Na ideju jedne osobe, mala grupa ljudi otvorila je prije 13 godina facebook profil “Stranica ljubavi između Srba, Hrvata i Bošnjaka. Širimo ljubav a ne mržnju”. Ime ove osobe ne znamo. Ne želi ga reći. Smatra da je u cijeloj ovoj priči to najmanje važno. Bitna je jedino njihova misija, a to je zalaganje za toleranciju, mir i poštovanje između svih naroda i država bivše Jugoslavije
Piše: Sanela KARAICA
“Stop mržnji i predrasudama među Hrvatima, Srbima, Bošnjacima i Crnogorcima” poručuju i sa svog Instragram profila od 2018. godine, te na tiktoku od 2020. Na svim društvenim mrežama objavljuju lijepe, pozitivne životne priče o prijateljstvu i suživotu.
– Iza ove priče stojim ja, uz uži krug prijatelja koji me s vremena na vrijeme savjetuju. Dakle, možemo reći da nas je više. U suštini, cilj nam je da se običnom narodu prikaže da nije sve tako crno na Balkanu i da postoje i svijetli primjeri, gdje ljudi sarađuju, druže se i ne prihvataju nacionalne podjele. Mi, definitivno, moramo da nađemo kompromis, koji će da olabavi nacionalne tenzije. Onda će i mediji dosta relaksiranije da pišu o stanju u društvu, a ne da mrače, kao što to svakodnevno rade – kaže naš sagovornik.
Poruke mira
Žalostan je što pojedini mediji koriste svoj potencijal kako bi neku ružnu priču predstavili maksimalno ružnom. Mediji bi, smatra, trebali više slati poruke mira, činiti sve da ne dijele ljude po bilo kojem osnovu.
Profil na Facebooku ima 130.000 pratilaca i na Instagramu više od 30.000.
Ne svodi se sve samo na virtualna druženja. Oformili su viber grupu putem koje organiziraju susrete. Do sada su ih imali osam, u Bijeljini, Tuzli, Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, Banjaluci, Novom Sadu i Brčkom. Ličnim primjerom pokazuju da ih nacionalne razlike oplemenjuju, i ponosni su na to.
Dva druženja godišnje
– Na viber grupi glasamo za mjesto i datum druženja. Kod nas je to demokratski. U prosjeku, bude dva druženja godišnje. Odazovu se naši članovi iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. U suštini, na druženjima o svemu pričamo osim o ratu i politici. Često se u grupi šalimo, razmjenjujemo razna iskustva, pomažemo jedni drugima. Viber grupa je, ustvari, taj najjači faktor koji nas drži na okupu sve dok se ne vidimo i upoznamo uživo, te postanemo prijatelji. To je kruna uspjeha naše priče, a takvih primjera u ovih više od četiri godine imamo na pretek i ponosimo se time – kaže naš sagovornik.
U viber grupu nije lako ući. Prvi i osnovni uslov je da je osoba punoljetna.
Nema rata, nema politike
A potom slijedi “inicijacija”. Niz raznih provjera. Potencijalni kandidat mora prihvatiti uslove boravka u grupi. I to nije sve.
– Može se desiti da neko ispuni sve uslove, ali ako mi instikt kaže da ta osoba ima loše namjere, nećemo je prihvatiti. Procese provjere ne bih otkrivao. Možda će vašim čitateljima to zvučati kao prekomplikovano, ali zaista nije. Time štitimo zajednicu, a složićete se da je naša priča osjetljive prirode. Jednostavno ne želimo sebi dozvolili luksuz da tek onako, napamet, nekoga pustimo. U grupi, s vremena na vrijeme, pokrećemo razne teme, ali nikad o ratu i politici. Svako ko bi pokušao govoriti o tome bio bi izbačen – objašnjava idejni tvorac.
Na pitanje da li je moguće pomirenje i normalan život na ovim prostorima, odgovara da oni svojim primjerima pokazuju da nije sve tako crno. Nerealno je, kaže, nadanje da mogu promijeniti Balkan, ali su barem postavili dobre temelje za željenu promjenu.
Sloboda govora nije vrijeđanje
– Da li smo zadovoljni životom u BiH i ex Yu? Pa… ne baš. Dosta je toga korumpirano. Sve se svodi na politiku i partijsku knjižicu, a to je mnogima ogadilo ostanak u našim postjugoslovenskim državama. U suštini, kako se ko snađe. Živimo u dosta nesređenim sistemima i dosta su se vrijednosti poremetile. Što se tiče svrstavanja u nacionalne torove, moramo tu da budemo dosta oprezni i jasni. Velika je čast i obaveza biti Hrvat, Srbin, Bošnjak, Crnogorac… ili bilo koja nacionalnost. Svako treba da njeguje svoj identitet, vjersku i nacionalnu tradiciju i da na to bude ponosan. Međutim, nacionalnost ne smije biti razlog da nekoga gledamo s mržnjom, omalovažavanjem i slično.
Na kraju, naš neimenovani sagovornik poručuje da mnogo treba voditi računa o nacionalnim osjećanjima drugih. Ne vrijeđati ljude na vjerskom ili bilo kojem drugom osnovu. Ne komentarisati na ružan način objave na društvenim mrežama, a sve pod izgovorom “slobode govora”.
– Ljudi u razvijenim zemljama vode brigu o tome gdje će da putuju, šta da kupe sebi, kako da doprinose nauci, dok mi ovdje i dalje vodimo staru bitku protiv mržnje, nacionalšovinizma, koji izjedaju skoro svaki segment društva – kaže naš sagovornik.
