U Varešu, Kaknju, Jezeru, kod Zvornika, Čapljini provode se istraživanja s ciljem izvlačenja ruda, zvanično dragocjenih metala poput zlata i srebra, ali građani upozoravaju da postoji mogućnost da se rudari litijum što je opasno za okoliš
Piše: Rubina ČENGIĆ
Grupa stanovnika Kaknja je sredinom juna 2023. godine predala SIPA-i krivičnu prijavu protiv odgovornih osoba u kompanijama TQM Lukavac, Adriatic Metals BH d.o.o iz Vareša te Ministarstva za okoliš FBiH i same ministrice Nasihe Pozder.
Podnositelji prijave naveli su sljedeće razloge: sumnja na organizovani ekološki korporativni kriminal usmjeren na opasno zagađenje prirode i pitkih voda, te ugrožavanje prirodnih staništa zaštićenih životinja, a u svrhu materijalne koristi.
Crvene stijene nisu Sahara
– Oni su u analizama okolišnog uticaja lokalitet Crvene stijene gdje se nalazi njihovo odlagalište, predstavili kao prostor na kom nema ni vodotoka ni životinjskih vrsta. A mi smo obilaskom trerena utvrdili da tamo ima cijeli splet vodotoka koji se ulijevanju u rijeku Trstionicu. Koja je sada gotovo cijelom dužinom zagađena. Osim toga, divlje svinje su uznemirene, spustile su se iz svojih staništa na mnogo nižu nadmorsku visinu, na oko 420 metara, u naselja, povadile su svo sjeme koje je bilo zasijano i uništavaju imanja. A našli smo i stanište vuka koji je zastićena vrsta jer je ugrožen njihov opstanak. Oni su u toj studiji područje Crvene stijene opisali kao da je, u najmanju ruku, Sahara iako i u Sahari ima živih vrsta koje treba zaštiti – priča Hajrija Čobo, aktivistkinja iz Kaknja.
Ona naglašava da je aktuelnim Prostornim planom područje Gornja Trstionica Bukovići planirano za stavljanje pod zaštitu, a da lokalite Crvene stijene pripada tom pojasu.
Dodaje da stanovnici strahuju. Bez obzira što u dostupnim dokumentima stoji da je otpad neotrovan. Ipak, nemaju garancija da li će biti korištene kiseline i otopine za neutralizaciju. Količina otpada predviđena za odlaganje je 100 tona dnevno.
Vlasti i igra gluhih telefona
Čobo podsjeća da je Bosna i Hercegovina poduzimanjem aktivnosti na ovom lokalitetu prekrišila Bernsku ili Konvenciju o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa.
Sekretarijat Bernske konvencije pri Vijeću Evrope 2022. godine prihvatio je njenu tužbu zbog devastacije prirode na području općina Kakanj i Vareš i ugrožavanja životne sredine, pitke vode, prirodnih staništa životinja u području koje je svim relevantnim dokumentima predviđeno za zaštitu i kao vodozaštitna zona i kao “strogi rezervat prirode“ zbog koncesija izdatih stranom investitoru u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina (cinka, olova, barita, srebra, zlata, kobalta, ali i popratnih metala: žive, arsena, talijuma).
Rok za odgovor bh. vlasti je bio 15.juli ove godine. Ali, institucije nisu odgovorile i pored dvije opomene.
Čobo vjeruje da Vijeće Evrope može izdati nalog za obustavu svih radova na ovom lokalitetu i to već na sjednici koja se održava danas i sutra ili na jednoj od naredne dvije sjednice.
Podsjećanja radi, BiH je od 1. marta 2009. godine punopravna članica te Konvencije, odnosno međunarodnog pravnog saveza za očuvanje prirodne baštine.
Saglasnost samo za odlagalište
Iz Ministarstva za okoliš u Vladi FBiH kažu da je saglasnost data samo za odlagalište otpada koji nastaje prilikom gradnje saobraćajnice.
Ističu da je ministrica obišla lokalitet i više puta slala inspekciju da provjeri aktivnosti i da za sada nema pokazatelja da su investitori izašli iz okvira odobrenih aktivnosti.
U konkretnom slučaju radi se o ekstraktivizmu, odnosno uzimanju ili izvlačenju dobara u komercijalne i industrijske svrhe.
Predmet ekstraktivizma su najčešće rude, drvo, životinje. Žrtve su siromašne zemlje, posebno one manje demokratske gdje javnost nije uključena u donošenje odluka. Pojava je problematična kada prirodna dobra odlaze u druge zemlje uz, najčešće, nedovoljnu naknadu zemljama od koje su oduzeta dobra i uz neuporedive štete za okoliš poput iskrčenih ili ogoljelih šumskih područja, zagađenih rijeka i zemljišta koje je nemoguće sanirati i desetinama godina kasnije.
Ekološke izbjeglice
Posljedice ekstraktivizma ne ostaju samo u zemljama uzimanja prirodnih dobara, nego prelaze državne granice. Tako, recimo, u Bjeljini nevladina organizacija Eko put upozorava na moguće posljedice po Semberiju usljed eventualnog rudarenja litijuma u Srbiji o čemu je Interview ranije pisao.
Uz to u svijetu se sve češće govori o ekološkim izbjeglicama ili migrantima, odnosno ljudima koji su zbog promjene okoliša primorani promijeniti ili napustiti svoje mjesto stanovanja.
U Arhus centru kažu da rudarenja i odlaganja opasnog otpada ima širom Bosne i Hercegovine – Vareš, Kakanj, Jezero, Ozren kod Zvornika, Čapljina – provode se različita istraživanja s ciljem izvlačenja ruda, zvanično dragocjenih metala poput zlata i srebra, ali građani upozoravaju da postoji mogućnost da se rudari litijum što je opasno za okoliš.
– Čak i ako izvlače srebro i zlato – koriste opasne hemikalije koje dospjevaju u zemlju i vodu gdje će ostati ko zna koliko dugo. Uostalom i pilane nose određeni rizik jer otpad od obrade drveta zamutri rijeke. Sada rudare uz gotovo sve najčistije rijeke i ako se ne angažujemo – prekopaće cijelu BiH. Problem je što strana preduzeća koja nama budu predstavljena kao investitori dobiju odobrenje vlasti za testna iskopavanja, ali ih oni pretvore u stalna. A vlast ne provodi javne rasprave, ne traži odobrenje od građana kao svog poslodavca i građani ne znaju šta se događa. Sve to je kršenje Arhuške konvencije, pojašnjava Emina Veljović, direktorica Arhus centra.
BiH je ratifikovala Arhušku konvenciju 2008. godine.