RioTinto iz Srbije ugrožava Bijeljinu, jedini spas EU direktive

Piše: Rubina Čengić

Izgradnja rudnika litijuma Jadar kod Loznice u Srbiji i vađenje litijuma iz rudače uz korištenje kiselina može izazvati zagađenje podzemnih i nadzemnih voda u donjem toku rijeke Drine, odnosno na području grada Bijeljina, što može dovesti do iseljavanja  Semberije, upozoravaju iz ekološkog udruženja Eko Put iz Bijeljine. Riječ je o više od 200.000 ljudi.

-Zagađenje podzemnih i nadzemnih voda bi dovelo do odumiranja živog svijeta u ovom području, a to bi u budućnosti moglo da dovede i do iseljenja stanovništva sa područja Semberije, kaže Snežana Jagodić Vujić iz ovog udruženja. Naglašava da ovakav stav imaju na osnovu dešavanja iz 2014. godine kada je čitav region zadesila nezapamćena poplava i kada se u Jadru desila ekološka katastrofa pucanjem brane od jaloviša i oticanjem toksičnog mulja, prvo u riječicu Jadar, a potom u  Drinu.

-Tada je ustanovljeno prisustvo teških metala, a jaloviše nije sanirano do 2016. godine. Ni danas ne funkcioniše kako bi trebalo. Zamislite šta će se desiti sa tim hiljadama kubika novog jalovišta o kome će voditi brigu radnici o čijoj profesionalnost ne znamo ništa, kaže Jagodić Vujić.

Iz ekološkog  romantizma u ekološki radikalizam

Pojašnjena radi, u Srbiji već neko vrijeme postoji protivljenje javnosti najavama tamošnje vlasti da australsko-britanska kompanija RioTinto otvara rudnik i pokreće proizvodnju litijuma neophodnog za izradu baterija. Brojne nevladine organizacije i eksperti  upozoravaju na probleme koje će prouzročiti ovaj rudnik i prerada.

Vlast u Srbiji pojašnjava da će država od rudnika dobiti milijarde eura jer državi, navodno, pripada 4 posto rudne rente. Dok predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kako prenosi N1 Srbije, objašnjava da će uz ovaj rudnik u Srbiji  biti uspostavljena i proizvodnja katoda i baterija za električna vozila što bi toj državi  donijelo prihod ne samo  600 miliona evra, nego 3,4 milijarde na godišnjem nivou za narednih 56 godina, ministrica rudarstva i energetike u Vladi Srbije Zorana Mihajlović naglašava da nikakva odluka u vezi sa izgradnjom rudnika litijuma nije doneta, niti može biti doneta pre nego što se završi studija uticaja na životnu sredinu, kao i dok građani ne daju svoj stav.

U međuvremenu naši izvori potvrđuju da u Loznici nečiji advokati od lokalnog stanovništva otkupljuju kuće i okućnice.

Rješenja protiv životne sredine

 Eko Put se priključio ovom protestu jer smatraju da je na području BiH Bijeljina najugroženija ovim projektom. Aktivisti Centra za životnu sredinu su u novembru 2020. godine od nekoliko institucija u BiH zatražili da se uključe u javnu raspravu o Prostornom Planu Republike Srbije od 2021 do 2035 u kojem se spominje eksploatacija jadarita. Tada im je iz Ministarstva prostornog uređenja, gradnje i ekologije u Vladi RS rečeno da su njihovu inicijativu uputili u Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću mnistara BiH.

-Mi smo iskoristili mogućnosti za prekogranične konsultacije i dali svoje komentare na projekat Rio Tinto, kaže Majda Ibraković iz Centra.

Oni su između ostalog  pitali na osnovu čega je donijeta ocena da su planska rješenja kreirana u kontekstu zaštite životne sredine? Budući da plan donosi mnogo rješenja koja su u suprotnosti sa zaštitom životne sredine (od izgradnje 6 novih termoelektrana, otvaranja brojnih rudnika uglja, jadarita, bakra i drugih mineralnih sirovina pa do planiranja turističke eksploatacije zaštićenih prirodnih dobara, uvođenja „fleksibilnijh“ režima zaštite i izgradnje saobraćajne infrastrukture), neophodno je pojasniti na koji način su sva ova rešenja „kreirana u kontekstu zaštite životne sredine”. Uz upozorenje da eventualne posljedice obrade rude mogu ugroziti ekološki atraktivna područja u BiH poput izvorišta mineralne vode “Vitinka” u mjestu Kozluk ili Zvorničko jezero ( identificirano kao potencijalno NATURA 2000).

