Mladen Jeličić Troko je u svom životu radio puno različitih projekata, najviše onih vezanih za djecu. Uloga djedice u crvenom odijelu, velikog trbuščića, bijele brade, dakle Djeda Mraza je nešto što ga je obilježilo… Troko je u ratnim godinama izveo više od 960 predstava, a djeci je čak podijelio igračke svoje kćerke i sestrića. Sa njim smo razgovarali o tome da li su nam ukrali Djeda Mraza, zašto je ljubav jedino rješenje za sve i šta bi kao dar poklonio članovima Predsjedništva BiH.
MOJA PORUKA ZA DJECU: „Djeci kažem, djeco učite dan i noć, znanje je sila, znanje je moć. Jedino što je moćnije od znanja – to je ljubav. Djeco, volite se, strašno se volite! Potpuno vas ne interesuje kako se ko zove. Roditelji su strašno pogriješili i krivo vas uče, jer ih je pokvario život. Ne morate ih u potpunosti slušati, bar kad je u pitanju izbor prijatelja i drugova s kojima ćete podijeliti sendvič, s kojim ćete podijeliti klupu, izlet i držati se za ruku u mraku nekog kina.“
INTERVIEW:BA: Evo smo u prazničnim danima što je vrijeme kada pokušavamo zaboraviti ili bar potisnuti svakodnevnicu koja je obilježena podjelama. Je li to uopšte moguće?
TROKO JELIČIĆ: Imam samo jedan odgovor. Ova država mora smoći sredstava i snage da napravi DNK cijelog stanovništva. I to je odgovor na ovo prvo pitanje. Kad se napravi DNK onda svako od nas ima napismeno ko je i šta je, jer niko tvrdim pozitivno, niko nema pojma ko je i šta je, jer onaj ko se može zakleti u čednost svoje pra pra babe ja ga u ruku poljubim i nemam dalje komentara. Ne mislim da su prababe bile lahotnog morala, nego odnos mužjaka prema ženkama je bio potpuno drugačiji, šamar je rješavao mnogo toga. I dan danas u nekim kućama šamar rješava mnogo toga, što je tužno. Ali kažem, DNK analiza i onda dobiješ papir i na papiru piše da imaš taj procenat krvi iz tog dijela svijeta i taj procenat krvi iz tog dijela svijeta i totalno se šokiraš.
INTERVIEW:BA: Ne tako davno su pokušali da nam ukradu Djeda Mraza. Jesu li uspjeli?
TROKO JELIČIĆ: Na moju veliku žalost osjeti se taj dio. Ja sam skoro na Facebooku postavio jedan post u kojem se zgražavam nebrigom i sporošću postavljanja ulične rasvjete i kićenja grada pred praznike. Ide jedan Božić, drugi Božić, Nova godina, jedna, druga… Cijeli svijet je osvijetljen. Stavio sam fotografije iz Irana, Bagdada, Iraka, iz Turske… Znaš kako izgleda Stambol? Tako lijepo izgleda i to je čista bajka od osvjetljenja i svega ostaloga. Kad neko kaže: „Znaš, to je skupo.“ A ja kažem to je ulaganje u turizam. Osim toga, ova zemlja je jako čudna. Nekad sam radio na Skenderiji i tokom sajma razvuku se kablovi, postave žice, struja i sve ostalo po štandovima, a kada se završi sajam onda se otpišu sve žice i za sljedeći sajam se sve ponovo kupuje. Neko bi odnio žice kući. Isti je slučaj i sa rasvjetom, uvijek dio rasvjete fali. Hajmo uložiti milion maraka u rasvjetu, pa iduće godine popraviti ili obnoviti. Jednostavno ne mogu da shvatim.
INTERVIEW:BA: Ko je ove godine zaslužio poklone? Kad bi nosili poklone članovima Predsjedništva, šta bi im odnijeli?
