Na Interview.ba danas objavljujemo posljednji nastavak dosjea: Kako je državna ANUBiH po odluci zastupnika federalnog Parlamenta dobila isto novaca kao etničke BANU i HAZU? Za Interview. ba danas govore predsjednici BANU i BANUK dr. Mehmed Akšamija i dr. Suad Kurtćehajić. Te jedan jedini zastupnik. I to ne onaj koji je donedavno tvrdio da je ovakva odluka politike – izdaja.
Piše: Senka KURT
Jedinstven, jasan, otvoren, upozoravajući je stav akademika Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) da je izjednačavanje ove sa drugim, kako oni ističu etničkim akademijama u BiH, truli politički kompromis, koji ide u razgradnju države.
Ovaj su stav jasno iskazali u našem dosjeu, a nakon što su zastupnici Zastupničkog federalnog Parlamenta, predvođeni Osmorkom, odlučili jednako, sa po 300.000 finansirati ANUBiH, Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti (BANU), te Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU).
Kreiranje nepotrebnih pitanja
Predsjednik BANU dr. Mehmed Akšamija, kaže nam na početku da ne može komentirati odluku federalnih zastupnika. Odnosno preporučuje da njih pitamo zašto su tako odlučili. Ali, dodaje, da su trebali povesti računa o interesima sve tri akademije, u to nema nikakve sumnje.
– Jer, nauka, a tako i kultura i umjetnost su nedjeljive, one, ukoliko već nisu, onda moraju postati naša zajednička tekovina i moramo se truditi da damo doprinos svi skupa razvoju tih disciplina u BiH, bez svojatanja i pripremanja/kreiranja nepotrebnih pitanja – preporučuje dr. Akšamija.
Dodaje kako razvoja u nauku, kulturu, umjetnost nema bez ulaganja u projekte, te da je do sada obično bilo “ispod žita”.
– Obično su se prihvatale određene odluke onakve kakve se nude u datom momentu i u aktualnom trenutku, sa pretpostavkama i metodama rada koje za njihovo donošenje u tom momentu “vrijede”, ne pitajući se za one dublje na kojima date odluke stoje i iz kojih se razvijaju. U tom smislu je moguće razumjeti i pitanje o utemeljenju date odluke, budući da se metode donošenja odluka mijenjaju, gdje, između ostalih, metode razumijevanja ustavnih odredbi očito bivaju jedne od najvažnijih pitanja opravdanosti i sistematičnosti donošenja odluka – ističe predsjednik BANU.
BANU se dokazala
Pa nas podsjeća kako su, prema Ustavu (u ovom slučaju Federacije BiH) garantirane osnovne slobode – govora i štampe, mišljenja, savjesti i uvjerenja, sloboda okupljanja; slobodu udruživanja…
– Upravo tim povodom, bar kada je riječ o BANU, ova nacionalna akademija je dokazala za dvanaest godina postojanja kako je ipak savladala sve teškoće koje uvijek stoje na putu novim i to osobito onim institucijama koje su osnivane pod krajnje nepovoljnim uvjetima. I da BANU ne samo da zna šta mora činiti nego i da ima potencijal koji njezine želje i programe može ostvariti. Tačno je da BANU nije osnovala država, ali tu državu Bošnjaci dijele sa drugim narodima, i da joj ta ista država, između ostalog garantira i slobodu udruživanja, pa ne vidimo nikakvog razloga zašto bar dio te naše države ne bi imao i obavezu prema ovoj naučnoj i umjetničkoj instituciji– zaključuje.
Dr. Akšamija dodaje da niko ne želi ni pomisliti da ovakva odluka federalnih zastupnika ide u pravcu slabljenja ANUBiH. Ona je, kaže, dobro došla svim akademijama.
– Kao Bošnjaci i Bosanci mi smo apsolutno opredijeljeni za jačanje naše države BiH. To je naš apsolutni cilj. Ne želimo vjerovati da ova odluka ide ka slabljenju države i njezine razgradnje, niti da je ona donesena kako bi se osnažili narodi u negativnom smislu riječi, na račun države Bosne i Hercegovine. Ovome se svakako protivimo – jasno ističe.
Zdrava konkurencija stimulira i slabije
No, istovremeno, pozdravlja „promjenu svijesti o akademskom snaženju“.
– Ova odluka uticat će na dalje jačanje svijesti o nama samima, ali, bar kada je BANU u pitanju, integriranju unutar BiH – kaže.
