Suada Crnkić je glavna medicinska sestra u Kantonalnoj bolnici “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću na Odjelu za infektivne bolesti, tamo gdje se svakodnevno zbrinjavaju pacijenti koji su u oboljeli od koronavirusa. Radi svaki dan, od jutra do mraka, 24 sata. U službi je našim građanima/kama bez imalo straha i s punom svjesnošću mogućnosti da oboli od ove bolesti. No, kako ističe ova heroina, koja 36 godina spašava živote, to je njen poziv i to jedino voli i umije da radi.
– Vjerujte da nas na infektivnoj nije strah, mi smo naučili živjeti s tim mikrobima. Jednostavno o tome pun ne razmišljamo. Kod nas se kolege s drugih odjela čude kako se mi ne bojimo, oni se više boje, nego mi koji smo tu u žiži problema. Razmišljamo da se zaštitimo, ali sada da imamo neki strah hoće li nam nešto biti, barem prema ovim reakcijama koje vidim, o tome niko ne razmišlja – govori nam Suada.
Ističe kako su pacijenti, baš kao i njihove porodice u momentu saznanja o ovoj bolesti jako uplašeni, te da u tom trenutku svaki medicinski radnik mora biti pribran i znati kako postupati s pacijentima.
– Ako je pacijent u kontaktu, moramo ga prvo smiriti, uspaničen je jer čuo je o toj bolesti, ali ne zna uopće šta je to. Ljudi odmah to povezuju sa smrću. Ako je pacijent na respiratoru ili kisiku onda je drugačiji pristup. Ljudi iz neznanja prave takve scene i što se tiče straha, panike, svega, puno znači da imate sestru koja ima iskustva i koja je vedrog duha. Ovaj pacijent što je najteži slučaj, taksista, on se bio psihički opteretio zbog supruge. Danas smo mu donijeli novine, nešto u vezi automobila i bio je jako sretan, možete misliti samo zbog novina! Sad je puno bolje. Stanjem pacijenta kojeg smo primili prekjučer nismo baš zadovoljni, ali nadamo se da će biti dobro – kaže Suada.
Pacijenti koji su oboljeli od COVID-19 u bolnici gdje radi naša sagovornica smješteni su na poseban odjel, a pristup njima odvija se na drugačiji način. Naime, medicinski uposlenici oblače zaštitna odijela prilikom ostvarivanja kontakta s ovim pacijentima u cilju vlastite zaštite.
– To su plastificirana višekratna odijela, gumirana, jako su neugodna za nošenje, vruće nam je i slabo čujemo. Ove maske koje nosimo na licu mogu nas i povrijediti, osobito u predjelu nosa i svako se žali na bol, a što se tiče odijela, ona nas ne mogu ozlijediti, samo se mnogo znojimo. Kad žurimo da premjestimo pacijenta iz jedne soba na intenzivnoj na respirator, mi se ne poznamo ko je ko. A kad izađemo iz sobe onda imamo jednokratna zaštitna odijela, ona su od plisa, to su kape, mantili, i sve je za jednokratnu upotrebu – objašnjava nam Suada.
U svemu ovome najteže joj pada kada vidi svoje kolegice kako koje su odvojene od svoje djece, spavaju u bolnici.
– Imam kolegicu koja ima četvero djece, bebu od godinu dana, ona je tu sad zatvorena u karanteni, vidim je kad plače i sve te neke scene me opet podsjećaju na rat. S druge strane naše kolege i kolegice s drugih odjela nas razumiju, pomažu nam oko hrane i drugih sitnica – ističe ona.
I baš to je ključ njene snage, duh odjela koji je nosi, adrenalin, ali i osjećaj da je još uvijek potrebna svom timu, što joj oni svakodnevno pokazuju.
– Jedan dan kad sam izašla iz zgrade ove moje kolegice koje su u karanteni, one su meni aplaudirale, to me ganulo do suza, a mladi kolega kada je pao snijeg, očistio mi je auto kao znak poštovanja. To su detalji koji me drže, svaki dan dolazim jer znam da im trebam – priča nam Suada.
Sve ovo ipak je na određeni način teško za njenu porodicu.
– Meni je lakše jer imam samo muža kod kuće, djeca su mi vani. Jedan u Hrvatskoj, jedan u Njemačkoj, oni se brinu, znate kako je kad niste tu i onda samo zamišljaju ružne scenarije. Muž mi je upoznat s tim, on je zbog mene doslovno u izolaciji, nigdje ne ide. On to shvata, zna da sam radoholičarka i onda to prihvata tako – kaže ona.
Otkriva nam kako kada dođe kući nakon čitavog provedenog dana u bolnici ne priča puno.
– Zato što sam izmorena, i to mi dobro dođe jer ja onda mogu ispoljiti emocije u miru, ako treba plakati idem u svoju sobu za izolaciju u kući i plačem. Ako treba odgovoriti na poruke koje mi ljudi šalju, podrške, ljubavi, onda se ja izdvojim. Imam potpuno razumijevanje i podršku muža. Prihvata sve, zna da je oženio medicinsku sestru – objašnjava nam Suada.
Poziva sve građane/ke da budu odgovorni, jer tako će pomoći svima, te ako moraju da izađu da koriste maske i rukavice. Mladima poručuje da pomognu starijim, da ih zaštite, jednostavno da budu humani. I na kraju odala je počast svojim kolegama/icama.
– To su divne osobe, pune su naboja, elana, vrijedne, ne samo sestre nego i pomoćno osoblje, servirke, spremačice, ekipa smo koja je za deset, dižemo jedni druge – zaključila je.