Upozorili su i da širenje štetnih emisija od prerade teških metala i drugih ruda, kao i širenje drugih štetnih gasova, vjetrom može se očekivati u krugu i do 100 km.

Uzimaće se ogromna količ̌ina vode iz rijeke Drine i odvoditi do sela Nedeljice u loznič̌koj opštini. Ta voda će biti teško hemijski onečišćena i skupa sa vodom iz rijeke Jadar će se slivati u rijeku Drinu, što će imati direktne štetne posljedice po kvalitet vode koju koristi stanovništvo u BiH koje obitava uz obalu rijeke Drine, dok se naročite štetne posljedice mogu očekivati po ihtiofaunu i akvatične organizme uzvodno od ušća, ali djelomice i nizvodno; uslijed plavnosti rijeke Jadar mogu se očekivati poplave kada će jalovišta i odlagališta planiranog rudnika direktno da se izlijevaju u rijeke Jadar i Drinu, direktno utičući na Mačvu, odnosno Semberiju u Bosni i Hercegovini, a time i kvalitet obradivog tla, što predstavlja potencijalni rizik za poljoprivredu i sigurno snabdijevanje hranom iz Semberije.

Ministar na službenom putu

U MVTEO u VM BiH kažu da su uradili mnogo po ovom pitanju i da ih nepravedno optužuju za nezainteresovanost, no na konkretna pitanja da li je napravljena procjena mogućih uticaja projekata Rio Tinta iz Srbije u BiH, ako je napravljena šta su saznali, a ako nije napravljena zašto nije kao i mnoga druga do zaključenja ovog teksta nije stigao odgovor – minister je na putu, resorni odjel otežano radi….

No u Eko Putu cijene da je vlast u BiH – nezainteresovana.

 -Mi sumnjamo da naša vlast vjerovatno razmišlja da, na osnovu toga kako će u Srbiji proći uticaj javnosti, ponude i naša prirodna bogatstva na rasprodaju bez obzira da li to nama kao građanima i građankama ove zemlje odgovara ili ne. Na osnovu dešavanja oko malih hidroelektrana može nam sve biti jasno kako će se naše vlasti ponašati, cijeni Jagodić Vujić i upozorava da od vlasti u BiH  očekuje da bar izraze zabrinutost jer je ćitava situacija vrlo slična sa odlagalištem nuklearnog otpada na Trgovskoj gori u Hrvatskoj jer Drina nije samo granica nego rijeka koja ima lijevu i desnu obalu i ne poznaju granice.

Profesor  rudarstva, geologije i građevinarstva Zvjezdan Karadžin, ministar ekologije u Vladi kantona Tuzla, smatra da Srbija ne smije uraditi ništa protivno volji građana i rezolucijama EH, ali očekuje i da se vlasti BiH angažuju i uključe u javnu raspravu.

 -Više ne postoji štetan zahvat u prirodi koji se može uraditi jer prije toga mora biti urađena studija uticaja na okoliš koja mora proći javnu raspravu koja bi trebala pokazati da li taj određeni zahvat pravi štetu. I okolinska dozvola može  biti neobnovljena ako se pokaže da je neki projekat štetan. Što se tiče konkretnog slučaja – ako postoji potencijal prekograničnog uticaja, vlasti BiH mogu uzeti učešće u javnoj raspravi i pozvati se na Arhušku konvenciju i direktive EU o rudničkom otpadu koje su usvojene nakon određenih prekograničnih incidenata, kaže Karadžin i podsjeća na izlijevanje cijanida iz rudnika zlata u Baia Mareu u Rumuniji ili protivljenje rumunskih vlasti gradnji TE Kostolac u Srbiji.

-Znam da su u Srbiji ogromni otpori tom projektu iako on jeste izuzetno važan jer je litijum jako tražen u cijelom svijetu i to je visokoprofitabilni posao. Ali to dvoje se može pomiriti  uz snažne mjere zaštite pod ozbiljnim stručnim nadzorom i dobro planiranu sanaciju po prestanku vađenja. Mi ne smijemo iz ekološkog  romantizma pasti u u ekološki radikalizam i ništa ne raditi da bi sačuvali čitst zrak i člistu vodu jer s ena tome ne možemo razvijati,  zaključuje Karadžin.

Procjene su da će potražnja za litijumom u narednih 11 godina porasti za osam puta, prvenstveno zbog sve većeg broja električnih automobila koji koriste litijumske baterije.

Investitore nema ko da provjerava

U Eko Putu kažu da ih posebno brine loša reputacija britansko-australijske kompanije Rio Tinto:

-Oni su izazvali totalno zagađenje životne sredine u najmanje 10 zemalja gdje su vadili litijum i imaju veliki broj međunarodnih tužbi zbog nesavjesnog poslovanja, kaže Jagodić Vujić.