I dodaje kako u BANU visoko cijene ANUBiH, bez obzira što njezin sadašnji pravni status nije definiran. Najavljuje usku suradnju, ukoliko to budu željeli u akademici državne Akademije. Kaže, se što čine i što će činiti u buduće bit će pokušaj jačanja ANUBiH, a ne njezino slabljenje.
– Zdrava konkurencija u svim područjima ljudske djelatnosti stimulira i one slabije. A naše je opredjeljenje da sa svima koji aktivno sudjeluju u dobru sarađujemo – kaže.
I još jednom ističe, da ni u čemu ne vidi mogućnost slabljenja ANUBiH-a. Već naprotiv, pretpostavlja da će njezino napredovanje krenuti mnogo kvalitetnijom putanjom za opće dobro.
Maćehinski odnos
Na pitanje zašto je u u ovom aktualnom političkom i društvenom momentu, Bosni i Hercegovini osim krovne, državne, potrebno još akademija, naročito onih s etničkim predznakom, dr. Akšamija nas upozorava da BANU postoji od 2011. godine. Odnosno, nije kako ističe, civilizacijski doseg ovog trenutka.
– Dosada smo se suočavali sa maćehinskim odnosom mjerodavnih institucija. Podnosili smo takvo stanje i nismo prigovarali, niti zamjerali. Sada se izgleda mijenjaju uvjeti i okolnosti. Ovakvu orijentaciju federalnog parlamenta svakako treba podržati. Nadamo se da je definitivno prošlo vrijeme „akademskog prosjačenja“ te da će naredni dani biti relaksiraniji. Kažete da pored državne postoje i one s nacionalnim obilježjem. To je istina. Ali, ovo, zapravo, nije ništa novo, niti je naš ‘specificum’ – kaže.
Podsjeća da nacionalne akademije postoje i u drugim višenacionalnim zajednicama u drugim krajevima svijeta. Ali, tamo, dodaje ti to, nema ili je manje zluradih pitanja i provokacija u stilu ‘šta će nam takve nacionalne akademije’. Naprotiv, ističe, tamo se ulažu napori da se pored državnih akademija razvijaju i nacionalne i stručno usmjerene akademije samo u pojedine oblasti znanja, uz obavezu čuvanja zajedničkih vrijednosti.
Zašto da još neko gradi lijepu kuću?!
Pa isto preporučuje i za BiH – da shvatimo da skup pojedinačnih vrijednosti čini zajedničku vrijednost. To je recept za postizanje boljih rezultata, za ići naprijed.
– A, mišljenja smo, da nam to treba biti cilj. Poslužit ću se parafraziranim riječima prvog predsjednika BANU-a, akademika Ferida Muhića koji je na slično pitanje odgovorio sljedeće: – Ako neko izgradi lijepu kuću, možete li razumjeti onoga koji kaže: “Zašto da još neko gradi lijepu kuću?!” Zašto praviti još lijepih umjetničkih djela ako je neko već napravio lijep umjetnički rad ili, ako se uradi dobro djelo, zašto raditi još dobrih djela?! Mi svjesno radimo na misiji dobra. Kako se može bilo ko pitati zašto da radimo dobro kada već drugi rade dobro? Naša je želja da sa svima onima koji su na putanji dobra učestvujemo u realizaciji dobra, pa samim tim, ne vidimo ništa loše u postojanju “državne” ili onih akademija sa nacionalnim obilježjem ili onih stručno usmjerenih ukoliko su na datom i pomenutom kretanju prema dobru – ističe.
Kada je konkretno o BANU riječ, dr. Akšamija naglašava kako je želja da svi koji se osjećaju Bošnjacima, a veliki dio njih to, ističe, zapravo, vrlo teško poima, trebaju biti dovedeni u situaciju da im treba biti vraćeno njihovo pripadajuće historijsko pamćenje i da se shvati njihov kulturni, povijesni i, svakako, etnički i jezički identitet.
Proces u Bošnjaka
U tom smislu kaže nam kako se bosanski jezik često ignorira kao činjenica. Mada je to, kaže, realno najstariji kvalificirani jezik na prostoru Balkana.
