Šta sve mi, građani možemo? Kako možemo mijenjati, spriječiti, kome se žaliti? Znamo li kako uzeti stvar u svoje ruke i ostvariti naše interese? Znamo li da nas moraju (po)slušati? Sve ove odgovore ponudit ćemo u seriji tekstova i podcasta #demokratija24/7 na Interview.ba.
U današnjoj priči podsjećamo kako je smrt mlade majke i njene bebe prilikom poroda u bihaćkoj Kantonalnoj bolnici u martu ove godine, pokrenula lavinu nezadovoljstva, ali i proteste, zagovaranje i inicijativu na čiju se realizaciju još čeka
Piše: Aida ŠTILIĆ
Trebao je to biti početak jednog života u porodici. U jednoj od najnerazvijenijih općina u zemlji – Bosanskom Petrovcu.
Međutim, umjesto da svoju bebu i suprugu dovede u dom, Anel Bećirspahić se zauvijek morao oprostiti. Od supruge Azre i bebe, koja je živjela tek nekoliko desetaka minuta. Trebala se zvati Merjem.
Sve se dešavalo 17. marta ove godine. Već narednog dana u cijelu priču morala se uključiti i policija.
Sve je, kako procedure i nalažu pokrenulo Kantonalno bihaćko Tužilaštvo.
Živa rana na srcima
Međutim, zvaničnih rezultata ni do danas nema. Azra i Merjem su pokopane, njihova smrt je živa rana na srcima muža, roditelja, rođaka, prijatelja.
No, oni nisu sjedili skrštenih ruku. Nisu prihvatili objašnjenja koja obično uslijede i završavaju rečenicom: Dešava se. Anel, porodica i prijatelji krenuli su u borbu. Za istinu. I još nešto više.
Traženje istine o smrti mame i bebe sa društvenih platformi ubrzo se prenijelo na ulice Bihaća. Što samo po sebi jeste vijest. Jer postali smo intertni, nezadovoljstvo iskazujemo na facebooku, bojimo se da nas neće shvatiti ozbiljno.
U ovom slučaju bilo je potpuno drugačije. Prosvjedi su tražili promjene pa su nakon višedecenijske šutnje, prijava počele glasne ispovijedi majki o teškim i negativnim iskustvima prilikom poroda.
Na protestima su rekli dosta je nemara, dosta je neodgovornosti, dosta je tišine.
Kako su održani protesti?
Proteste na bihaćkom Gradskom trgu predvodila je dugogodišnja borkinja za ljudska, te prava žena Enisa Raković. Pa su se na trg slile članice Udruženja „Glas žene“, Bišćani, Petrovčani i građani iz cijelog Unsko sanskog kantona.
Mnogi su imali slične, priče s nesretnim krajem. I tražili da nesretna sudbina majke Azre i bebe Merjem ne (p)ostane samo još jedna statistika sa crne liste, a istina o njihovim smrtima ostane neotrkivena.
Deset dana nakon smrti porodilje i bebe počeli su protesti građana parolom „Azra mi se borimo“, a završeni porukom „porodilište ne smije biti sinonim za strah“.
Da to i neće biti pobrinula se upravo Enisa Raković, direktorica Udruženja „Glas žene“. Podnijeli su značajnu inicijativu.
– Tražili smo da prilikom poroda sa porodiljom bude i pratnja, osoba koju ona odabere. I to nije ništa novo – kazala nam je Raković.
Podrška zastupnice
Ali, u Kantonalnoj bolnici u Bihaću, bez obzira na prijašnje inicijative, nije bilo sluha.
– Svjesna da inicijativa bez podrške politike neće biti ni primjećena, a kamoli ostvarena, odlučila sam se da ideju o uvođenju mogućnosti pratnje prilikom poroda dignem na viši nivo. Tako da i politika da podršku. Dakle, odlučila sam se za zagovaranje. Prvo sam razgovarala sa tadašnjom zastupnicom u Skupštini USK-a Ildom Alibegović. Onda je pred izvršnu i zakonodavnu vlast Kantona došla inicijativa. I na sreću brzo je prihvaćena – priča nam Raković.
Ilda Alibegović sjeća se i kako su ubrzo zakazani i sastanci sa direktorom Bolnice. Pokazalo će se da za takav projekat je potreban poseban prostor unutar rađaone, a kao i sve, i to košta. Ispostavit će se da je potrebno 100.000 KM za izgradnju novog dijela.
Ustrajati u zahtjevima
Kao i uvijek bio je to dobar alibi da se ništa ne uradi.
– Kao inicijatorki ideje koju sam predala zvaničnim vlastima dobila sam odgovor – nema dovoljno novca. Da zbog toga ne mogu pri porodu osigurati prisustvo pratnje. Međutim i izvršni i zakonodavni predstavnici kantonalne politike vidjeli su kako je smrt Azre i Merjem pokrenula građane. Prepoznali su gnjev, ali i želju i volju da ustrajemo u svojim zahtjevima. Novac je osiguran u vrlo kratkom roku, prebačen za prilagođavanja rađaone pratnji prilikom poroda Kantonalnoj bolnici u Bihaću – kazala nam je Alibegović.
Danas zajednički Enisa, Ilda, članice Udruženja „Glas žene“, ali i mnogobrojni građani i građanke Krajine pitaju dokle se došlo u realizaciji. Jer rađaona još nije prilagođena.
No, poručuju, varaju se svi koji misle da su zaboravili na obećanje. Spremni su ponovo na proteste.
Borba ne prestaje
Azra Bećirspahić preminula je ubrzo nakon što je rodila malenu Merjem, a koja je zbog slabih otkucaja srca najprije prebačena na Odjel neonatologije, međutim i pored oživljavanja koje je trajalo sat vremena, maleno srce nije nije pobijedilo u borbi za život. Takvo objašnjenje je dobio Anel od ljekara u Kantonalnoj bihaćkoj bolnici, a u kojeg on sumnja.
Mjesecima je ovaj slučaj u Kantonalnom tužilaštvu otvoren i aktivan.
No, smrt mlade majke i njene bebe upravo je pokrenula borbu. Protesti, inicijative, zagovaranje. Sve u jednom slučaju.
Što pokazuje da nam je uglavnom potrebno mnogo da bi dobili ono što zaslužujemo.
________________________________________________________________________________
INICIJATIVA – je sposobnost da se otpočne, pokrene nešto samostalno, voljnost da se preuzme prvi korak, kao i odgovornost za to, da se istraje u otpočetoj aktivnosti. Inicijativa je kad “prepoznam i uradim ono što mislim da treba da se uradi pre nego što to neko traži od mene
