Thomas Deleu, muzički terapeut iz Belgije, 2006. godine je skupa sa kolegama iz Holandije došao u Bosnu i Hercegovinu kako bi počeli raditi muzičke radionice sa djecom u Srebrenici. Dani su se nekako pretvorili u godine i Thomas je u našoj zemlji ostao deset godina. S obzirom na to da 6. i 7. aprila ove godine održava dvodnevnu radionicu u ovom dijelu naše zemlje, za Interview.ba Deleu kaže da Srebrenica ima posebno mjesto u njegovom srcu.
MALIŠANI vs. POLITIKA „Kada su djeca čula za radionice, rado su dolazila. Ponekad je bilo teško dogovoriti se sa školama, političarima i institucijama. Nakon prevazilaženja nekih prepreka, većina ljudi je surađivala.“
INTERVIEW.BA: U Bosnu i Hercegovinu ste došli 2008. godine i počeli ste, sa kolegama iz Holandije, da organizujete muzičke radionice za djecu iz Srebrenice. Šta Vas danas veže za te početke?
DELEU: Moja povezanost sa Srebrenicom ostaje. Ovo je moj životni projekat, tamo sam proveo 10 godina i neću lako to pustiti. Srebrenica ima posebno mjesto u mome srcu. Ako i dalje nešto mogu učiniti da pomognem, učiniti ću.
Naša ciljana grupa su djeca i osobe sa psihijatrijskim problemima. Vjerujemo da terapeutske metode koje pružamo pomažu objema grupama u njihovom razvoju.
INTERVIEW.BA: Terapeutska organizacija Crea Thera International koju ste osnovali u Srebrenici egzistira i danas, muzikoterapijom se bave obučeni lokalni ljudi. Ko su te osobe?
DELEU: U ove dvije godine imali smo dvije osobe koje su prošle našu obuku. Napravili su sjajan posao, ali su napustili organizaciju iz različitih razloga. Trenutno smo u potrazi za voditeljem muzičke radionice. 6. i 7. aprila održat ćemo obuku za nove kandidate. To će biti prvi dio veće obuke koju ćemo nastaviti u julu. Nakon toga, odlučit ćemo ko će dobiti posao. Obuka nije samo za ljude iz Srebrenice već je otvorena za sve ljude iz Bosne koji žele znati nešto vise o terapiji muzikom.
INTERVIEW.BA: Deset godina rada sa djecom ostavila su neki trag na Vama, pretpostavljamo. Da li je bilo teško ili ‘pak jednostavno doprijeti do djece?
DELEU: Nije bilo teško. Kada su djeca čula za radionice, rado su dolazila. Ponekad je bilo teško dogovoriti se sa školama, političarima i institucijama. Nakon prevazilaženja nekih prepreka, većina ljudi je surađivala. Uvidjeli su da su njihova djeca u organizaciji dobijala nešto pozitivno. To taj doprinos.
INTERVIEW.BA: Kada znate da ste napravili „dobar posao“? Možete li nam u kratkim crtama opisati jednu sesiju muzičke terapije sa djecom koju ste prvi put vidjeli? O kakvom pristupu se radi?
DELEU: Na seansama i časovima viđali smo djecu koja su ponekad bila uznemirena, emocionalna, nervozna… Šta smo radili na seansama? Pružali smo im mjesta gdje mogu okrenuti novi list. U takvim mjestima, mogli su naučiti da sviraju instrument ili da pjevaju. Nakon jedne seanse, mogli ste vidjeti da su i sami sa sobom spokojniji. Djeca su dolazila dugo vremena te smo mogli zapaziti mnoge promjene. Zatvorena djeca postajala su pristupačnija i razgovorljivija.
INTERVIEW.BA: Djecu treba znati zainteresovati, posebno tinejdžere, na koji način, kojim muzičkim insturmentom? Kako uspostaviti interakciju?
DELEU: Muzika je način da se ostvari interakcija između djece. Putem zanimljivih metoda, djeca postaju sposobnija da se izražavaju, da govore o onome što se u njima dešava. Na primjer, tinejdžer koji napravi pjesmu o nečemu sto je njemu važno. Ili kada neko svira bubnjeve da se oslobodi bijesa, stresa. Na mnogo načina, muzika može pomoći djeci da izađu na kraj sa svojim problemima. Ono što muziku čini snažnim saveznikom je da vam nisu potrebne riječi da to postignete.
INTERVIEW.BA: Nakon Bosne, nastavili ste kroz svoju organizaciju raditi i sa djecom izbjeglicama iz Sirije i Iraka, zašto ste i dobili priznanje belgijske Provincije Zapadna Flandrija za svoj humanitarni rad?
DELEU: Ljudi su ovdje zadovoljni mojim poslom sa izbjeglicama. Vide da imam iskustva i da značim ovim ljudima. Još dok sam živio u Bosni, na vijestima sam pratio o izbjegličkim krizama i bio sam nestrpljiv da počnem raditi sa njima. Ovi ljudi su pretrpjeli toliko toga i zaslužuju radost i dostojanstvo. Muzika u tome može pomoći.
