Iako će politički dogovor na relaciji SDA-HDZ, postignut 18. juna ove godine, omogućiti održavanje izbora u Mostaru i tako prekinuti decenijsku blokadu izbornog procesa, brojni stručnjaci su pesimistični u vezi toga da će se nešto značajnije promijeniti u ovom gradu. Viši suradnik Vijeća za politiku demokratizacije Bodo Weber kaže kako postignuti dogovor nije u cilju budućnosti ni Mostara, niti cjelovite Bosne i Hercegovine. Za Interview.ba govorio je o tome zašto je međunarodna zajednica pristala na dogovor koji odgovara isključivo dvjema partijama, šta će se desiti ako nacionalne stranke osvoje 2/3 većinu, zašto je Izetbegović popustio Čoviću, te da li se mogu desiti reforme Izbornog zakona BiH u vremenu određenom ovim dogovorom.
MOSTARCI U DECEMBRU BIRAJU IZMEĐU: Ubijanja Grada Mostara ili nastavka njegove disfunkcionalnost, ali koja makar ostavlja šansu za neko buduće stvarno reformiranje gradskih institucija, tj. političkog sistema grada Mostara – kad se međunarodna zajednica uhvati u koštac.
INTERVIEW: Zašto je međunarodna zajednica pristala na „politički dogovor“ SDA-HDZ oko održavanja izbora u Mostaru u obliku koji najviše odgovara ovim partijama?
WEBER: U historiji politike Zapada, tj. slabosti i neodlučnosti te politike zadnju deceniju i po, mostarski dogovor predstavlja jednu od najnižih tačaka. Poslije jedne decenije otpora međunarodne zajednice lobiranju Čovića da se “Hrvatima mora nešto dati”, iza čega stoji ništa drugo nego projekt realiziranja trećeg entiteta kroz izmjene izbornog sistema, koje ne služe ni bosanskim Hrvatima, niti BiH u cjelini, nego isključivo konceptu vladavine “konstitutivnih stranaka”, Zapad je po prvi put popustio. Nažalost, što čini ovaj presedan još gore, po svemu sudeći je to što to nije rezultat neke nove politike Zapada, nego je kreiran u odsustvu ikakve politike EU i SAD-a prema BiH, odnosno političke volje da se ozbiljno pozabave Bosnom i Hercegovinom. Mostarski dogovor je rezultat angažiranja nekolicine ambasadora u Sarajevu mimo svojih prijestolnica, te je nastao iz sasvim ličnih, mahom karijerističkih razloga.
INTERVIEW: Koliko je ovaj „politički dogovor“ isključiva kada su u pitanju druge političke opcije, s obzirom na činjenicu da znamo da se s građanske liste bira 13 vijećnika, a drugih 22 sa šest izbornih područja (etničkih)?
WEBER: Brisanje ravnoteže izbora iz gradske liste i iz izbornih područja zarad dominacije izabranih vijećnika iz tih šest izbornih područja, uz brisanje centralne gradske zone, najbolji je dokaz suštine dogovora između HDZ-a i SDA-a: zloupotreba presude Europskog suda za ljudska prava zarad etnoteritorijalizacije grada Mostara. Sud nije kritizirao tu ravnotežu, nego jedino povredu principa jedan čovjek, jedan glas. Postojeća ravnoteža izbornih lista je zapravo bio pokušaj uspostavljanja ravnoteže između etničkog i građanskog principa.
INTERVIEW: Iako će se izborima u Mostaru oživjeti demokracija u smislu prava građana da biraju i budu birani, mnogi su uplašeni, ako nacionalne stranke u ovom gradu osvoje glasove da će ponovo uspostaviti sistem vlasti koji će ići samo njima na ruku, kao što je to bio slučaj u posljednjih 12 godina. Koliko je izvjesno da će se ovakvo nešto i desiti?
WEBER: Neće u Mostaru oživjeti demokracija. Demokracija je puno više od puke forme, to jest akta glasanja, mora postojati izbor da se imaju demokratski izbori. Nadolazeći izbori su egzistencijalni, ali pred-političkog i pred-demokratskog karaktera. Građani imaju šansu da spriječe planove HDZ-a i SDA time što će spriječiti dvotrećinsku većinu ove dvije stranke u budućem gradskom vijeću. Taj akt otpora znači da se svojim glasom građani protive strankama koje drže sve poluge vlasti i ekonomije u svojim rukama, te protiv međunarodnoj zajednici koja se nažalost pokazala kao ignorantna.
