Na svakom dijelu planete, muškarci nasilnici ženama poručuju – dobre ste samo ako ste mrtve. A mi kažemo – nijedna više! Nećemo živjeti u strahu. Nećemo umirati u tišini – poručuju žene uoči sutrašnjih protesta širom BiH
Piše: Senka KURT
Ubica Enes Odobašić iz Bihaća pronađen je mrtav, nakon što je dva dana bio u bijegu.
Od utorka se krio od policije, pred zakonom, savijesti, pred istinom nakon što je udavio svoju suprugu, ostavio bez majke njihovo maloljetno dijete.
Javnost je ponovo zgrožena, šokirana, zbunjena. Ovakvi slučajevi uvijek izazivaju iste reakcije i isto pitanje – zašto? Uostalom, je li to važno? Mlade žene više nema.
Inače, nepotpuni podaci kažu da je od 2015. godine do utorka u našoj zemlji ubijeno 56 žena. Neke slučajeve ne pamtimo, za većinu nismo ni čuli. I ovo nije zvanična statistika. Jer nje nema.
Ubistvo žena je femicid, u međunarodnim dokumentima definiran kao „ubijanje žena od strane muškaraca zato što su žene“.
Zakon i patrijarhat
A biti žena ovdje nije lako. Biti mrtva žena ovdje je lako. Ni u zakonu nije prepoznata. Mrtva.
Jer zakonski okvir u BiH, ali i njen patrijarhalni okvir ne prepoznaje femicid, niti ga pravno definira.
Počiniteljima ubistava žena, koja su često rezultat dugogodišnje izloženosti nasilju, sudovi izriču blaže kazne zbog olakšavajućih okolnosti. Naime, ubistvo žene se kvalificira kao nasilje u porodici, umjesto teško ubistvo. Samim time, ubice prema olakšavajućim okolnostima često dobiju kazne zatvora do 10 godina.
Ukoliko bi se ubistvo žena kvalificiralo kao teško ubistvo (femicid) prema Krivičnom zakonu BiH, članu 42b, počiniteljima bi se mogla propisati kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 21 do 45 godina.
Iako je Bosna i Hercegovina potpisnica Konvencije Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, prema kojoj je femicid definiran kao teži oblik ubistva, odredbe ove konvencije još uvijek nisu prenesene u domaću legislativu kada je u pitanju femicid.
Prije svega, iza ovih krutih pravnih formulacija krije se naša stvarnost, u kojoj se žene osuđuju lako, kao treptaj oka, gdje nova pravila ne važe, a stara dobijaju sve više na težini.
Glasovi žrtvi tek ponekad dopiru do onih koji treba da ih čuju. Društvo okreće glavu od problema između četiri zida, traže se olakšavajuće okolnosti, komšije i prijatelji neće da se miješaju…
Tako femicid i brutalna ubistva žena postaju dio statistike. Poput zadnjeg slučaja iz Bihaća, poput onog od prije dvije godine kada je nevjenčani suprug u Banja Luci svoju partnericu, u prisustvu njene maloljetne kćerke, polio benzinom i zapalio. To se tretira kao nasilje u porodici, porodičnoj zajednici. Maksimalna kazna – do 10 godina zatvora.
Naši kavezi i naša stratišta
Žene Bosne i Hercegovine ne žele da se ova pravna agonija produžava. Sutra će na trgovima i ulicama Bihaća, Sarajeva, Banja Luke, Zenice, Stoca, Gračanice, Mostara… zajednički reći dosta.
– Dosta terora nad ženama! Dosta nijemog posmatranja dok ginemo u našim domovima i na ulicama naših gradova. Mjesta koja bi trebala biti najsigurnija naši su kavezi i naša stratišta – poručuju.
Kažu, u Bihaću se nije desila porodična tragedija. Već ubistvo. Nije nesretan slučaj. Već ubistvo. Nije zločin iz strasti, već femicid.
– Žena je ubijena zato što je žena. Zato što se na nas gleda kao na potrošnu robu. Tu smo da kažemo – mi nismo vaše majke, supruge, sestre, kćerke. Nismo ničije privatno vlasništvo. Mi smo svoje, bučne i odlučne da odbranimo jedna drugu – navodi se u zajedničkom saopćenju.
Žene poručuju da nisu krive, nisu krive što su udarene, silovane, ubijene. Krivi su muškarci – nasilnici i institucije koje ih štite.