TROKO JELIČIĆ: Kome? Kome? Kome? Ha ha ha … Članovi Predsjedništva, to je jedna ekipa ljudi, koji sami uzimaju kako i koliko hoće, moguće da neko od njih potegne neku tužbu, ali ja im ne bi dao da naplaćuju ni usluge javnih zahoda. Tolike su njihove sposobnosti. Ne računajući ličnu sposobnost ko jamio – jamio. To se ne pika. Ali sposobnost za posao kojim se trebaju baviti su apsolutno tolike, u Beogradu ima jedan izraz za gospođe koje naplaćuju usluge wc-a, kaže se teta S…, a ovo bi bile čika S….
INTERVIEW:BA: Da li Vaše saone u BiH voze irvasi ili magarci?
TROKO JELIČIĆ: Ne. Upravlja magarac s kojim ti sad vodiš razgovor, jer ja sam magarac kojeg ne možeš opepelit … da oni žele da ubiju Deda Mraza, da žele da ubiju osmijeh djece. A Deda Mraz je, to stalno pričam, ortopedsko pomagalo roditeljima u vaspitanju djece. Tri/četiri mjeseca pred dane kad se dobijaju paketići, roditelji govore: „A- ha.Ako ne budeš dobar, ništa ono što si pisao Deda Mrazu, zamišljao paketiće….“ I onda kad prođe priča, „Aha, znaš šta je Deda Mraz rekao.“ Dakle, dobrih osam mjeseci roditelji se mogu vaditi na Deda Mraza i postizati određene ciljeve zahvaljujući ovom smiješnom starcu. Sad, vis a vis magarca, magarac sam koji se trudi da obraduje djecu gdje god dođem.
INTERVIEW:BA: Pročitala sam da ste u ratnim godinama poklonili djeci, u kostimu Djeda Mraza, sve igračke iz kuće koje su pripadale kćerki i sestrićima. Šta biste danas poklonili djeci BiH?
TROKO JELIČIĆ: U ratu sam podijelio igračke svojih sestrića i jedan mi je zamjerio samo na jednoj igrački, s kojom je spavao kad je bio mali… Medo je bio u pitanju. I igračke moje kćerke. To sam podijelio. U ratu sam igrao predstave za djecu, u skloništima, haustorima u podrumima, bolnicama, u Pozorištu mladih, gdje god je bilo djece. Ako je po onim ljudima koji su bili u mojoj okolini i koji su zapisali, odigrao sam više od 960 predstava u toku rata. Plus tv emisije i Deda Mrazovi.
Danas bi djeci poklonio malo više rahatluka i bonluka. Jako bi rado probio rupu iz ove crne jame i da uđe svjetlost u Bosnu, da djeca vide perspektivu i naučimo ih ponovo pravim vrijednostima, a to je znanje, rad, učenje, dobrota, ljubav, ljubav… I bezgranično puta ljubav svih mogućih vrsta i svih mogućih oblika. Od roditelja preko prijatelja, drugarice, ženske, žene do djece… prema svima onima koji nas okružuju. To bi jedino s golemim merakom poklanjao i to s mašnicom – ljubav s mašnicom.
INTERVIEW:BA: Svojevremeno ste odbili mjesto ministra kulture Kantona Sarajevo, zašto? Da li ste se nekad pokajali zbog toga?
TROKO JELIČIĆ: Ha ha ha … Otkud ti taj podatak, to ne zna ni moja žena, jer bi me u top stavila što nisam to prihvatio. Bio je razgovor da uđem u stranku, nema veze koju, bilo mi je odmah obećano mjesto ministra kulture ne Kantona, nego Federacije. Nisam htio ući u stranku. Od toga je prošlo više od 20 godina. Školovan sam od strane SOS-Kinderdorfa, slan sam na kojekakve kurseve i radionice po svijetu. Helmut Kutin, tadašnji predsjednik SOS-a, smatrao je da sam idealan za nacionalnog direktora, odnosno koordinatora SOS Dječijeg sela. Jedini uslov je bio da uđem u neku od jačih stranaka, jer ljudima je savršeno bilo jasno da će 25 kuća u Sarajevu i 20 u Gračanici jako brzo poklopiti neka stranka. Ne bi se uopće začudio da to proglase luksuznim naseljem svojih članova. Ja nisam htio da se upisujem ni u jednu od stranaka, jer postojeće stranke koje su na vlasti su apsolutno protiv svega onoga kako sam ja vaspitan, kako sam učen i naučen. Da napomenem, da vodim porijeklo iz familije koja se bavila prosvjetom nekoliko generacija prije mene. Izdresirali su me da budem dobar, radin i pošten što sam dokazao za ovih proteklih 69 godina koliko imam.