INTERVIEW: Ako su SDA-HDZ „sašile“ ovaj politički dogovor po svojim željama, što se onda tek može očekivati ukoliko budu imali priliku da donesu svoj statut i izaberu gradonačelnika?
WEBER: Predstavnici dvije stranke najavili su nakon potpisivanja mostarskog dogovora da će pretvoriti gradska područja u šest de facto monoetničkih, stvarnih centara moći, i time ubiti jedinstven grad, pretvorivši političke institucije na nivou grad u ikebanu. Ako pak ne dobivaju dvotrećinsku većinu, ja predviđam da će grad ostati onako disfunkcionalan kako je dosad bio sa starim statutom i bez izbora. Prema tome, građani Mostara u decembru svojim glasom imaju izbor između: ubijanja Grada Mostara ili nastavka njegove disfunkcionalnost, ali koja makar ostavlja šansu za neko buduće stvarno reformiranje gradskih institucija, tj. političkog sistema grada Mostara – kad se međunarodna zajednica uhvati u koštac.
INTERVIEW: Je li možda međunarodna zajednica razmišljala o jednom ovakvom scenariju kada su se fotografirali nasmijani iza potpisnika? I jesu li Bakir i Čović nasamarili međunarodne predstavnike?
WEBER: Bojim se da “međunarodna zajednica” nije ništa razmišljala, nego da je podrška mostarskom dogovoru zapravo pokazatelj i rezultat odsustva političke volje da se ozbiljno bave BiH. To već pokazuje činjenica da je dogovor oko Mostara suštinski protivno Mišljenju Europske komisije iz maja prošle godine, koje je u reformskim uvjetima koji se tiču ustavnih reformi jasno ukazalo na principe, koje ustavna reforma Daytonske BiH mora slijediti, kako bi država jednog dana postala članica Europske Unije: „značajno ograničavanja etničkog principa podijele vlasti i institucija, koje dosad jedino služi politici međuetničkog straha i patronaže vladajućih stranaka“.
INTERVIEW: Pratite dešavanja oko Mostara, Izetbegović je tek prije neki dan naveo da bi trebao započeti dogovore s Čovićem oko izmjena Izbornog zakona. Sada je septembar, izborna je godina, koliko je realno da će se takvo nešto desiti u okviru vremena koje je navedeno sporazumom?
WEBER: Nema ništa od implementacije sporazuma o promjeni Izbornog zakona BiH. Nije bilo moguće naći dogovor oko cjelokupnog kompleksa više od decenije van nekog okvira sveobuhvatne reforme ustavnog poretka BiH, a u odsustvu principijelne politike Zapada, pa tako neće biti realiziran ni za manje od pola godine. To je bilo valjda jasno od dana potpisivanja. Ipak, značajno u ovom kontekstu, što će ostati od dogovora, koji će ući u historiju kao sva prethodna pisma namjera, jeste to da su Bakir Izetbegović i SDA prvi put legitimirali projekt trećeg entiteta potpisom pod formulacijom o “legitimnom političkom predstavljanje konstitutivnih naroda.”
INTERVIEW.BA: Zašto je Bakir Izetbegović, u okviru ovog sporazuma, popustio Čoviću kada su u pitanju izmjene Izbornog zakona BiH?
WEBER: To treba njega i njegovu stranku pitati.
INTERVIEW: Mnogi politički analitičari smatraju da je povrijeđen Ustav FBiH i BiH, odlučivanjem o Gradu Mostaru isključivo dvije partije, odnosno dva konstitutivna naroda, što je s trećim konstitutivnim narodom u ovom entitetu zašto nije uključen u pregovore i zašto je na to sve prešutio Milorad Dodik?
WEBER: “Konstitutivne stranke” poput HDZ i SDA ne mare za sudbinu srpskog naroda u Federaciji, pa čak ni za “princip” konstitutivnosti, ako ne služi njihovim interesima. Isto važi i za Milorada Dodika, za njega posebno.
INTERVIEW: Ima li mostarski „politički dogovor“ budućnost?
WEBER: Mostarski dogovor nije u cilju budućnosti, ni Mostara niti BiH. Koliko taj nazadni projekt ima budućnosti, vidjet ćemo na decembarskim izborima, tj. da li će dvije stranke osvojiti dvotrećinsku većinu ili ne.