Iz Centra za životnu sredinu upozoravaju da u BiH  niko ne provjerava rejting investitora.

-Mi nemamo sistem provjere osim bankovnih garancija o finansijskoj solventnosti investitora, dakle naše vlasti nije briga za rejting, kršenje ljudskih prava i uništavanje životne sredine i društva u drugim zemljama kao što je slučaj sa Rio Tintom i drugim eksploatatorima manje razvijenih zemalja, kaže Majda Ibraković iz Centra.

Portal capital.ba je u januaru 2021. godine pisao da je u Laktašima osnovano preduzeće Rudnik Litijuma čiji su osnivači  pet firmi iza kojih stoji slovenački biznismen Andrej Rautner. Osnivački kapital koji su uplatili je 11,8 miliona KM, a firmu koja će se baviti istraživanjem i eksploatisanjem rude litijuma na istoku Republike Srpske, piše portal CAPITAL  uz napomenu da su osnivači preduzeća Ar plane, R mercuri i The H iz Slovenije, te AR plane i Yolle top invest iz Laktaša.  Rautner je za CAPITAL potvrdio da će preko ovog preduzeća tražiti koncesije za istraživanje ovog metala  na graničnom području između Republike Srpske i Srbije ne precizirajući tačne lokacije.

Prema dostupnim podacima, osim u Podrinju, nalazišta ovog metala postoje i na teritoriji Ugljevika, Domaljevca, Šamca, te u regionu srednje Bosne, a navodno je kompanija iz Kanade dobila koncesije za istraživanje u Loparama. Do zaključenja ovog teksta iz kancelarije za koncesije u RS nije došao odgovor na pitanje koja je to kompanija i na koliko dugo je dobila koncesiju i za koje lokalitete.

Doktorka hemijskih nauka i naučna savjetnica u Institutu za hemiju, tehnologiju i metalurgiju (IHTM) Univerziteta u Beogradu Dragana Đorđević u intervjuu za Balkan Green Energy News upozorava da će rudnik Srbiji donijeti više štete nego koristi. Pojašnjava da eksploatacija litijuma iz rude jadarit predstavlja složenu proceduru u kojoj se koristi  koncentrovana sumporna kiselina na temperaturi od 250 stepeni.

Pare agresivnih kiselina će otparavati u atmosferu i nagrizati zeleni pokrivač, a takođe i pluća i kožu ljudi i životinja. Ukoliko se, da bi se spustila temperatura procesa, bude koristila fluorovodonična kiselina (HF) za razaranje silikatne strukture koja prožima jadarit, razvijaće se ekstremno toksični gas silicijum fluorid (SiF4) koji će takođe odlaziti u atmosferu i predstavljati stalni rizik po zdravlje ljudi i životinja, a za koji ne postoji nikakvo ekološko rešenje da se spreči njegova emisija u vazduh. Domet uticaja na zagađenje vazduha može biti i više desetina kilometara, u zavisnosti od pravca i brzine vetra kojim će se opasne materije raznositi putem atmosfere, rekla je Đorđević napominjući da ne postoje ni informacije o zbrinjavanju otpadnih rudničkih voda prije  nego  se upuste u reku Jadar.

Zagađene vode iz Jadra će se izlivati u plodna polja doline ove reke i rasejavati otrove na poljoprivredno zemljište zagađujući ga trajno, a takođe će prodirati u podzemne vode jer su površinske i podzemne vode povezane… Jadar je pritoka Drine u kojoj žive zaštićene vrste, ali preko Drine ugrožena je i Sava. Iz aluviona ovih reka snabdevaju se vodom svi gradovi u njihovom priobalju, kaže Đorđević i upozorava i na količine vode koje će za potrebe obrade rude biti zahvaćene iz Drine, (pominje se 1.000 tona dnevno ili  više) te šta će biti sa 1.500 tona otpadne vode, šta će ona u sebi sadržati…

Ako je vjerovati stručnjacima realna je vjerovatnoća da će zbog kontaminacije vode toksičnim elementima iz same rude i ostacima kiselina i njihovih soli Jadar postati mrtva rijeka, posljedice rada ovog rudnika biće dalekosežne i trajne, a prihod beznačajan s aspekta uništenje vrijednog poljoprivrednog zemljišta i vode, koja je odnedavno uvrštena u trgovinu na svjetskim berzama.

 

 

Prethodna vijest

Amna Popovac: We could have done it all, only if you were braver Inzko!

Naredna vijest

Između tradicije i ugovorenog braka, tri sestre iz Bihaća izabrale su – slobodan život