Svaka fotografije je jedna priča, jedan život, jedno iskustvo. I kao takva nosi snažne poruke, nužne za Bosnu i Hercegovinu i za njene narode, poruke neophodnosti mira, zajedničkog života i međusobnog uvažavanja
Piše: Alen ARNAUTOVIĆ
Objektivom fotoaparata Velija Hasanbegović zadokumentovao je brojne dokaze ratnih strahota kroz koje su prošle žrtve iz sva tri konstitutivna naroda u BiH. Nastale fotografije pretvorio je u izložbu „Lično“, kojom je razbio manipulacije zlokobne politika bazirane na plasiranju iskrivljenih ili parcijalnih činjenica o događajima iz prošlosti.
Svaka fotografije je jedna priča, jedan život, jedno iskustvo. I kao takva nosi snažne poruke, nužne za Bosnu i Hercegovinu i za njene narode, poruke neophodnosti mira, zajedničkog života i međusobnog uvažavanja.
Svjedok trostukog ubistva
– Bio sam svjedok trostrukog ubistva. To je najteži dan koji sam preživio tamo. U sebi sam razmišljao o nekom osvetničkom pohodu. Danas drugačije gledam, zdravim očima, poslije svega. Ozdravio sam, oslobodio se mržnje i sretan sam čovjek, ispričao je Stanislav Krezić, čija fotografija je također dio izložbe.
Alma Numić koja je ranjena 8. oktobra 1995. godine u aviobombardovanju „Tešanjke“ kod Tešnja navodi kako je kao djevojčicapreživjela stravično bombardovanje.
– Izgubila sam svoje prijatelje, prijateljice i komšije. Želim da se nijednom djetetu ne desi ovo što se desilo meni. Bilo je teško, ali ponosna sam što nemam predrasude što ne mrzim drugog i drugačijeg – poručila je Numić.
Krešo Primorac, čije fotografije su dio izložbe, kaže kako je u procesu pomirenja bio spreman čuti priče drugih naroda, ali isto tako da je bio spreman pričati njima svoju stranu priče.
– Ljudi iz mog naroda su bili žrtve i mučitelji, ljudi iz njihovog naroda su također bili žrtve i mučitelji. Šta to govori? Da je njihova lična tragedija kao moja, da se ne može generalizirati i govoriti jedni su ovakvi, a drugi i treći onakvi. U našim pričama koje pričamo širom naše zemlje primjeri su ljudskosti na sve tri strane i upravo to je vratilo nadu u ljudskost koju mi slijedimo, rekao je Primorac.
Ovo su samo tri od ukupno dvadeset stravičnih iskustava žrtava rata, danas heroja mira, koji zagovaraju pomirenje i izgradnju trajnog i stabilnog mira u BiH. U okviru USAID-ovog projekta PRO-Budućnost. Svoja iskustva su ispričali hiljadama stanovnika lokalnih zajednica širom BiH.
Žive biblioteke već godinama transformišu ličnu bol u pozitivnu akciju kojom se promoviše mir i pomirenje, pokazujući drugim preživjelima da je moguće ići naprijed dostojanstveno i sretno. Jednom takvom javnom govorenju, upriličenom u Doboju, prisustvovao je i Hasanbegović. Spremnost i hrabrost žrtava da se svaki put iznova u mislima vraćaju na preživljene golgote, nagnala ga je na razmišljanje o načinima koji će pomoći da iskustva odvažnih Bošnjaka, Srba i Hrvata dođu do što većeg broja ljudi u našoj zemlji ali i šire. U tom trenutku najlogičnije mu je bilo napraviti izložbu, međutim pitanje je bilo kako kroz fotografiju iskazati bol.
– Došao sam na ideju za crno bijelim portretima, jer o ljudima dosta toga zaključujemo, gledajući ih u oči i posmatrajući njihove crte lica – priča nam Hasanbegović.
U fotografijama koje su kasnije prerasle u kolekciju „Lično“ “, krije se mnogo više od pojednostavljeno rečeno zvuka „škljoc“ fotoaparata. Izazvati, a potom hirurški precizno zabilježiti i na kraju odabrati najupečatljiviju emociju na licima svih 20 svjedoka torture, bilo je veoma zahtjevno.
– Kroz fotografisanje portreta tražio sam da se u mislima vrate u taj strašni period kako bih mogao izvući to najjače iz portreta. Snimanje je trajalo dva dana. Iz mnoštva nastalog materijala nije bilo jednostavno odabrati ono najbolje – navodi Hasanbegović.
Fotografije su prošlost, svjedočanstvo patnje, a njihove poruke su budućnost.
-Kada sam poslagao sve fotografije imali smo prošlost, ali falila mi je budućnost. Došao sam na ideju da bi to mogle biti pouke za budućnost koje bi oni ispisali. I onda smo krenuli ponovo ispočetka. Veoma je važno naglasiti da niko nije napisao nešto što u sebi sadrži naznake revanšizma i osvetoljubivosti. Ukratko svi su na istom fonu, da se nikada nikome ne ponovi to što su oni prošli. Jake su to poruke koje u kombinaciji s portretom, daju jednu potpuniju sliku, kaže.
Prva postavka izložbe „Lično“ bila je u Historijskom muzeju BiH, a prije zvaničnog otvorenja izložbe, autorova želja bila je da portretirani budu prvi posjetioci postavke.
– Bili su oduševljeni i iznenađeni, očekujući male fotografije. Rekao sam im da oni zapravo nisu ni svjesni da to što čine kroz javna govorenja zaslužuje ogromne formate. Mnogim ljudima o traumama iz prošlosti nije jednostavno pričati ni svojim prijateljima, a ovi ljudi su skupili hrabrost i izašli s tom pričom pred auditorij, nepoznate ljude, nagalašava Hasanbegović.
Ići naprijed
Ističe kako se u kulturi krije veliki potencijal za mogućnost suočavanja s tragičnim događajima iz prošlosti, te da ona može biti snažno sredstvo za podsticanje zajedničkog života, pomirenja i tolerancije.
– Bili smo i u Federaciji BIH i u RS-u. U Višegradu je bila postavljena na Mostu Mehmed – paše Sokolovića, gdje su uz predstavnike opštine Višegrad, prisustvovali i načelnik opštine Rudo, kao i ekipa iz Foče. Tada je poručeno da moramo nastaviti skupa živjeti. To što se nažalost desilo ne možemo gumicom izbrisati, ali moramo ići i naprijed. To najbolje pokazuju heroji mira svojim radom i zalaganjem da se mora naprijed. Kultura zbližava, na toj izložbi u Višegradu bili su i moji školski drugovi i profesori srpske nacionalnosti koji žive u tom gradu. Ljudima je bilo puno srce – kaže ovaj poznati bh. fotograf.
Potvrdio je da izložba „Lično“ još uvijek nije završila svoj put, te da bi „Portrete heroja mira“, koji nisu dozvolili da njihovim životima upravljaju bol i mržnja uskoro mogli vidjeti u Srebrenici i Beogradu, kako dostojanstveno stoje ispred svojih fotografija, poručujući da u ratu nema pobjednika. Njihovo iskustvo ukazuju na činjenicu da praštanje, otvoren razgovor i mir nemaju alternativu. Jednako tako monohromatske slike odražavaju kontrast koji postoji između crne ratne prošlosti, te vedrije budućnosti, koja će doći.
