Balkanska ruta kroz BiH opet je aktivna. Deseci migranata svakodnevno prelaze rijeku Drinu, samostalno ili po dobro organiziranom sustavu
Piše: Dragan MAKSIMOVIĆ
Mustafa Muhamed (15) i Abdulahed Amar (20) iz Sirije, sahranjeni su u subotu (31.8.) na groblju u Tuzli. Njihova beživotna tijela pronađena su zajedno s još dvije osobe na lijevoj obali Drine, nakon što je tridesetak migranata iz Sirije, Markoka i Egipta pokušavalo prijeći iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu u gumenom čamcu.
– Krijumčar je imao masku i oružje. Oni su plakali i govorili da ih je previše. Čamac se prevrnuo odmah čim su ušli – priča Nihad Suljić iz Tuzle, aktivist i humanitarni radnik koji je organizirao ukop dvojice mladića iz Sirije.
Njega su iz Švedske kontaktirali rođaci nastradalih, koji su htjeli da tijela budu sahranjena u Tuzli s obzirom na to da su roditelji dvojice mladića u jednom od kampova u Turskoj.
“Sve je odlično koordinirano”
S obzirom na to da je stalno na terenu gdje pomaže migrantima osnovnim životnim namirnicama nakon svog posla, Nihad uočava da je posljednjih mjeseci ponovo aktivna tzv. Balkanska ruta preko BiH s jednom bitnom razlikom.
– Ponovo je BiH u centru pažnje ali razlika u odnosu na one godine kada je bio najveći pritisak u koroni i neposredno prije nje, je u tome što su krijumčari sada savršeno povezani. Ranije su nakon prelaska granice pješačili i odlazili u centre u grupama pa dalje prema Hrvatskoj, a sada ih nema nigdje na cesti. A centri puni. Dakle, sve je odlično koordinirano – siguran je Nihad.
On tu tezu potvrđuje navodima da se i mrtvim ljudima trguje.
– Organiziraju čak i sahrane jer ljudi koji dolaze na identifikaciju su zapravo krijumčari koji su iz tih zemalja a već godinama borave ili ovdje ili u Srbiji.
Granicu na Drini u dužini od stotinjak kilometara na pravcu Birač- Bijeljina, čuva nedovoljan broj pripadnika Granične policije. Granica je „šuplja“ godinama, ne samo na ovom mjestu nego cijelom njenom dužinom, s obzirom na to da nedostaje oko tisuću službenika. Situacija je toliko dramatična da na pojedinima graničnim prelazima u smjeni radi jedan granični policajac koji istovremeno kontrolira i ulaz i izlaz u zemlju.
To doprinosi gotovo nesmetanom prelasku migranata preko Drine, čak i po danu. Njih trojicu zatekli smo dok su izlazili iz vode. Sva trojica iz Maroka, krenuli su iz prihvatnog centra u Srbiji. Žele u Sarajevo, odakle će pokušati preko rijeke Save na sjeveru da se prebace prema Italiji ili Njemačkoj.
– Preplivali smo sada. Vidjeli smo da nije bilo nikoga s druge strane i krenuli smo. Na nekim mjestima vode uopće nema. Nije ni hladna voda. Mokri smo ali ima sunca, osušit ćemo se brzo – priča Aman Haruel (20), koji je prvi put u BiH i nada se da će sva trojica uspjeti prijeći granicu prema Europi.
Halo taksi
Nakon što su im pripadnici Crvenog križa pružili pomoć, ušli su u taksi koji ih je odvezao u smjeru Zvornika. Dan ranije zanimalo nas je koliko košta prijevoz do Sarajeva.
-„Ovisi, oko 250″.
-„Čega“.
– „Eura, za puni auto”.
– „Imate dozvolu da ih možete voziti”
– „Dozvoljeno nam je da ih kupimo samo na magistralnom putu”.
Ovako je tekao razgovor s jednim taksistom, koji nije htio otkriti identitet. Informacije koje smo dobili od mještana regije Birač koji su upoznati sa migrantskom krizom i kako funkcioniraju stvari na terenu, smo su potvrdili ove navode.