– Nasilje nad ženama nije privatna stvar. Nećemo samo čekati da dođemo na red… Femicid ne poznaje granice. On ne zna za dob, boju kožu, vjersku, etničku ili nacionalnu pripadnost, mjesto stanovanja. Na svakom dijelu planete, kako nekad tako i sad, muškarci nasilnici ženama poručuju – dobre ste samo ako ste mrtve. A mi kažemo – nijedna više! Nećemo živjeti u strahu. Nećemo umirati u tišini – poručuju.
Za one koje više nisu sa nama
I zato zahtijevaju: uvođenje pravne definicije femicida. Uvođenje femicida kao krivičnog djela u sve zakonske i podzakonske akte. Hitno usklađivanje krivičnih zakona s Istanbulskom konvencijom (Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici) i revidiranje kaznenih praksi. Osiguravanje prevencije i zaštite od nasilja nad ženama kroz nadležne institucije i multisektorske protokole. Dosljednu primjenu zakona i u slučajevima kada do smrtnog slučaja kao posljedice nasilja u porodici da se počiniocu sudi prema odredbama zakona koje će utvrditi težu kaznu.
Postrožiti kazne
U petak u 15 sati izlaze jedna za drugu i sve one koje više nisu sa nama. I stajat će solidarno i sa ženama Srbije i Kosova, koje su također izašle na ulice, jer femicid je globalni problem.
– Naš bol je vaš sram – sažele su svoju poruku nasilnicima, institucijama, donositeljima odluka.
Diana Šehić iz Ženske zagovaračke grupe ističe kako u razgovorima u Parlamentu FBiH pokušalo doći do rješenja.
– Posebno smo se fokusirali na problem nasilja nad ženama u najširem smislu. Predložili smo da se uvede odredba femicida, postrože kazne, naročito kad je riječ o ubistvima koje su posljedica nasilja nad ženama – ističe Šehić.
Sastanak sa Komisijom za rodnu ravnopravnost i ljudska prava Parlamenta FBiH održan je u aprilu. Stigla je generalna podrška. Zatim je u junu uslijedio sastanak sa grupom koja je radila na izmjenama Krivičnog zakona, koji su prihvatili dio prijedloga… No, i to je ostao tek sastanak bez epiloga.
– Insistirali smo o potrebi uvođenja odredba o femicidu, definisanja femicida, jer se mi suočavama sa velikim povećanjem nasilja, ubistava. Očigledno je da ovakav ignoranski odnos vlasti, nesenzibiliziranog pravosuđa, neadekvatnih i niskih kazni poruka javnosti da je slobodan lov na žene. I važno je da se treba poslati poruka javnosti strogim sankcijama da je to neprihvatljivo – dodaje Šehić.
Država mora poslati poruku
Ističe, kako je sve ostalo na obećanjima. Pa i da je bilo podsmijeha da se „pomalo pretjeruje“.
Svjesna je da njihovi zahtjevi neće proći glatko. Jer se teško prelazi s riječi na djela, pa i kad je riječ o zaštiti života.
Ali, šta sada, kad se mijenja vlast?
– Željeli bismo da nova parlamentarna većina imati ozbiljan pristup, razgovarati sa nama. Da vidimo šta dalje – odgovara Šehić.
A nema previše vremena jer se gotovo svakodnevno povećava broj i nasilja i tragičnih ishoda.
– Mora se promptno reagovati, ozbiljnije i uvođenjem posebne odredbe femicida. Razlika između ubistva i femicida povezana je sa opštim položajem žena u društvu, neravnopravnom raspodjelom moći, enormnim porastom nasilja. Želimo da država pošalje poruku da ovaj problem smatra ozbiljnim. Da neprihvatljivim smatra ovakav odnos prema ženama. I da ponudi konkretne mjere izmjenom zakona i povećanjem sankcija – zaključuje Šehić.
Konkretno: Već naredne sedmice
Ranije je i zastupnik državnog Paramenta Saša Magazinović uputio inicijativu da se femicid definiše kao posebno krivično djelo s posebnim kaznama.
A vlast je to ignorirala.
– Definisanje femicida kao posebnog krivičnog djela s posebnim kaznama – biti će prvi zakonski projekat na kojem ću raditi u novom mandatu, zajedno sa organizacijama za zaštitu ženskih prava. Konkretni koraci vec naredne sedmice! Do sada je vlast ignorisala i pitanja i inicijative – naveo je Magazinović.
Osim toga, podsjeća kako je još u julu prošle godine ministru pravde BiH (Josip Grubeša, op. aut.) uputio poslaničko pitanje o tome da li je u dosadašnjem razmatranju izmjena Krivičnog zakona BiH razmatrao tretiranje femicida kao zasebnog krivičnog djela te zatražio njegov stav o tome.
