UNICEF ih je proglasio šampionima inkluzije. Oni su jedna velika porodica. Najslikovitiji primjer da za njih ne postoji nemoguće ukoliko dobiju šansu. Uz sve razlike među njima, njihov moto je “U vodi su svi jednaki”
Piše : Sanela KARAICA
“Spid” je prvi i jedini klub za osobe sa invaliditetom u BiH. Počeo je sa radom početkom 2016. godine i od tada nas očaravaju postignuća njegovih članova. O njima su izvještavali i brojni svjetski mediji.
U ovom klubu treniraju djeca sa raznim vrstama invaliditeta, sa Down sindromom, iz autističnog spektra, bez ruku ili nogu, nepokretna.
Na treninge u Sarajevo dolaze iz svih dijelova zemlje. Među njima nema entitetskih, nacionalnih, etničkih podjela… Nema ni granica koje ne mogu preći svojom upornošću i zalaganjem uz svesrdnu podršku, ljubav i predanost svojih trenera.
Šestogodišnji Radoš Lopatić sa Pala u porodicu Spid je došao početkom godine. Prvim treninzima nije baš bio oduševljen. Kaže da mu je voda bila hladna. Svaki sljedeći put sve manje je bila važna temperature vode, a sve više drugarstvo koje se rađalo prema ostaloj djeci i trenerima Tariku i Ildi. Za kratko vrijeme postigao je nevjerovatan napredak.
Besplatan trening
– Radoš ima poteškoće u motoričkom razvoju, odnosno sa hodanjem. Intelektualno je kao pčelica. Prohodao je prije pola godine i sada radimo na tome. Dosta nam pomažu treninzi plivanja i i fizikalne terapije. Prije nego je krenuo sa plivanjem nije mogao samostalno hodati, a sada to može. Moram ga pohvaliti i da je proplivao. Sada samostalno pliva i to je relativno brzo naučio zahvaljujući trenerima i njegovoj upornosti – kaže ponosno mama Maja.
Radoševi roditelji pričaju da od prvog dana u klubu imaju odličan odnos sa ostalim roditeljima. Druže se i zajedno prate treninge svojih mališana. Svi se raduju svakom novom koraku, preplivanom metru. Spajaju ih iste strepnje i strahovi, ali i nada. Većina njih nije ni sanjala da bi njihovo dijete jednog dana moglo plivati.
– Djeca se dobro slažu. Čak i ona koja su neverbalna uspostavljaju kontakte pogledima, osmjesima. Radoš se sa svima lijepo pozdravi, kaže da su to njegovi drugari. Iako dolazimo iz Republike Srpske, sa Pala, nikada nismo osjetili ništa osim prijateljskog odnosa. Nikada nas niko nije poprijeko pogledao – dodaje tata Bogdan.
Pretpostavljali su da će za treninge plivanja morati izdvojiti novac. Na to su već navikli. Razni tretmani, fizikalne terapije, fizioterapeuti, banje… Ali, za svoje dijete ne žale. Bitno je da može stati na svoje noge. A onda – iznenađenje!
– Rekli su nam da je trening besplatan. Nevjerovatno. Nikada nismo dobili ni popuste a kamoli da nam neko kaže da ne trebamo ništa platiti. Ovo nam se prvi put desilo – pričaju Lopatići.
Bez predrasuda i diskriminacije
Osnivač „Spida“ Amel Kapo kaže da je cilj kluba rehabiltacija, socijalizacija i pozitivna inkluzija osoba sa invaliditetom u sve društvene sfere. Njihova krilatica je „U vodi smo svi jednaki“, pa žele da tako bude i na suhom. Od samog početka vode se idejom da plivanje za djecu sa invaliditetom mora biti besplatno i tako će biti sve dok budu mogli pokrivati troškove.
U ovaj klub dobrodošli su svi. Nevažno je kako se ko zove. Amel se prisjeća jedne anegdote od prije nekoliko godina.
– Nazvala me gospođa i pita može li dovesti dijete na plivanje jer čuli su da radimo sa osobama sa invaliditetom. Rekao sam da dođu u srijedu u tri sata. Onda ona nekoliko puta ponavlja da su oni iz Republike Srpske i da se djevojčica zove Marija. Jedva sam objasnio da to uopće nije važno. Bolest ne bira i kod nas nema diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Važno je samo da pomognemo toj djeci koliko je u našoj moći – kaže Kapo.
Roditelje spajaju zajednički interesi, da njihovoj djeci bude bolje, da jačaju samopouzdanje i shvate svoje mogunosti. Vrijeme treninga iskoriste da popričaju, razmijene iskustva i da se malo opuste. Politici nema mjesta.
– Imamo dvije mame iz Sarajeva, od kojih je jedna Srpkinja, a druga Bošnjakinja koja nosi maramu. Uvijek su zajedno na treninzima. Najbolje drugarice. Generalno, u klubu je takva atmosfera. Bez predrasuda i diskriminacije. Njegujemo ono što nas spaja. Slavimo bukvalno sve praznike. Roditelji donesu kolače, baklave, obojena jaja. To je super. Stvara se hemija, povezanost. Ti roditelji su rekli da smo svi mi porodica „Spid“, a kada neko kaže da ste mu porodica, to je stvarno veliko – priča Kapo.
I za kraj, jedna strofa „Spidove“ himne:
„Spid porodica svakom vrata otvara,
Čistog srca i širokog osmijeha.
Ovdje dišemo k’o jedno svi,
Zato sve zajedno pobjeđujemo mi
Poviknimo glasno – porodica Spid“.
