ISTINOM U GLAVU Dragan Bursać: Udri novinara!

8b45614112b96d22d0b70e6619b348bd

A onda bljesak u haustoru i tup bol iza uha. Jedan, drugi, treći, peti, deseti udarac. Ljudi u fantomkama sa palicama. Udaraju mučki Vladimira. Po glavi. Krv mu obliva lice. Hoće li djeca ikada vidjeti svoga oca, hoće li supruga vidjeti muža? Hoće li Vlado ostati invalid?

Piše: Dragan Bursać za Interview.ba   

Novinari su najgora sorta ljudi. Zabadaju nos tamo gdje im nije mjesto. Uvijek i stalno. Dobro, ima tu izuzetaka, kao na primjer poštenjačine sa RTRS-a, koji samo po direktivi, unutar radnog vremena rade ono što im je naređeno. Kulturno, brate. To je fin svijet, a ne kao ova fukara koja bi da nešto istražuje, dokazuje, privodi istini.

-Pod mač bato, što bi rekao naš najveći mislilac Miroljub Petrović, povremeni vanredni predavač na banjalučkom Univerzitetu.

 

Kolega, jebem ti mater!

Jebo novinara koji radi svoj posao! I naš Predsjednik Milorad Dodik nema nikakve dileme, kada priča o novinarima:

«Snimi me, pička ti materina, pa me pusti u Dnevnik. Jebem ti majku, je l’ ti jasno! Dosad sam te poštovao, mislio sam da treba bit’ korektan. Jebem ti mater, imam dvije godine, jebaću ti majku!»

E ovako se razgovara sa novinarima. Ovo je otvaranje jednog čestitog čovjeka kakav je naš Predsjednik Dodik. Ovo je taj džentlmenski odnos prema novinaru, u ovom slučaju i vlasniku BN televizije Vladimiru Trišiću. Odmah jebanje majke. Nema tu pet, šest. I to direktoru. Pa da i obični «novinarčići» znaju šta će ih snaći ukoliko idu uz dlaku našem Baji.

I ne samo to. Naš Predsjednik tu novinarsku fukaru naziva drekavcima. Jakako nego drekavci. Namjesto da se kao svi pošteni građani Republike Srpske zavuku Predsjedniku u guzicu i ćute, oni se deru i ko biva nešto istražuju. Šta ima koji moj da istražuju? Pa Predsjednik je najpoštenija osoba u univerzumu, a njegove falange, pardon njegove stranače kolege se trude nastaviti ići uzornim Predsjednikovim putem. A na tom putu, malo, malo, pa novinarska fukara.

I šta da radi Dodik nego da fukare postavi na pravo mjesto. 

 

Predaj se srce! 

Onome Miši Vidoviću sa Federalne TV tako je poželio da mu skoči pritisak i otkaže srce. Vidite kako je naš Predsjednik uviđavan čovjek. Duša jedna! Ne prijeti on direktno novinarima, to je tako seljački, on samo želi ubrzati bio-hemijske procese u organizmu, a koji bi onda ubrzali dešavanja u tijelu narečenog novinara i lišili ga turobnog žurnalističkog života. Ako to nije humanost, ne znam šta jeste.

Tako je i novinarku BETE Ljiljanu Kovačević posve humano iselio iz Palate predsjednika, jer ne zavrjeđuje biti na istom mjestu sa klimoglavicma, ovaj sa čestitim novinaraima. Zauvijek! I ona bi pametnica nešto da istražuje. Neće moći ove dvodecenijske noći u Republici Srpskoj Ljiljana!

A i ona Gordana Katana iz Oslobođenja, popela se Miloradu na vrh glave. Normalno da će je nazvati lažljivicom. Jer radi za teheranske novine, a one lažu. Dakle, i Katana laže. Jednostavna stvar. Vidite kako je naš Predsjednik osim razdvajanja žita od kukolja dobar i u formalnoj logici. Pa da!

Pa je tu onaj Bakir Hadžiomerović. A priznajte da vas sve nervira, jel’ tako? E, Predsjednik Dodik nije čekao da vama dođe iz dupeta u glavu, on je još onomade ihaaj, ima tome godina zaprijetio Hadžiomeroviću da će ga nokautirati. Kako hrabro, Predsjedniče! Kako smjelo od tebe. Jer izgovorio si to pred milionskim auditroijumom susjedne Hrvatske u najgledanijoj emisiji «Nedjeljom u 2». Tako se to radi na velikoj sceni. A mogao je naš Mile da nešto palamudi i prepucava se sa Bakirom. Da glumi pedera sa nekakvim ljudskim pravima. Zajebi! Nokaut, pa onda neka priča ko ostane pri svijesti.