INTERVIEW:BA: Šta biste poručili Bosancima i Hercegovcima u zemlji i svijetu u novoj 2018. godini? A šta djeci?
TROKO JELIČIĆ: Poručio bih im da nikad ne zaborave odakle su. Korijeni su jako važni, nisu najvažniji. Vi svi koji ste ovdje rođeni, rasli i oni koji su odrasli nose odavde adete, običaje, kulturu, ponašanje i sve ostalo. Trebamo biti ponosni na naše pretke. Maloprije si bila prisutna kad sam jednom mladom čovjeku objašnjavao Louvre i Nacionalni muzej u Londonu. Kad bi neko stao pred ta dva muzeja, pljesnuo rukama i rekao: „Nek nestane sve što su opljačkali iz svijeta i donijeli.“ Tvrdim da ne bi ostalo ni 50 posto u tim muzejima materijala. Pred naš Zemaljski muzej koji je vrlo respektabilan i ima preko četiri miliona artefakta, odnosno eksponata, možeš stati i pljeskati do Bajrama, Božića, Uskrsa potpuno je svejedno, daj Bože da bi dva/tri posto nečega izašlo što je možda neko zainćario ili negdje ukrao, klapio i donio u Bosnu. Sve ostalo je odavde. Imamo strašno bogatu istoriju, vrlo raznoliku istoriju. Samo ova trojica koja sjede gore, njima bi dao da budu čika S….. Oni jednostavno ne pristaju na istinu masu stvari, jednostavno lažu.
DJECO, VOLITE SE!
Uopšte ne treba da vas interesuje ime vaših prijatelja, prijateljica, već vas treba interesovati pogled, osmijeh i ono što rade. Dakle, po postupcima cijenite ljude, a ne po imenu i prezimenu i po onome šta nose u pantolicama.
E sad djeci kažem, djeco učite dan i noć, znanje je sila, znanje je moć. Jedino što je moćnije od znanja – to je ljubav. Djeco, volite se, strašno se volite, potpuno vas ne interesuje kako se ko zove, roditelji su strašno pogriješili i krivo vas uče, jer ih je pokvario život. Ne morate ih u potpunosti slušati, bar kad je u pitanju izbor prijatelja i drugova s kojima ćete podijeliti sendvič, s kojim ćete podijeliti klupu, izlet i držati se za ruku u mraku nekog kina. Sretna Nova godina svima!
INTERVIEW:BA: Nastavite stih: „Da sam ja neko…“
TROKO JELIČIĆ: „ Da sam ja neko… svim majkama bi izbrisao bore, učinio da očevi ih vole… da sam ja neko…“
TROKINA PORUKA BOSANCIMA I HERCEGOVCIMA
Dragi moji Bosanci i Hercegovci, kad pročitate negdje da nekome treba finansijska pomoć, MOLIM VAS uplatite pola marke, ili marku, dvije. Nemojte se stiditi što nemate 50 maraka. Oni koji imaju 50 maraka, oni uglavnom neće uplatiti. Bilo da su uložili mnogo truda i znoja da zarade taj novac, pa ga se teško odriču, ili su pokrali pa ga ne smiju pokazati. Ali nas je preko tri miliona. Kad damo svi po jednu marku, to je strašni napredak i mogućnost da djeca koja su bolesna prežive.