– Kada god se narod vrati sebi, vratio se na vrijeme. Čini se da je vrijeme osnivanja BANU pogodovalo tom radikalno shvaćenom i vitalno značajnom procesu u Bošnjaka. Zbog toga je sam akt osnivanja bio koliko nužan, toliko i opravdan, ali i odlučan iskorak u kreiranju i definiranju osnovnih uvjeta da se proces emancipacije nastavi i da se Bošnjaci, njihova historija, običaji, način života, jezik, kulturne i moralne vrijednosti i umjetničko stvaralaštvo konačno u cjelini i istinito prikažu u onom što je do sada ostvareno i da se da snažni poticaj nastajanju novih ostvarenja u nauci, kulturi i umjetnosti, što će našu zemlju i našu naciju afirmirati kao jedan od stubova moderne evropske multilateralne kulture i načina života – ističe.
Prema njegovom uvjerenju BANU je institucija koja treba odslikavati ponos.
– Ideja je da se integriše bošnjački korpus u cijelom svijetu, a prije svega u regionu, te stvaranje institucije unutar koje će se sublimirati i integrirati duhovna dostignuća bošnjačkog naroda na putanji dobra. To nije ni intelektualna avantura, ni puka igra, a pogotovo ne nekakav promašaj. To je akutna potreba i zadatak na čijem realiziranju treba i mora učestvovati cijela naša javnost, kako bi se i naša nacija mogla konačno predstaviti i ponositi jednom takvom institucijom. Kao što se i svi drugi narodi i građani oko nas predstavljaju i ponose svojim akademijama nauka i umjetnosti – zaključuje predsjednik BANU dr. Mehmed Akšamija.
BANUK nije apolitična
Dr. Suad Kurtćehajić, predsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti Kulin Ban (BANUK), najmlađe među akademijama ima potpuno drugačiji stav. Vjerovatno i zbog činjenice da ove akademije nema na federalnoj listi za finansiranje.
U septembru prošle godine BANUK je podnijela zahtjev da uđe u federalni budžet. No, od toga nije bilo ništa. Možda se razlog krije i u sljedećim riječima dr. Kurtćehajića:
– Mi nismo osnovani da budemo apolitični. Već suprotno. Da trust mozgova koje okupljamo pomogne ovoj državi u rješavanju određenih problema, s idejama, sa znanjem svojih ljudi, njihovim kapacitetima – kaže.
Svjestan je da današnji status ANUBiH koči upravo politika, odnosno, kako kaže Čovićevi ministri na čelu ministarstva pravde. Pa naglašava da je ANUBiH u nekoj vrsti pravnog vakuuma, nije registirana, jer nije pristala da to uradi kao što su drugi. Da bude udruženje građana.
No, ne pristaje na argumente da stvaranje novih akademija, naročito onih s etničkim predznakom, vodi ka rastakanju države BiH.
– To je njihov argument. I Njemačka ima sedam akademija, kao i mi u BiH. Najjača u Njemačkoj je postala nacionalna tek 2012. A postoji nekoliko stotina godina. Kao privatno udruženje – kaže dr. Kurtćehajić.
No, to na stranu, uvjeren je da se druge akademije, „naročito s bošnjačke strane“, ne bi se formirale, da je ANUBiH bila akademija u funkciji pomaganja BiH u jako teškim trenucima.
Pa kaže, kako se u momentima raspada Jugoslavije ANUBiH nije orijentirala, u vrijeme referenduma, puta u nezavisnosti, mogla je pomoći.
– Problem je kad ulazite u neke istorijske procese, a ne razumijete probleme. U tim važnim momentima se ANUBiH se nije pokazala upotrebljivom. Naša politička scena je često upravo i zbog toga tumarala kao guske u magli. I tako je danas, uz časne pojedince – upućuje kritiku dr. Kurtćehajić.
Nismo samoproglašeni akademici
Na opaske iz ANUBiH da su u BANU i BANUK samoproglašeni akademici, on odgovara da to nije tačno.
– Tvrdim da smo mi legalni. Legalno smo izabrani, od ministarstva pravde imamo papire. Mi se borimo za legitimitet, kao ANUBIH. A onda se ja šalim da ANUBiH nema legalitet. Kao Akademija ANUBiH ništa nije uradila da bude lučonoša pameti BiH. Ona je dovela do toga da su se počele pojavljivati akademije poput BANU. Ali, reći ću i to, ne vjerujem da je BANU trebala, kad je osnovana, imati ulogu kakvu ima danas. Čini mi se da je predsjednik BANU Akšamija potpisao sporazum sa HAZU. Interesantno je da je tada rekao, a to je meni katastrofalno, da se BANU neće baviti političkim pitanjima. Pa čime će se baviti? Oni su dobili pare, ubijeđen sam, najviše zahvaljujući tom bratskom odnosu sa HAZU – naglašava dalje.