A ima tu i neki Vladimir Kovačević. Stalno nešto muti, istražuje dosađuje. I ne, ne govri to moja malenkost, to je dabome naš Predsjednik Milorad Dodik prvi zaključio. Tako je prije par godina rekao za narečenog Kovačevića  «da je lažov i da uvijek petlja».

 

Beba i palice u mraku

U nedjelu naveče Vladimir Kovačević se vraćao sa posla. Izvještavao je sa Trga Krajine u Banjaluci. Peti mjesec «pravde za Davida». Vladimir je bio srećan. Osim dobro obavljenog posla, vraćao se ženi i djeci. Mlađe dijete mu ima sedam dana. Bebica od sedam dana, tek nekoliko dana spava u kući. Ehej, kolika je to sreća!

A onda bljesak u haustoru i tup bol iza uha. Jedan, drugi, treći, peti, deseti udarac. Ljudi u fantomkama sa palicama. Udaraju mučki Vladimira. Po glavi. Krv mu obliva lice. Hoće li djeca ikada vidjeti svoga oca, hoće li supruga vidjeti muža? Hoće li Vlado ostati invalid? Udarci prestaju. Zlotvori i siledžije bježe. Sjedaju u automobil i odlaze u noć, noć iz koje su se iskrali i u kojoj nekažnjeno obitavaju dvije duge, preduge decenije Dodikovog mračnog svjetla.

A onda sutradan obavijest:

«Napad na novinara je napad na slobodu govora i takvo ponašanje u Republici Srpskoj neće biti tolerisano»

U potpisu Milorad Dodik.

 

Jesi li to ti?

Je l’ to isti onaj Dodik što se u gornjem dijelu teksta kabadahijski obračunavao sa «drekavcima», kako je nazavo novinare?

Je l’ to isti onaj Dodik što stavlja etikete i mete novinarima na čelo? Od stranih izdajnika, soroševaca i plaćenika do lažljivaca i fukare?

Je l’ to isti onaj Dodik koji je prije par godina pretučenom Kovačeviću rekao «de je lažov i da uvijek petlja»? 

Jebem li ga, on je. Isti stas, glas, pojava. Isto unjkanje, usta koja se ne miču dok izgovaraju riječi. Pljunuti Dodik, da prostite.

 

Batinaševe muke i slučajna prolaznica

I kako će sad jedan pošten batinaš znati kad i koliko treba namlatiti novinara, a da Predsjednik bude zadovoljan? Ili je ovo Dodik onako formalno, iz zajebancije rekao da «novinare niko ne smije da bije»? Ma sigurno je zajebancija!

Jer, čemu služe novinari nego da budu bijeni? Ako ništa da im se prijeti smrću, da ih se protjeruje, rastjeruje i ponižava. Ako ne vjerujete, eno vam ankete Udruženja novinara BiH u kojoj lijepo stoji da 25% ispitanika u Republici Srpskoj nema ništa protiv da novinar «tu i tamo dobije batine».

To je svaki četvrti ispitanik. To je rod sjemena zla koje svake dvije godine u ovom ili onom izbornom ciklusu sije ovaj režim.

Ili kako reče slučajna prolaznica u Banjaluci, ja sve radim da se nikad ne dovedem u situaciju da budem bivena. Ma svaka čast gospođo! Trud je to golemi pod ovakvim okolnostima.

Nego, kako mi se čini, Dodik i kompanija jako brzo će sa novinara preći na uzorne građane što muče već četvrt vijeka na zlo oko njih, samo neće imati ko da zabilježi fizičko zlostavljanje preostalog lojalnog puka.

A novinari koji ćutke prelaze preko ovog i svih ostalih slučajeva nasilja, prijetnji i zastrašivanja svojih kolega, odavno su udareni-mokrom čarapom po glavi i ispisani su iz esnafa ali i iz ljudi.

Do kad ovako? Do nas je! Oni ne namjeravaju stati to je sigurno.