Miroslav Radišić vlasnik je ugostiteljskog objekta nekoliko metara od Graničnog prelaza Šepak, dvadesetak kilometara nizvodno od Zvornika. Tvrdi da svi znaju sve, da su svi povezani i da posao cvjeta.
– Taksisti čekaju ovdje ispred mog objekata. Čekaju migrante i dogovaraju cijene. A njih bi policija trebala predati i dalje ih odvesti u Bijeljinu u centar za prihvat – priča Radišić, dok stoji ispod mosta i objašnjava kako migranti prelaze.
Ispod mosta na graničnom prelazu
–Vidiš ispod konstrukciju, oni jedan po jedan, nekada u grupi i po 30, idu po tim gredama ispod mosta i kada dođu ovdje na našu stranu spuste se užetom koje nitko neće da skloniti. Čak ni službe – objašnjava Radišić, koji tvrdi da granica bude gotovo hermetički zatvorena u periodu kada u ispomoć Graničnoj policiji dođu pripadnici drugih službi iz BiH.
Tražili smo razgovor s ljudima iz policije koji rade na terenu na prostoru ove regije, ali nam je iz zvorničke policije rečeno da je odlučeno da ne istupaju u javnost jer je „ta problematika u nadležnosti granične policije“.
U Graničnoj policiji BiH su nam potvrdili da poduzimaju pojačane aktivnosti nadzora državne granice, što se između ostalog odnosi i na izvanredni angažman ljudstva iz drugih policijskih agencija u BiH. Kažu da se akcije sprovode kontinuirano s ciljem suzbijanja nezakonitih migracija.
– Pripadnici Granične policije evidentirali su 5447 osoba u nezakonitom prelasku ili pokušaju nezakonitog prelaska državne granice od početka godine. Najviše je zabilježeno državljana Sirije, Turske, Afganistana, Maroka, Pakistana. Najčešći pokušaji nezakonitih prelazaka su iz smjera Srbije i Crne Gore u BiH, a najviše je pokušaja krijumčarenja ljudi u putničkim vozilima i čamcima preko Drine – rekli su nam u Graničnoj policiji.
– Ne možeš spavati ovdje. Dođu taksisti, sirene se čuju, žele se tući, jer migranata recimo ide desetak a dvadeset taksista stoji. Oka sklopili nismo mjesec dana, dok ja nisam snimio sve i odnio u policiju – priča Radišić, dok pokazuje snimke i fotografije.
Stvarno stanje u odnosu na službenu evidenciju broja migranata teško je utvrditi, ali su procjene da je taj broj veći. Službeno, u BiH se trenutno nalazi 1806 migranata, od čega je 1284 u Kantonu Sarajevo i 522 u Unsko-sanskom kantonu. Nadležni tvrde da je stanje u prihvatnim centrima zadovoljavajuće i da BiH raspolaže dovoljnim kapacitetom za smještaj migranata u prihvatnim centrima Ušivak i Blažuj u Kantonu Sarajevo, te Lipa i Borići u USK.
N.N. groblja
Medijski radnik iz Zvornika Radiša Kandić, godinama prati migrantsku krizu i balkansku rutu, za koju ne misli da je mnogo mijenjala intenzitet ali da je aktivna. Tuga je kaže, što ljudi zarađuju na svemu tome.
– Mislim da se sve radi organizirano. Jer kazne dobivaju samo taksisti, koji imaju pravo voziti. Sada je pitanje kako oni dođu ovdje. Jasno je da neko mora stajati iza toga – kaže Kandić.
On se prisjeća slučaja prije nekoliko godina kada je migrant organizirao prelazak granice.
– Oni su savršeno organizirani, imaju mape, znaju rute kuda trebaju ići i njihov jedni cilj je Europa i način da se prebace u neku od zemalja – zaključuje Kandić, koji smatra da se u zadnje vrijeme točka prelaska prebacuje uzvodno prema Bratuncu, što potvrđuje i posljednji slučaj utapanja.