Razlaz s BANU
Podsjećamo ga da je i sam bio član Bošnjačke akademije (BANU) i da je otišao, formirao BANUK. Pitamo ga za razloge.
– Kad smo mi ulazili u BANU, 2017. godine, izabrana su 4 redovna i 9 dopisnih članova. Ja sam odmah trebao biti redovni član, ali se iz nekih razloga tome suprotstavio akademik Muhamed Filipović. Onda je nama rečeno, a tako je bilo i u Statutu, da nema razliku između redovnih i dopisnih članova, za razliku od drugih. Svi članovi su akademici. Nakon smrti akademika Filipovića sadašnji predsjednik je problematizirao to pitanje. Ja sam rekao da je tako po Statutu. Upozorio sam da nam statusna prava ne mogu oduzeti. Ne možete poniziti ljude – objašnjava.
Kaže da je drugi razlog njegovog razlaza sa BANU bio problem finansijske netransparentnosti.
– Za to vrijeme, dok sam bio član, nismo vidjeli niti jedn finansijski izvještaj. Čini mi se od kako je osnovana BANU. Ni onima koji ih finansiraju, ni članovima BANU. Izvještaji se mogu lakirati. Kad sam postavio to pitanje ušao sam u rat. Bilo je i drugih nezadovoljnih koji su dali poticaj da se nastavi BANUK – objašnjava.
I treći, za njega ključni razlog bilo je pitanje nepoštovanja naučne hijerarhije. Kaže kako je nakon smrti dotadašnjeg predsjednika Muhameda Filipovića sadašnji predsjednik BANU dr. Akšamija „prezentovao da bude predsjednik“. I u tom je momentu imao i podršku.
– Druga grupa, kojoj sam pripadao i ja, smatrali smo da po naučnim referencama, citiranosti, prednost ima akademik Asim Kurjak. Bila je to ogromna razlika. Tada je ostavku dao akademik Kurjak. Pa su uslijedile i druge ostavke – akademik Ganić, akademkinja Aida Salihović, akademik Muhić, ja… To je apsurd i jedinstven slučaj. Jer ja ne znam da se iz akademija izlazi. Nisam čuo slučaj da se daju ostavke. Upozorio sam ih tada da će doći do stvaranja novih akademija. I tako je i bilo – sjeća se.
No, priznaje, trebala bi biti (dakako pored ANUBiH) jedna Bosanska ANU. Ali, neki se ne slažu s tim.
– Ne smetaju im kad se se akademija zove hrvatska ili s nekim drugim predznakom, ali smeta bosanska. Volio bih da se sve akademije povežu u jednu, Internacionalna akademija nauka i umjetnosti, BANU i BANUK. Dobio bi se moćan legitimitet – iznosi svoju ideju dr. Kurtćehajić.
Pa se vraćamo na početak. Veli BANUK nije dobila sredstva, ali od osnivanja ima odične rezultate. Pa navodi najmanje 20 akademskih diskursa, brojne na aktuelne teme. Veli, mogli su pomći političarima da se na određen način snađu.
– BANU se, to moram reći, pa neka mi zamjere, ni jednu temu aktuelnih problema nije dotakla. Kao da bježi od toga. A to se zamjeralo ANUBiH, koja u naučnom smislu ima veliku snagu. Ali, u ovom aktuelnom, političkom… No, očito se i u ANUBiH dešavaju promjene. Sad je primljeno 11 novih, dopisnih članova. Od toga 8 Bošnjaka. Ne znam da li je to ikada bilo u istoriji. Desila se ozbiljna promjena, do koje ne bi došlo da nije bilo ovih novih akademija – uvjeren je dr. Kurtćehajić.
Ogromna sredstva i Čovićev pritisak
I naglašava kako su zastupnici bez kriterija dijelili novac akademijama.
– Kakva je korist za državu BiH od BANU i HAZU u pogledu aktuelne politike – pita.
Kad ga podsjećamo da je i u “njegovo vrijeme“, BANU od tadašnjeg premijera Kantona Sarajevo Elmedina Konakovića dobijala novac, dr. Kurtćehajić kaže da je tada to bilo opravdano.