– Desetine žena u BiH su ubijene u posljednjih nekoliko godina. Uglavnom su ih ubili muževi ili vanbračni partneri. Međutim, djela se ne kvalificiraju kao femicid, odnosno ubistvo žene od muškarca motivisano mržnjom i osjećajem nadmoći, jer ovaj termin nije pravno definisan u pravosuđu BiH – naveo ja Magazinović.
Pa, ministra to ne interesuje
Ni odgovor ni stav ministra nije dobio.
Prije svega, pitamo zašto?
– Pa to ministra ne interesuje. Ni ovo pitanje, niti bilo šta drugo. Kao ni činjenica da više od 100 država u svijetu u zakonima prepoznaje i tretira femicid kao krivično djelo. I još strašnija da je OSCE još naveo da je 48 odsto žena u BiH iskusilo neki oblik nasilja. To očito nikome nije problem – naveo ja Magazinović.
No, problem i više od toga jesu grobovi i mrtve žene koje postaju dio statistika.
– Zabrinute smo – priznaje nam Neira Raković iz Udruženja Glas žene iz Bihaća.
Govori kako su se odmah nakon stravičnog ubistva u Bihaću žene organizirale, povezale sa ženama širom BiH, da su odmah digle glas.
Umjesto šutnje izabrale su proteste.
– Moramo biti još glasnije. Tražimo odgovoran pristup svih odgovornih u rješavanju naših zahtjeva. Posebno smo i s posebnim razlogom uznemirene u Bihaću. Ni policija, ni tužilaštvo, niko nam ništa nije rekao. Mi se ne bojimo, ali tražimo odgovore – kaže Raković.
Sarajevo: Ovdje je ženski dio manje vrijedan
Podrška stiže i iz Sarajeva. Aktivistica Gorana Mlinarević smatra da je krajnje vrijeme da se žene povežu, dignu glas protiv nasilja.
– Ja sam spremna biti na ulicama dok nasilje ne prestane, dok ne svrgnemo brutalni partijarhalni režim. Moramo konačno nasilje ozbiljno tretirati, mijenjati zakon, primjenjivati ga. Kazne za počinitelje moraju biti jače. Nasilje nad ženama se ovdje dešava jer je ženski život ovdje manje vrijedan. Moramo se boriti protiv toga – poručuje Mlinarević.
Banja Luka: Ove godine osam ubistava
Banjalučke „Udružene žene“, te suborkinje, aktivistice, kako kaže Aleksandra Petrić uvjerene su da se mora kontinuirano, svakodnevno govori o femicidu. A riječ je o 8. slučaju u ovoj godini.
A ubijene su, uvjerena je, zbog nedostatka institucionalnih reakcija na nasilje prema ženama.
Konačno, na pitanje zašto institucije uporno ignoriraju realnost, crne podatke, statistike, Petrić kaže:
– Nije toliko ni problem mijenjati zakon. Potrebno je mijenjati svijest, učiniti da svi koji se bave ovim pitanjima, naročito institucije koje su obavezne primjenjivati međunarodne obaveze koje su prihvatile. Moraju mijenjati svoje stavove, uozbiljiti se kad je riječ o nasilju nad ženama. Da se provode obavezne procjene rizika, između ostaloga. Moramo unutar zakona ojačati okvir i jasno staviti do znanja da se ekstremni slučajevi nasilja prema ženama moraju tretirati kao posebno krivično djelo.
Dodaje kako nije dovoljno samo formalno i politički pokazivati volju, već jasno to u praksi pokazati.
– Ljudska prava i prava žena moraju se prepoznati kao važna pitanja u ovoj zemlji. U suprotnom će ostati nevidljiva. Odnosno, bit će privatni problem i problem žena kojima se nasilje dešava i organizacija koje podržavaju žene. Mora se o tome govoriti tamo gdje postoji moć, gdje se utiče da se država odluči da je to pitanje važno – zaključuje Petrić.
Trgični red
Istraživanja pokazuju da je svaka druga žena u BiH doživjela je neki oblik nasilja.
Veliki broj njih na žalost, smatraju da je nasilje koje trpe prihvatljivo. Čak 84 posto ne prijavljuje nasilje policiji.
U svijetlu toga, statistike više nisu važne za one koje ni nakon što su prijavile nasilje nisu dobile zaštitu.
Nasilje nad ženama nije privatna stvar. Nećemo samo čekati da dođemo na red. Koji je sve duži.
