemlji nakon terorističkog napada na džamije u Christchurchu obilježilo je emitovanje ezana uživo na državnim radio i televizijskim kućama Radiju Novi Zeland (RNZ) i Televiziji Novi Zeland (TVNZ). Premijerka Novog Zelanda Jacinda Ardern prisustvovala je klanjanju džuma-namaza u parku Hagley u Christchurchu.
Zašto je to bitno i kakve sve ovo ima veze sa Banjalukom, BiH i RS-om?
Pa u BiH je pobijeno, spaljeno u genocidu i zločinima bezmalo 70 hiljada Bošnjaka, a Dodik kaže da ezan aralauče. Dodik se sprda sa svim onim što simbolizuje muslimane i Bošnjake, poštuje svog «prvog predsednikaa» zločinca Karadžića koji je obećao bošnjačkom narodu biološki nestanak, otkriva tablu sa njegovim imenom..
I to je ta civilizacijska razlika! Na žalost, još uvijek nepremostiva. Još uvijek je toliko visoko postavljena za neljude da će ju teško biti preskočiti. Možete li zamisliti bilo koga iz Dodikovog režima ili tzv. opozicije RS-a ko javno osuđuje Karadžića i ko podržava haašku presudu? Naravno da ne! Možete li zamisliti da ovaj režim preko školskog sistema namjesto zilotske epske ksenofobije i nacionalizma počne propagirati suočavanje sa prošlošću koje bi dovelo do katarze? Naravno da ne!
Karadžićevim bulevarom do Mladićevog stadiona
A prije ćete zamisliti kakav bulevar Radovana Karadžića nego li i najmanju uličicu Srđana Aleksića u Banjaluci. Je li tako? Tako je!
Od Banjaluke su ostale kulise, vječno zarobljene u onoj ’92 godini u koje su uskočili kojekavi sumnjivci gorljive ideologije, RTRS je takav da bi se sa njim ponosio i Risto Đogo, a sve ono što je čak i potajice radio Karadžić ovaj režim diže ne nivo herojike.
I navijek isti odgovor zdravom razumu, ako ti se ne sviđa, a ti se iseli iz Banjaluke ili će ti se desiti nešto još gore. Te ’92 su postojale agencije za tzv. humano preseljenje, valjda jedine legalizovane organizacije za etničko čišćenje na svijetu, a danas su to društvene mreže koje samo kanališu nacionalistički konsenzus i poltičku dirketivu. Sa kiflom ili bez nje, potpuno je svejedno.
Za zločinca Momu 30 hiljada maraka
Ništa se promijenilo nije…
Mnogi su zaludno, infantilno i naivno očekivali kako će se nakon Karadžićeve presude narod opametiti, osvijestiti i otrijezniti. Namjesto toga dobili smo fakat da je Vlada Republike Srpske odobrila onoj hudoj asocijaciji “Stvaraoci Republike Srpske“, a čiji je predsjednik haaški osuđenik Momčilo Krajišnik, 30.000 KM grant sredstava iz entitetskog budžeta. To im je valjda da lakše i komotnije prebole osudu na doživotnu robiju svoga idola Karadžića, šta li? Apanaža za nanaesnu bol???
Dakle, budimo posve jasni, kriminalac i ratni zločinac Krajišnik protjera Srbe iz Sarajeva, a RS mu da 30 hiljada maraka?! Ili budimo još jasniji, nećemo dugo čekati pa da pored studentskog doma i kakav trg ponese ime zločinca Karadžića, a za Mladića se očekuje makar naziv stadiona.
Tako vam je to u zemlji koja nema Zakon o zabrani negiranja ratnih zločina i genocida i u kojoj su ratni zločinci heroji koji sa svojim porodicama uživaju sve moguće i nemoguće privilegije.
Ne vjerujete i dalje? Dođite na par dana u Banjaluku i otvoreno govorite o ovome, pa ćete osjetiti taj nacionalistički sendvič u kojem ste vi nadjev.