Od 12 žrtava koji su nastradali prije desetak dana u prevrtanju čamca kod Bratunca, osam je pronađeno na desnoj obali Drine, među kojima i tijelo devetomjesečne bebe koja je zajedno s roditeljima ukopana u Loznici. Tretman u tom smislu u Srbiji i BiH nije isti. Dok se u Srbiji migranti uglavnom odmah sahranjuju, u BiH se po nalogu tužiteljstva tijela upućuju na patologiju u Bijeljinu, a ako ne bude identificirana, vraća se na područje mjesta gdje je pronađeno i tamo se sahranjuje. Prema onom što je poznato, do sada je u Zvorniku sahranjeno 12 tijela, Bratuncu 3 i na groblju u Bijeljini 17. Posljednja dva su N.N. osobe koja su se utopile u Drini prije desetak dana.
Simić: „Dugujemo im istinu“
– Onoliko koliko ih je sahranjeno, najmanje još toliko ih nikada neće biti pronađeno jer se ili nalaze ispod gomile šljunka ili su u Savi – priča nam patolog iz Bijeljine Vidak Simić, dok nam pokazuje grobove nedavno ukopanih migranata koje je on pregledao. Iako je u mirovini radi i dalje.
Nakon pregleda desetina tijela, Simić je znao da mora nešto uraditi s obzirom na to da su nakon završenog izvještaja, te osobe i dalje ostajale N.N. lica.
– Ta osoba je imala ime i prezime. Njegova obitelj traga za njim. Pa zašto ne omogućiti da se ta osoba identificira – kaže Simić.
Do sada je prikupio 40 DNK uzoraka, koji će u suradnji s tužiteljstvom biti predati Međunarodnoj komisiji za nestale osobe kako bi se u daljim postupcima mogla praviti usporedna DNK analiza.
– Kod tijela koja su pronađena u roku od 24 sata se uzima krv. Kod tijela koja su u fazi raspadanja, tu krv ne igra ulogu, uzima se dio kosti. Ja to redovno radim. Moja je obaveza da po zakonu to čuvam tri godine, ali sam odlučio da čuvam koliko god to bude potrebno. Jer opet ponavljam, to su ljudi koji su imali ime i prezime. Ovo je najmanje što možemo učiniti – kaže Simić.
Ističe da će i dalje činiti sve što može kako bi se obiteljima nastradalih pomoglo.
– Ja imam ideju da se napravi neka stranica na kojem bi bili DNK profili tih ljudi, gdje bi neki doktor recimo iz Sirije mogao pristupiti toj bazi, a onda na temelju uzorka koji se uzme tamo od obitelji koja sumnja da je nestao na nekom mjestu, može se provesti usporedba. Mi tim ljudima dugujemo istinu – zaključuje Simić.
Pet godina bez incidenta
Dok se čeka eventualno formiranje baze podataka, veliki broj ljudi pomaže migrantima nakon što pređu granicu, na ovaj ili onaj način. Ogromnu ulogu u tome ima Crveni križ i terenski ured koji pokriva pogranični prostor od Bijeljine do Zvornika. Obilaze teren na priobalnom pojasu i na autobusnim stanicama ili nakon poziva Granične policije izađu na teren.
– Pitamo koliko osoba ima, ima li djece, ozlijeđenih. Dođemo na teren, damo im hranu i odjeću, saniramo povrede. Nikada nismo imali problem, a djelujemo već pet godina na terenu – priča vođa tima Mladen Majstorović, dok s kolegom Darkom Jovanovićem, pruža prvu pomoć trojici Marokanaca koji su preplivali Drinu i pritom zadobili lakše ozlijede.
– Sve dok im mi pružamo usluge, dok ne rade problem stanovništvu što se znalo događati dok nisu oformljeni timovi, nema nikakvih problema s građanima. Dosta pozitivno gledaju na to, tako da im i oni sada kupuju hranu. Imamo uglavnom dobar odnos sa svima – zaključuje Darko.
Na kraju navodi da je u prvih osam mjeseci ove godine, mobilni tim Crvenog križa Zvornik-Bijeljina imao preko 800 obrađenih osoba na terenu, preko tri tisuće isporučenih obroka, gotovo 300 usluga prve pomoći, te na desetke drugih usluga u suradnji s drugim službama.
(DW)