– Sjećam se da je tada Konaković rekao da akademija u kojoj su Kurjak, Ganić, Muhić … zaslužuje podršku. I to je bilo puno opravdanje. U međuvremenu, niko od pobrojanih više nije član BANU. Sada nema opravdanja. Ovo je čisto politička odluka. BANU nema kapacitet kadrova. Do mene su došle neformalne priče da sada iza ove odluke Konaković ne stoji. Očigledno je da je to Čovićev pritisak. To su ogromna sredstva – ističe dr. Kurtćehajić.
Kako bilo. Novac je podijeljen. Javnost je zbunjena. Previše je skraćenica, prefiksa, a ni novac koji je podijeljen nije sitnica.
Čavalić: Zašto sam glasao?
Zastupnici su amandmanom odlučili ko će dobiti. Pa odrezali svima jednako. Zašto i kako, pitali smo.
Odgovor smo dobili tek od Admira Čavalića iz Stranke za BiH. I sam je digao ruku za amandmane.
– Glasao sam za ove amandmane jer sam mišljenja sam da je dobro što se su sredstva izdvojila jer bi alternativa bila da ANUBiH, ali i BANU, HAZU, dobiju nula KM iz predloženog federalnog budžeta. Pritom nemam neki lični interes, čisto opšti. Ovo navodim jer sam nedavno čuo da neki političari -naučnici vlastiti izbor u neku od akademija plaćaju novcem poreskih obveznika. Iskreno se nadam da to nije istina. Da li su se mogli dodjeliti različiti iznosi? Da, ali onda bih lično zahtjevao konkretne prijedloge programa, projekata i aktivnosti koje treba finansirati – uz pravdanje navedenih. Ovako su sve tri akademije dobile značajan iznos federalnih sredstava i ubjeđen sam da su zadovoljne navedenim. Mišljenja sam da veći nivo političke odgovornosti nosi neko ko nije podržao dati amandman – uvjeren je Čavalić.
Priznaje da ANUBiH mora i jeste biti prioritet. Ali i da podrška treba biti veća.
– Idealno bi bilo da se teret finansiranja prebaci na državni nivo, gdje ANU BiH i prirodno pripada. Tako bi se naglasio državotvorni značaj ANU BiH. Razumijevajući opštu blokadu u vezi državnog budžeta od strane politika u RS, vjerovatno da do toga neće doći u skorijoj budućnosti, međutim na tome treba svakako insistirati – navodi Čavalić.
SDP: Šta je bilo nedavno?
O tome šta misli SDP nismo saznali. Zašto ističemo njih? Damir Mašić, na primjer, prethodnu je odluku da HAZU dobije novac, nazvao izdajom, a HAZU „privatnom Čovićevom akademijom“.
Odbor za obrazovanje, nauku i mlade SDP-a u martu 2021. napisao je da oštro osuđuje odluku Vlade FBiH i smatra neprihvatljivim izjednačavanje statusa Akademije nauka i umjetnosti BiH (ANUBiH) sa akademijama koje nose etnički prefiks.
– Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti BiH (HAZU BiH) i Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU) su udruženja građana, koje djeluju isključivo pod etničkim prefiksom, te se finansiraju i iz drugih izvora. Odluka koju je Vlada FBiH donijela kako bi osigurala glasove za usvajanje budžeta, a kojom se putem raspodjele budžetskih sredstava dodjeljuju sredstva ANUBiH, HAZU BiH i BANU, dodatno degradira i dovodi u podređen položaj ANUBiH – saopćeno je tada.
Od izdaje do predaje
Pozvana je Vlada FBiH da povuče ovu odluku…
– I da prestane udarati na suverenitet države Bosne i Hercegovine, grubim, antiustavnim i nelegitimnim pokušajima diskreditacije jedine državne i priznate ANUBiH – zaključeno je u saopćenju.
Damir Mašić nije očito htio odgovoriti na naš upit. Javio se, pa ništa. Jasna Duraković, predsjednica SDP-ovog Odbora za obrazovanje, ignorirala je poruku. Šef kluba SDP-a Elvir Karajbić rekao nam je da ima nekih zdravstvenih problema…
Možda su od vremena izdaje do degradiranja položaja ANUBiH prestali udari na suverenitet BiH, grubi antiustsvni i nelegitimni pokušaji diskreditacije ANUBiH. A 
da mi to ne znamo.
Ili je politički zagrljaj postao toliko čvrst da su zastupnici, slijedom nove agende zaboravili da sve ostane zapisano.
